Ljeto je u većini država Europske unije proteklo u intenzivnim pripremama za jesen i zimu koja bi po svim najavama trebala donijeti veliki udarac na europski energetski sustav, ali i na standard građana zbog rasta cijena energenata. I dok neke europske države već imaju kompleksne i konkretne planove s kojima će lakše prebroditi jesen i zimu, u Hrvatskoj se još čeka da Vlada donese konkretne mjere pomoći gospodarstvu i stanovnicima Hrvatske. Dijalog o mjerama se cijelo vrijeme odvijao u Europskom parlamentu, između ostalog i na Odboru za industriju, istraživanje i energetiku. Jedna od članica tog Odbora je i zastupnica SDP-a u Europskom parlamentu Romana Jerković. U razgovoru za Megawatt ova bivša saborska zastupnica i bivša zamjenica gradonačelnika Rijeke govori o europskim planovima za ovu jesen, ali se osvrće i na zakašnjelu reakciju Vlade Andreja Plenkovića.

Megawatt: Kao članica Odbora za industriju, istraživanje i energetiku Europskog parlamenta možete li otkriti koje je poteze Europski parlament povukao kako bi se spriječio veći energetski udar na građane EU-a ove jeseni?

Suočeni s ruskom invazijom na Ukrajinu i velikim porastom cijena energije, konkretna pomoć Europskog parlamenta je do sada išla u nekoliko smjerova. Cilj mjera je osigurati stabilnost opskrbe, smanjiti ovisnost o jednom dobavljaču kroz diversifikaciju dobavnih pravaca te prelazak na oblike energije koji doprinose ispunjavanju cilja o klimatski neutralnoj Europi do 2050. g. Imajući u vidu činjenicu kako se ratu u Ukrajini ne vidi kraj, a u anticipaciji moguće nestašice plina, postigli smo dogovor na razini Unije o obveznom skladištenju strateških rezervi plina za sve zemlje EU-a. Tako sva raspoloživa skladišta plina moraju biti najmanje 80% popunjena do 1. studenog 2022. No, o strateškoj autonomiji EU-a trebalo je razmišljati i prije napada Rusije na Ukrajinu. Sve ovo s čime se suočavamo bio je zapravo vrlo predvidljiv scenarij. Trebalo je spremnije dočekati ruske ucjene, ali, čini mi se, da su mnogi u EU-u, pa i u SAD-u, mislili da Vladimir Putin blefira. Sada mi se čini najvažnije da članice EU-a ostanu jedinstvene u osudi ruske agresije, odnosno, da nastave zajednički odgovarati na sve oblike ugroze. Nažalost, vidimo da se mnoge zemlje drukčije odnose prema razornom ratu, te da neke kalkuliraju, jedno govore a drugo rade. Koji će potezi uslijediti najesen ili u zimu, to, čini mi se, nitko ne zna. Jedno je sigurno, dok jedni ne znaju kako će i hoće li uopće moći platiti račune za hranu i energiju energetske kompanije ostvaruju rekordan profit koji je samo u 2022. procijenjen na preko 200 milijardi eura. To je jednostavno neprihvatljivo! Teret krize neprestano se prevaljuje na leđa građana čiji je život standard ionako na rubu održivosti. Po meni trenutak je za solidarnost i socijalnu pravdu. Energetske tvrtke moraju pokazati društvenu odgovornost. Stoga se nadam da će EU oporezovati ovu astronomsku dobit i tako pravedno rasporediti teret krize. Standard građana treba braniti pod svaku cijenu.

‘Najgore je to što mnoge članice deklarativno stoje iza odluke o smanjenju ovisnosti o ruskom plinu, a računaju da će već ‘sutra’, kada stane rat, kupovati od Rusa plin’

Megawatt: Koliko je ograničen manevarski prostor zastupnicima u Europskom parlamentu u ovoj situaciji, odnosno imaju li Europska komisija i vlade država članica puno veću odgovornost kako bi se spriječio najgori scenarij?

Teško je uopće predvidjeti koji je to najgori scenarij. Kada bi se sve članice jednako odnosile prema agresiji Rusije na Ukrajinu, te kada bi doista činile sve da EU iz godine u godinu bude sve manje ovisna o ruskom plinu, kada bi se sav raspoloživi novac uložio u obnovljive izbore energije, kada bi EU pokazala konkretnim potezima da misli ozbiljno prestati ovisiti o ruskom plinu, tada bi i Putin počeo razmišljati o tome što će za Rusiju značiti energetsko odvajanje EU od njegove države. Najgore je to što mnoge članice deklarativno stoje iza odluke o smanjenju ovisnosti o ruskom plinu, a računaju da će već „sutra“, kada stane rat, kupovati od Rusa plin, te tako pomagati ili Putinu ili nekom novom, možda i gorem ruskom vođi od Putina. U svakom slučaju na Europskoj komisiji i Vladama država članica leži najveća odgovornost za konkretne poteze ublažavanja posljedica krize.

Megawatt: Koliko su Europska komisija i države članice uspješne u tim pokušajima?

Iz današnje perspektive se čini da su sankcije Rusiji daleko negativnije se odrazile na život i standard EU građana, negoli na rusku politiku. No, ako je EU odlučila krenuti tim putem onda mora pokazati dosljednost i integritet, a ne ispod radara ublažavati sankcije kada to posebice odgovara najutjecajnijim državama članicama. To potkopava ne samo povjerenje u sposobnost rješavanja ove krize, već i u integritet EU. Teško je govoriti o rezultatima, jer Putin još nije do kraja zavrnuo pipu i još uvijek zemlje članice EU-a imaju neke rezerve plina i nafte. Istovremeno, rezultati naših nastojanja u Europskom parlamentu vidjet će se tek u narednom periodu. Ne postoje instant rješenja za ovako složenu problematiku, a ona dugoročna treba tražiti u reformama koje zahtijevaju vrijeme kako bi se sprovele i pokazale rezultate, poput prelaska na obnovljive izvore energije. Riječ je o dugotrajnoj tranziciji. Za uspjeh u prijelaznoj fazi Unija tj. Komisija morat će pokazati umješnost u pregovorima sa zemljama koje imaju viška plina i nafte. Ali, taj će plin i nafta biti – zbog transporta – odnosno, gradnje novih plinovoda i naftovoda, ili prijevoza brodovima, znatno skuplji. Dakle, nužno je okrenuti se obnovljivim izvorima energije. I zbog rata u Ukrajini, i zbog stalnih prijetnji, odnosno, ucjena onih koji imaju plin i naftu, ali i zbog zaštite našeg planeta. Moramo neprestano misliti što ćemo to ostaviti našoj djeci, unucima, i generacijama iza njih. Činjenica je da smo mi, naša generacija, napravili mnogo štete Zemlji, te da tu štetu ne smijemo i ne možemo u nedogled povećavati nezasitnim iskorištavanjem prirodnih resursa. Rekla bih da smo mi prva generacija koja je u potpunosti osvijestila problem klimatskih promjena, ali smo ujedno i zadnja koja još stigne nešto napraviti.

‘Teret krize neprestano se prevaljuje na leđa građana čiji je život standard ionako na rubu održivosti’, smatra Romana Jerković. FOTO: Michel CHRISTEN/EP

Megawatt: Neke države se već ozbiljno spremaju i imaju ozbiljne planove za štednju energije, dok se u Hrvatskoj, barem je takav dojam, opet kasni i glavne su mjere štednja na klima uređajima odnosno određivanje temperatura za grijanje i hlađenje. Slažete li se s tim dojmom i je li to daleko premalo?

Obaveza države je da prije svega osigura dostatne količine ključnih energenata, posebice plina i to po što povoljnijim cijenama. Apeli na svijest građana su u redu, no ne mogu biti jedino što Vlada čini. Daleko značajniji napori se trebaju uložiti u zelenu energetsku tranziciju, pojednostavljivanje i ubrzanje projekata energetske učinkovitosti u zgradarstvu, obnovljive izvore energije, posebice za kućanstva, odnosno ugradnju solara i fotonapona te sustava iskorištavanja geotermalne energije, a vidimo da su ti projekti kada je riječ o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u blokadi ili zastoju. Dakle, obzirom na opseg izazova s kojima se suočavamo mjere štednje zaista su kap u moru. One jesu važne jer puno se energije potroši kroz neracionalnu potrošnju i građani će morati osvijestiti potrebu za racionalnijom potrošnjom energije. Neće to biti lako. Mnogi poznavatelji i energetske situacije i mentaliteta građana pojedinih zemalja tvrde da će, primjerice, Nijemci štedjeti – i već štede – energiju. Jer su disciplinirani. Preporuka će se pridržavati i mnoge skandinavske države, a neke su već sada najavile da preporuke neće prihvatiti, te da će njihovi građani slobodno odlučivati o tome hoće li ili neće štedjeti struju, plin, benzin, dizel… Mene brine to što nema plana što će se događati ako rat potraje, ili pak ako rat i stane a sankcije prema Rusiji se nastave. Mislim da nam treba dugoročni plan za energetsku neovisnost i proizvodnju hrane u EU. Treba učiniti sve kako bi EU, a posljedično i Hrvatska, bila samodostatna i u energetskim potencijalima i u proizvodnji hrane. To ne znači biti izolirani otok, ali moramo postati otporni na ucjene bilo koje vrste i spremni, recimo, za velike elementarne nepogode, za pandemije, za nesreće koje ne možemo planirati, a događaju se kada se njima najmanje nadamo i uvijek nas uhvate nespremnima.

‘Iz današnje perspektive se čini da su sankcije Rusiji daleko negativnije se odrazile na život i standard EU građana, nego na rusku politiku’, kaže zastupnica SDP-a u Europskom parlamentu Romana Jerković. FOTO: Mathieu CUGNOT/EP

Megawatt: Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je usprkos LNG terminalu i skladištu plina Okoli, Hrvatska četvrta najgora država po skladištenju plina u EU, kako komentirate taj podatak?

To najbolje argumentira da Vlada uopće ne upravlja krizom. Bolna istina je da LNG terminal jest na našem teritoriju, ali plin u njemu nije naš. Izgradili smo ga novcem naših građana kako bi zadovolji potrebe drugih zemalja! Čemu se imamo čuditi? Sličan scenarij, kada je o zalihama riječ, imali smo i na početku pandemije. Nismo imali dovoljno maski, dezinficijensa, svega onoga što trebamo imati na zalihama u slučaju pandemija. Netko će možda reći, ne, bilo je maski. Da, bilo je. Nešto što je inače koštalo 50 lipa plaćali smo između 10 i 15 kuna. Obveza Vlade je da se pripremi za crne scenarije, a ne da odgovornost prebacuje na geopolitičku situaciju i u isto vrijeme mrtvo hladno omogućava nekima da krizu koriste za astronomske profite. Bojim se da mi nemamo ni dovoljno zaliha u robnim rezervama, te da podaci s kojima raspolažemo ne prikazuju pravo stanje stvari. Uostalom, uvjerili smo se to prije gotovo dva desetljeća, kada je iz silosa nestalo pšenice kojom se trebala nahraniti čitava Hrvatska. Do dana današnjega ne znamo što se dogodilo s tom pšenicom, tko ju je ukrao, tko je dobio novac, a sve na kraju plate građani. Zato je tragikomično kada premijer Plenković pokušava građanima servirati neistinu da je Vlada njima pomogla mjerama. Pitam se kojim to mjerama? Povećanjem mirovina od 50 kuna kada cijene hrane rastu u dvoznamenkastim postotcima? I čiji je to uopće novac? Pa, valjda od građana. Vlada raspoređuje novac, ali, na žalost, na krivi način, što pokazuju korupcijske aktivnosti koje svake godine iz džepova građana izbiju pedeset do šezdeset milijardi kuna. O tome Plenković ne kaže niti jednu jedinu riječ. Borba protiv korupcije je samo mrtvo slovo na papiru, o čemu svjedoče brojne afere njegovih ministara, gradonačelnika, načelnika i mnogih drugih na važnim funkcijama.

‘Obveza Vlade je da se pripremi za crne scenarije, a ne da prebacuje odgovornost i u isto vrijeme mrtvo hladno omogućava nekima da krizu koriste za astronomske profite’

Megawatt: Koje bi po vama poteze trebala povući vlada Andreja Plenkovića kako bi se izbjegao energetski udar na građane ove jeseni i je li možda sada već i prekasno za te poteze, iako premijer tvrdi da ne treba o tome raspravljati dok traje turistička sezona?

Premijer ne voli razgovarati o onim temama i problemima koje ne zna riješiti. No, guranje glave u pijesak nikome nije pomoglo, pa tako neće ni Hrvatskoj u ovoj energetskoj krizi kojom treba upravljati. Situacija me malo podsjeća na ono sa Sanaderom kada je nas je uvjeravao kako “mi stojimo dobro”. Tako Plenković uvjerava javnost kako ne kasnimo u donošenju, a kamoli provođenju mjera. A kada dođe zima i kada nastane problem s grijanjem ili zbog nestašice energenata, ili zbog prevelikih cijena (ovo je izglednije) – Plenković će svu odgovornost prebaciti na rat, odnosno, na Putina. Ma svima je jasno da uređene zemlje i ozbiljne Vlade već odavno imaju plan upravljanja krizom s konkretnim mjerama za zimu. Njima ne smeta turistička sezona. Ako premijer i njegovi ministri ne znaju što im je činiti, neka konzultiraju naše energetske stručnjake i gospodarstvenike koji im u tome mogu pomoći. Ponovno ću se referirati na ono što sam prethodno rekla, Vlada treba ubrzati i pojednostaviti te u daleko većoj mjeri sufinancirati projekte zelene energetske tranzicije ne samo za gospodarske subjekte, već i za kućanstva. To je dugoročno rješenje kojim ćemo napokon početi raditi na smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima. Mi smo nažalost najbolji u improvizaciji. Ni iz jedne krize, a naročito ne one iz 2008., kada nas je HDZ uvjeravao da nas kriza neće ni okrznuti, ništa nismo naučili. Tragikomično je tvrditi da je bolje o jednoj od najvećih kriza raspravljati na jesen, a ne sada, u turističkoj sezoni. To je bezobrazna manipulacija.

Megawatt: Je li energetska kriza, bez obzira koji su njeni uzroci, razotkrila slabosti europske energetske politike i je li sada ugrožen European green deal koji je bio jedna od glavnih točaka razvoja Europske unije u programu aktualne Europske komisije?

Nema nikakve dvojbe kako je ovaj rat razotkrio mnoge slabosti europske energetske politike, a kritičari Zelenog plana iskoristili su ovu krizu za napad na plan. No, oni jako griješe jer je ova kriza koja je razotkrila koliko je EU ovisna o fosilnim energentima usprkos svojim proklamiranim klimatskim i energetskim ciljevima samo pokazala nužnost zelene energetske tranzicije i pomaka prema ukupnoj ekonomsko-okolišno-društvenoj održivosti. Zar mediteranske zemlje, s obiljem sunca nisu već odavno trebale rabiti sunčevu energiju?! Sjećam se da je prije dvadesetak godina jedan energetski stručnjak rekao da bi ukinuo struju čitavom priobalju, te tako prisilio da se služimo suncem i vjetrom. EU treba učiniti sve, i to odmah, da što veći broj zemalja koristi energiju sunca, vjetra i vode. Treba prisiliti Vlade da – uz pomoć EU fondova, naravno – u što kraćem periodu što više stimuliraju gradnju solarnih elektrana, od privatnih kuća, do industrijskih postrojenja. No, o tome se više priča nego što se čini. Da, Europski Zeleni plan jest ugrožen u ovom trenutku jer mnoge europske zemlje ponovno pokreću elektrane na ugljen kako bi zadovoljile vlastite energetske potrebe. Uvjerena sam da ovu krizu treba gledati kao poticaj za ubrzanje provedbe Zelenog plana, a ne odustajanje od njega. Osim toga, svaki dan vidimo eskalaciju klimatskih promjena, priroda neće čekati da se mi odlučimo koji je trenutak da počnemo djelovati. Priroda nam šalje poruku da nam vremena više nema. Djelovati se mora odmah i to vrlo disciplinirano i planirano.

‘Premijer ne voli razgovarati o onim temama i problemima koje ne zna riješiti. No, guranje glave u pijesak nikome nije pomoglo’

Megawatt: Gdje se Hrvatska nalazi u svemu tome? Vidimo da se gotovo uopće ne potiče gradnja solarnih ploča na krovovima kuća, poduzetnici su u podređenom položaju i plaćaju struju nekoliko puta skuplju nego građanstvo, a LNG terminal više služi MOL-u i Mađarskoj nego Hrvatskoj.

Sve ste rekli u svom pitanju. Prosječna hrvatska obitelj nema dovoljno novca za izgradnju solarne elektrane na krovu svoje kuće, ali zato postoji novac iz državne blagajne, novac tih istih građana, postoji novac u EU fondovima. Imamo dobre primjere iz susjedne Slovenije i Austrije. Ali, pobogu, kako očekivati da će se poduzeti sve što se može kada se u dvije i pol godine u Zagrebu i na zagrebačkom području stradalom od potresa nije izgradila niti jedna kuća, niti se obnovila iti jedna zgrada?! MOL gospodari – kako reče bivši ministar gospodarstva Ćorić, a sada vice guverner HNB-a, svom raspoloživom energetikom, osim struje. Kaže Ćorić da nema hrvatskog plina i hrvatske nafte. Sve je mađarsko. O tome premijer, koji je kupnju MOL-ovih dionica najavio prije pet godina, ni da zucne. Da, kao što sam prije rekla, LNG terminal je samo „naš“ po tome što je na našem teritoriju. Strašna je spoznaja da s toliko potencijala ni u čemu nismo samodostatni. Je li normalno da država koja ima plodne zemlje da prehrani još jednu takvu državu ne samo da uvozi ogromne količine hrane, već svoj opstanak gradi na uvozu?! Da nam zatvore granice na šest mjeseci, počeli bi umirati od gladi. A bili smo samodostatni u proizvodnji hrane, te smo izvozili daleko više nego uvozili. Slično je i s energijom. Do danas, u ovih trideset godina, mogli smo otkupiti 100 Ina, samo da se manje kralo. Tužno, doista tužno…

Megawatt: Zabrinjava li vas takva situacija i zbog odnosa prema klimatskim promjenama jer je očito da borba protiv tih promjena nije visoko na listi prioriteta aktualne vlade?

Kako ne biti zabrinut kada vidiš da je Vlada potpuno nezainteresirana za ova pitanja. Vlada je trebala tijekom 2019. godine predložiti novu Strategiju održivog razvitka Republike Hrvatske jer je prva Strategija usvojena 2009. s razdobljem implementacije do 2019. godine. Taj dokument nije ni izrađen, a kamoli usvojen. Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u RH za razdoblje do 2040. godine usvojena je početkom travnja 2020. godine. Dogodilo se to s velikim zaostatkom u odnosu na druge europske države i u mjesecu u kojem je EU komisija predstavila nacrt nove EU strategije prilagodbe klimatskim promjenama, što znači da će hrvatska Strategija uskoro morati biti modificirana kako bi se uskladila s novom EU Strategijom. EU Komisija je kritizirala Hrvatsku i zbog toga što nema jedan sveobuhvatan dokument implementacije cirkularne ekonomije, posebice stoga što se Hrvatska, vidljivo je to iz Izvješća Pregled aktivnosti u području okoliša za Hrvatsku 2019. godine, nalazi na samom začelju EU u području implementacije cirkularne ekonomije. Dakle, nevjerojatna je nonšalantnost političke elite prema tako važnoj temi kao što su klimatske promjene. Zabrinjava me i to što živimo u vremenu u kojem je važan jedino profit. I to profit šačice ljudi, koji ne znaju što bi više od obijesti. To su sebični ljudi kojima nije stalo čak ni do vlastitih unuka. Oni sanjaju o nekoj drugoj planeti na kojoj će se oni sakriti i od nuklearnog rata, i od nemogućih klimatskih uvjeta na Zemlji. Što je bajkovito i primitivno. Nema planeta B.

‘Nevjerojatna je nonšalantnost političke elite prema tako važnoj temi kao što su klimatske promjene’, izjavila je u razgovoru za Megawatt Romana Jerković. FOTO: Michel CHRISTEN/EP

Megawatt: Gubimo li zbog takvog odnosa i veliku priliku za gospodarski razvoj zbog nedostatka velikih greenfield projekata?

Ma neće više nitko u Hrvatsku ulagati ozbiljniji novac zbog pravne nesigurnosti, prije svega. Zemlja smo s tisuću nepotrebnih birokratskih zapreka, zemlja sa strašnom korupcijom, zemlja sa zakonima koji tjeraju ulagače, zemlja koja nije u stanju ukinuti čak ni pečat koji u modernom poslovanju spada u muzejske vrijednosti. Novac ide tamo gdje je veća izvjesnost da ga neće progutati pravna nesigurnost, lokalni moćnici i mešetari. Postoje istraživanja o tome zbog čega investitori zaobilaze Hrvatsku u širokom luku. Uvijek se prebacivala krivnja na preskupe radnike, što je notorna laž. Preskupa je država, s preskupom i neučinkovitom birokracijom. Preskupi su sudovi koji rješavaju predmete na trgovačkim sudovima dvadeset i više godina. To je Hrvatska rak rana. Nema HDZ za nju lijeka ni melema.

Megawatt: Kako vi iz perspektive zastupnice u Europskom parlamentu vidite rasplet ne samo energetske krize već i odnosa Europske unije prema Rusiji kada je u pitanju kupovina ruskih energenata?

Ako se dozvoljava pojedinim članicama da trguju s Rusijom i dalje, mada su – tobože – na snazi mjere kojima to nije dozvoljeno, tada je svima jasno da će, čim rat stane, trgovina s Rusijom procvjetati i to pod uvjetima koje nametne Putin. Uostalom, i sada i plin i nafta iz Rusije dolazi do članica EU preko trećih zemalja. Tako će biti i dalje. Zar se ne sjećate da se u vrijeme Domovinskog rata trgovalo s agresorom. Prodavali smo Srbima naftu, kako bi imali gorivo za tenkove koji će nas razarati. Je li zbog toga netko odgovarao? Nije. Kažu da novac ne poznaje ni granice, ni ideologije. Pohlepa će – moguće je – uništiti ono što se dugo gradilo. Na to računa i Putin, kojemu se predviđao kraj zbog pada vrijednosti rublje, zbog pada BDP-a… a rublja je narasla, BDP ne pada… Na to se trebalo misliti prije rata, ili na samom početku rata. Nitko nije računao na Kinu, te kako će ona reagirati na rat u Ukrajini. Kina je neutralna vojno, ali nije gospodarski.

‘Neće više nitko u Hrvatsku ulagati ozbiljniji novac zbog pravne nesigurnosti, prije svega. Zemlja smo s tisuću nepotrebnih birokratskih zapreka i strašnom korupcijom’

Megawatt: Jeste li zadovoljni kako se EU do sada postavila prema Rusiji jer je dojam da dosadašnje sankcije nisu imale previše uspjeha?

Kada dajete nekim zemljama mogućnost da se izuzmu od sankcija, na kraće ili duže vrijeme, tada su sankcije formalne prirode. Uostalom, mnoge države, slabijeg ekonomskog potencijala od Rusije, desetljećima su pod sankcijama, ali nisu propale, nisu propali njihovi režimi. Zato smo se mi trebali fokusirati na nas, na EU, a ne na to hoće li Rusija zbog našeg embarga propasti ili neće. A, vidimo, neće. Jer, dok ima prirodne resurse, Rusija ima asa u rukavu. Rusiju je trebalo potpuno izolirati od EU, a ne selektivno, te dozvoliti da se ispod radara trguje i dalje.

Megawatt: Mogu li onda Europa, pa i Hrvatska izdržati bez ruskog plina i nafte, a da pri tome ne dođe do značajnog udara na standard građana?

To je nemoguća misija. Uostalom, znamo da – primjerice – njemačka industrija ovisi o ruskom plinu. A kad kihne njemačka industrija, mi odmah dobijemo vrućicu opasnu po „život“. Jer, ovisimo ne o sebi, svojoj proizvodnji, svojim resursima, već o drugima. Nama je bolje kada je drugima odlično. A sada je drugima sve samo ne odlično. Kada će njima biti loše, mi ćemo to osjetiti kao novu katastrofu. Ali, Vlada i premijer su na odmoru. Kao da se ništa ne događa. Zapravo, događa se; nirvana pred buru, nakon koje će još više hrvatskih obitelji iseliti, a oni koji ostanu tu, živjet će još gore.