Pred Hrvatskom je jasan odabir: ili ćemo nastaviti po starom i ponašati se kao da ne vidimo da je voda došla do grla ili ćemo se priključiti zemljama koje prepoznaju egzistencijalnu prijetnju klimatskih promjena, ali i veliku priliku u zelenoj tj. energetskoj tranziciji za ravnomjerniji ekonomski razvoj svojih društava, rekla je u razgovoru za Megawatt zastupnica SDP-a u Europskom parlamentu Romana Jerković Kraljić, sveučilišna profesorica na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Na nedavnim izborima drugi put je izabrana u Europski parlament te će u idućih pet godina biti među četvero predstavnika SDP-a u tom europskom tijelu. U razgovoru za Megawatt Romana Jerković Kraljić osvrnula se na rezultate izbora te na budućnost Europskog zelenog plana nakon neuspjeha zelenih i liberalnih stranaka na izborima za Europski parlament.

MEGAWATT: Kako komentirate rezultate izbora za Europski parlament u Hrvatskoj i na razini EU-a?

Ususret izborima bilo je puno najava i špekulacija o tome kako će u Europskom parlamentu dođi do značajnog preslagivanja političkih snaga u korist euroskeptičnih grupacija. I doista, dogodila se pobjeda krajnje desnice u trima velikim europskim državama. To je zabrinjavajuće. U Francuskoj je Nacionalni front Marine Le Pen osvojio gotovo trećinu glasova, što je dovelo do prijevremenih nacionalnih izbora. Alternativa za Njemačku (AfD) zabilježila je povijesni uspjeh osvajanjem drugog mjesta, a Meloni je ostvarila značajan rezultat u Italiji. No ipak nije došlo do najavljivanog političkog tsunamija u korist radikalne desnice. Europska pučka stranka (EPP) zadržala je dominaciju u Europskom parlamentu, što će, kako sada stvari stoje, Ursuli von der Leyen omogućiti drugi mandat na čelu Europske komisije, a grupacija S&D zadržala je svoju stabilnu poziciju. Grupacija liberala izgubila je znatan broj zastupničkih mjesta, međutim, možemo reći da, kao i do sada, desni centar, lijevi centar i centar imaju većinu. Zato ne očekujem drastičnije zaokrete u smjeru i funkcioniranju Europskog parlamenta, ali valja ipak uzeti u obzir da je krajnja desnica u ovom sazivu dobila više mandata u odnosu na prošli, što će se svakako odraziti na izglasavanje pojedinih odluka u budućnosti.

Što se Hrvatske tiče, s 21,35 % imali smo do sada rekordno najnižu izlaznost. To je daleko ispod prosječne izlaznosti na razini EU-a od 51 %. Dakle, samo jedan od petero naših sugrađana iskoristio je svoje demokratsko pravo da izađe na izbore, a još u ožujku je istraživanje Eurobarometra pokazalo da je skoro 60 posto građana motivirano izaći na europske izbore. Što se dogodilo? Što je razlog tome? Mislim da nije u pitanju samo zamor politikom zbog nedavnih izbora za Sabor. Vjerujem da je u Hrvatskoj i dalje raširena percepcija kako odluke koje se donose u Europskom parlamentu ne utječu na naše živote, što je, naravno, daleko od istine, a teme vezane uz Europsku uniju nisu dovoljno zastupljene u hrvatskom medijskom prostoru. To moramo mijenjati, a odgovornost za to leži na svima nama.

MEGAWATT: Vidljiv je pad zelenih stranaka, ali i liberala, odnosno, grupacije Renew Europe, koje su se nekako najviše zalagale za zelenu tranziciju i borbu protiv klimatskih promjena, znači li to da su europski birači okrenuli leđa zelenim politikama?

Ne bih to tako rekla. Zeleni su prije pet godina uspjeli, i to sasvim opravdano, u medijskom prostoru nametnuti pitanje klimatskih promjena kao ključno egzistencijalno pitanje koje nadilazi politiku i političke podjele i time mobilizirati birače, posebno one mlade. Od tada do sada prošli smo kroz nekoliko velikih kriza: zdravstvenu, energetsku, financijsku i sigurnosnu. To je sigurno kod dijela birača donijelo strah i promjene u njihovim prioritetima. Sve to bilo je plodno tlo za stranke desnice koje su u kampanji čak i dezinformacijama i spinovima pokušale doprijeti do tog dijela biračkog tijela. I to ne potpuno bezuspješno. Dakle, ne bih nužno rekla da su birači okrenuli leđa zelenim politikama, već da su mnogi više bili zabrinuti ekonomskom situacijom te rastom troškova života i inflacije.

‘Pred Hrvatskom je odabir: ili ćemo nastaviti po starom i ponašati se kao da ne vidimo da je voda došla do grla ili ćemo se priključiti onima koji prepoznaju prijetnju klimatskih promjena’

Zelene inicijative i dalje imaju podršku i na nacionalnim razinama i na europskoj razini. No ono što će zeleni političari morati učiniti jest uspješno balansirati između ekonomskih i ekoloških ciljeva kako bi zadobili širu podršku birača koji zelenu politiku percipiraju kao neprijateljsku prema gospodarstvu.

MEGAWATT: Treba li se nakon ovih izbora modificirati Europski zeleni plan koji je bio osnova politike dosadašnje EK i smatrate li da će se to i dogoditi?

Smatram da umjesto usporavanja i negiranja očiglednog problema, a klimatske promjene doista jesu rastući problem, moramo raditi u smjeru ubrzavanja zelene tranzicije i osigurati da taj proces bude socijalno osjetljiv i uključiv tako da stvorimo prostor za dijalog s građanima, radnicima, poljoprivrednicima i ribarima kako bi izrazili svoje zabrinutosti i kako bismo zajedničkim snagama pronašli rješenja koja uzimaju u obzir lokalne zajednice te bi građani u konačnici osjetili da su aktivni sudionici tog procesa. Mnoge od stranaka iz reda pučana tj. konzervativaca i suverenista u svojim izbornim kampanjama pokušavale su prikazati zelene politike kao glavni uzrok za pad konkurentnosti europskih poduzeća i opći pad blagostanja u svojim društvima. Uzmimo za primjer Zakon o obnovi prirode, na kojem je desnica gradila dobar dio svoje kampanje govoreći da će to dovesti do propasti proizvodnje hrane u Europi. Međutim, iste te stranke su svega nekoliko dana nakon izbora u Vijeću glasale i potvrdile stupanje na snagu tog Zakona. Nema dvojbe da će se u ovom mandatu morati više balansirati između ambicioznih zelenih ciljeva i političke realnosti u kojoj se nalazimo te da će Europska komisija biti izložena glasnim kritikama zelene politike koje će dolaziti iz redova krajnje desnice, međutim, neće doći do odustajanja od zelenih ciljeva, kao što je to bilo najavljivano u kampanji. Pogledajte samo što se već sada događa u Slavoniji u kojoj su rekordne padaline uništile usjeve pred sjetvu, a tek nam predstoje velike ljetne suše i temperaturni rekordi. Nažalost, još samo nekoliko dana ili tjedana i svi ćemo ponovo posvjedočiti štetnom utjecaju klimatskih promjena na vlastitoj koži i vrlo brzo zaboraviti predizborne trikove.

MEGAWATT: U kojem smjeru bi, po vama, trebale ići europske zelene politike odnosno zelena tranzicija?

Mislim da EU ima dobar smjer kada su u pitanju zelene politike. Štoviše, svjetski smo predvodnik u tom aspektu, prvi smo i donijeli Klimatski zakon. Međutim, u predstojećem razdoblju ključno bi bilo prestati politizirati oko svake teme oko koje je već ranije postignut konsenzus. Europska zelena politika nije odraz htijenja samo zelenih grupacija, već rezultat kompromisa donesenog na razini svih političkih opcija u Europskom parlamentu i država članica u Vijeću EU-a. Znate li da Hrvatska danas koristi svega 0,8 posto svog sunčanog potencijala za proizvodnju energije? Zar ne bi bilo sjajno da svim zainteresiranim građanima omogućimo postavljanje solarnih panela na krovove njihovih kuća i zgrada kako bi na ekonomsko isplativiji način grijali i hladili svoj stambeni prostor, kako bi putem energetskih zadruga na lokalnoj razini sudjelovali u proizvodnji električne energije. Takve konkretne mjere po meni su najbolji način za približavanje značenja zelene tranzicije građanima. Vidimo da su građani itekako zainteresirani za zelenu tranziciju. Jedan od pokazatelja da je to tako je brzina kojom se svake godine doslovce razgrabe poticaji za, recimo, energetsku učinkovitost zgrada i kupovinu hibridnih vozila putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Interes, dakle, postoji, ljudi razumiju prednosti, pronalaze u svemu i financijsku računicu. No glavni razlog što i dalje relativno mali broj ljudi participira u svemu tome je spora i troma država s brojnim nelogičnostima, troškovima i administrativnim preprekama. Sve te procese treba modernizirati, digitalizirati te u konačnici pojednostaviti kako bismo ohrabrili građane da postanu aktivni nositelji procesa zelene tranzicije.

‘Smatram da umjesto usporavanja i negiranja očiglednog problema moramo raditi u smjeru ubrzavanja zelene tranzicije i osigurati da taj proces bude socijalno osjetljiv’

Neki naglašavaju nužnost postupnijeg uvođenja određenih mjera, ali ne slažem se s time jer dodatno usporavanje tranzicije može značiti put bez povratka. Mislim da treba ojačati zelene inovacije i tehnologiju, i to konkretnim financijskim podrškama jer to je jedini način da izbjegnemo klimatsku kataklizmu. Naime, sada je već potpuno jasno da kao čovječanstvo nemamo dovoljnu intrinzičnu motivaciju da mijenjamo sebe i svoje neodržive životne navike i stilove te nas samo tehnologija može spasiti.

MEGAWATT: Koja bi trebala biti uloga Hrvatske u tom procesu?

Pred Hrvatskom je jasan odabir: ili ćemo nastaviti po starom i ponašati se kao da ne vidimo da je voda došla do grla ili ćemo se priključiti zemljama koje prepoznaju egzistencijalnu prijetnju klimatskih promjena, ali i veliku priliku u zelenoj tj. energetskoj tranziciji za ravnomjerniji razvoj i ekonomski razvoj svojih društava. Hrvatska neće biti pošteđena posljedica klimatskih promjena. I nije dovoljno da se oslonimo samo na ono što Europska unija čini, nama je potreban i naš vlastiti plan i ambiciozna nacionalna politika. To se posebno odnosi na donošenje strategija razvoja cirkularne i bio-ekonomije, ali i poticanje investicija u eko inovacije koje će pomoći u postizanju zelenih ciljeva na ekonomski održiv način. To uključuje podršku start-upovima i suradnju s akademskim institucijama. Trebamo ojačati i regionalnu suradnju i projekte uz pomoć Jadransko-jonske inicijative i Interreg programa. Iznimno važnim smatram i uvođenje obrazovnih programa u škole i fakultete koji se bave temama održivog razvoja i klimatskih promjena jer nam to može pomoći da nove generacije budu bolje pripremljene za izazove zelene tranzicije. Prema izvješću Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), Hrvatska je snažno pogođena klimatskim promjenama jer su središnji sektori njezina gospodarstva vrlo ranjivi u pogledu klime: hrvatski turistički sektor, koji stvara oko 20 % BDP-a i 28,7 % ukupne zaposlenosti u zemlji, izvanredan je primjer za tu tvrdnju. Rastuće temperature mogu dovesti do pomaka turističke sezone. Nadalje, opasnosti za javno zdravlje mogu se pojaviti jer se povećava rizik od kardiovaskularnih napada i toplinskih udara. Da ne govorimo o štetnosti utjecaja klimatskih promjena na proizvodnju i sigurnost opskrbe hranom, kao i o potpuno zanemarenom utjecaju pomahnitale apartmanizacije naše obale i kako se to odražava na jedinstveni morski okoliš, na naš povijesni, civilizacijski i kulturni identitet. Quo vadis, Hrvatska?

MEGAWATT: S jedne strane aktualna hrvatska vlada najavljuje proširenje kapaciteta LNG terminala na Krku, a s druge se u EU-u sve više forsira napuštanje plina kao energenta. Kako komentirate tu situaciju i na što bi se Hrvatska trebala fokusirati?

S jedne strane znamo da se zelena tranzicija neće i ne može dogoditi preko noći, a s druge znamo da Europa treba neovisnost u snabdijevanju strateškim resursima kao što je energija. Rat u Ukrajini nam je zorno pokazao važnost diversifikacije dobavnih pravaca. Bila je to velika lekcija, nadam se da je usvojena. U smislu plina i njegove uloge u energetskoj tranziciji, smatram da će plin u prijelaznom razdoblju nastaviti biti važan energent i da svakako ima svoje mjesto u energetskom miksu svake države, pa tako i Hrvatske. Nije realno niti je tehnički izvedivo u kratkom roku eliminirati apsolutno svaki oblik fosilnog goriva iz uporabe. LNG se tijekom rata u Ukrajini i prekida isporuke plina iz Rusije pokazao kao važan instrument za osiguravanje sigurnosti opskrbe. U tom smislu, ne vidim ništa problematično u samome LNG terminalu kao takvom. Naravno, kao što sam više puta rekla, hrvatski LNG terminal služi kao protočni bojler koji više radi za interese nekih drugih zemalja, a manje na dobrobit hrvatskog gospodarstva i naših sugrađana. Uz LNG, Hrvatska se treba svakako orijentirati na vlastitu proizvodnju energije kombinacijom raznih postojećih i novih tehnologija, poput geotermalne energije, energije sunca i vjetra, a sve više i potencijalu vodika čija budućnost i dalje visi u zraku.

MEGAWATT: Za što ćete se vi kao zastupnica zalagati u EP-u u svome drugom mandatu kada su u pitanju energetske politike i zelena tranzicija?

Nastavit ću snažno zagovarati potrebu da se ubrza prelazak na obnovljive izvore energije zato što smatram da svako daljnje odgađanje hvatanja u koštac s klimatskim promjenama u konačnici može značiti kraj života na Zemlji onakvog kako ga poznajemo. Moramo nastaviti predano raditi na olakšavanju pristupa novim tehnologijama građanima i poduzećima te ih istovremeno pratiti pružanjem adekvatne financijske potpore.

‘Hrvatski LNG terminal služi kao protočni bojler koji više radi za interese nekih drugih zemalja, a manje na dobrobit hrvatskog gospodarstva i naših sugrađana. Uz LNG, Hrvatska se treba orijentirati na vlastitu proizvodnju energije’

Energetska tranzicija je zahtijevan i skup proces i ako politika nije voljna podnijeti njen financijski teret, jasno je da je taj proces unaprijed osuđen na propast. Želim nastaviti i raditi na ideji decentralizacije proizvodnje energije tako da putem energetskih zadruga promoviramo proizvodnju energije na lokalnoj razini. Onim građanima koji su zainteresirani za takvo što, apsolutno to treba omogućiti uklanjanjem brojnih postojećih administrativnih prepreka. Veliku priliku za Hrvatsku vidim u energetskoj obnovi zgrada i kuća. Danas zgrade u EU-u uzrokuju 40 % potrošnje energije i 36 % emisija stakleničkih plinova. Energetskom obnovom zgrada ne samo da izravno doprinosimo ciljevima Zelenog plana, već podjednako važno, na vrlo konkretan način doprinosimo borbi protiv energetskog siromaštva kroz uštede i racionalnije trošenje energije.

MEGAWATT: Promet, prije svega željeznički, ima dosta važnu ulogu u Zelenom planu i energetskoj tranziciji EU-a. U Hrvatskoj su najavljene velike investicije u željeznicu, i to prije svega europskim novcem. Jeste li optimistični kada je u pitanju modernizacija željeznice koja zaostaje za ostatkom EU-a?

Hrvatske željeznice postale su europska tema te su zahvaljujući pritiscima iz EU-a i ažuriranim smjernicama za transeuropsku prometnu mrežu (TEN-T), koje sada uključuju više prometnih pravaca i čvorišta u Hrvatskoj, dobile novu šansu. To je otvorilo i dodatne izvore financiranja pa ćemo tako, uz kreditno zaduženje od 900 milijuna eura koje smo dobili od Europske investicijske banke, svoje željeznice modernizirati i bespovratnim sredstvima EU-a. Utoliko sam optimistična jer znam da će trošenje tih resursa i implementaciju projekata nadzirati europske institucije, pa uključujući i ured Europskog javnog tužitelja. Sve to ostavlja manje prostora za korupciju i odugovlačenje kojemu je naša vlada, nažalost, sklona.

MEGAWATT: Koliki problem predstavlja to što je zelena tranzicija nekako pala u drugi plan zbog rata u Ukrajini i problema s migrantima, što su nekako bile glavne teme ovih izbora za razliku od prošlih u kojima zelene teme bile vrlo važne biračima?

Ono što je važno jest da su ključni zakoni doneseni i strateška orijentiranost Europske unije prema klimatskoj neutralnosti do 2050., uvjerena sam, neće se mijenjati. Bit će negodovanja i pokušaja da se otvaranjem rasprava o zelenim temama skrene pažnja s nekih drugih problema, međutim, smatram da ti pokušaji neće uspjeti i da imamo većinu koja će nastaviti raditi na dosljednoj provedbi tih politika koje, sviđalo se to nekom ili ne, jednostavno nemaju alternativu.

MEGAWATT: Može li zato doći do usporavanja zelene tranzicije te neispunjenja ciljeva kada je u pitanju prelazak na obnovljive izvore energije?

Brojni su faktori koji će u konačnici odrediti uspješnost tj. neuspješnost u ispunjavanju ciljeva i prelaska na OIE. Neki od tih faktora su ekonomske prirode i činjenica je da su početni troškovi ulaganja u infrastrukturu za obnovljive izvore energije visoki. Zato sam naglasila važnost subvencija kao ključnog instrumenta za unaprjeđivanje procesa zelene tranzicije. Osim ekonomskih faktora, suočavamo se i s problemom neusklađenog zakonodavstva i šume propisa. Složenost i stalne promjene u regulatornim okvirima mogu usporiti implementaciju projekata obnovljivih izvora energije. Zato je važno pojednostaviti zakonodavstvo, ubrzati procese izdavanja dozvola i raditi na optimizaciji i racionalizaciji postojećih administrativnih procesa. Okvir i smjernice za implementaciju ciljeva zelene tranzicije su doneseni na razini EU-a. Sada je na državama da ih pravovremeno i dosljedno implementiraju.