Kada su 2017. godine objavili debi album „Porto Morto“, bilo je jasno da je na scenu zakoračila skupina kreativnih zagrebačkih glazbenika i umjetnika koji su odlučili osvojiti publiku te ponuditi potpuno drugačije viđenje pop glazbe u 21. stoljeću. Upravo zbog specifičnog i originalnog pristupa skladanju i aranžmanima, Porto Morto počeli su nazivati novim Haustorom; moglo bi se reći da zvuče kao da je grupa Haustor opstala do današnjih dana. Tri godine kasnije objavili su album „Portofon“ s kojim su osvojili regionalno tržište i utvrdili svoju poziciju na hrvatskoj glazbenoj sceni. Krajem prošle godine izašao im je i treći studijski album „Portopop“ kojim su promovirali svoj istoimeni pitki i radiofonični pop zvuk uz vizualno atraktivne videospotove i mješavinu svih mogućih žanrova. Album „Portopop“ dospio je na vrhove top ljestvica najboljih albuma objavljenih u 2021. godini.

Basist i jedan od dinama grupe Roko Crnić završio je postdiplomski studiji animiranog filma i novih medija te se izražava kroz zvuk, sliku i interakciju s publikom. Paralelno uz rad s grupom Crnić je surađivao kao skladatelj na brojnim kazališnim i plesnim predstavama, izvodio je i samostalne umjetničke projekte poput zapaženog „Slušaj što gledaš“ te sudjelovao u projektima kao što su „Improspekcije“, „Sound Art Inkubator“ ili „Slika zvuka“. U svojim radovima često se bavi ogoljivanjem i drugačijim čitanjem znakova i značenja uz neskrivenu želju da iskoči iz okvira klasičnog stvaralaštva u prikaze neke drugačije umjetnosti. Sin je Hrvoja Crnića koji već godinama djeluje na glazbenoj sceni pod pseudonimom Boxer te je objavio niz albuma elektroničke glazbe, jedno vrijeme bio je u kazališnoj skupini Montažstroj, a posljednjih godina stvara u Lado Electru.

U razgovoru za Nacional Roko Crnić govorio je o novom albumu, stanju u izdavaštvu, suradnji s Darkom Rundekom te planovima grupe Porto Morto.

NACIONAL: Treći album Porta Morta našao se među najboljim albumima objavljenim 2021. godine u Hrvatskoj na top ljestvicama glazbenih kritičara. S druge strane, glazbeni urednici na radiju i televiziji kao da uopće nisu prepoznali vaš rad, a i vašu popularnost. Kako to komentirate?

Na to pitanje gotovo je nemoguće odgovoriti. Sve mi se više čini da postoji visoki stupanj ignoriranja i zanemarivanja onoga što se dešava mimo triju do četiriju diskografskih kuća i šačice umreženih ljudi koji drže radiostanice. A bitna uloga urednika – da odgaja publiku, suvereno je upoznaje s trenutnom situacijom i zauzima se za nešto novo i kvalitetno – pala je u četvrti plan. U prva tri plana mora zadržati slušatelje i sponzore sa sigurnijom opcijom.

NACIONAL: Znači da po vašem mišljenju nije važna kvaliteta izvođača, već diskografi uvijek sustavno guraju jedne te iste?

Da. Njeguje se ta inercija, otpor prema bilo kakvom kretanju. Guraju se izvođači i autori koji su tu već 20 ili 30 godina ili zvuče kao da su tu već 20 ili 30 godina.

NACIONAL: Svoj glazbeni stil nazivate „portopop“ i zapravo ste izvan svih glazbenih žanrova, ali i u svim glazbenim žanrovima. Koliko je, uvjetno rečeno, nerazumijevanje vaše glazbe razlog slabije zastupljenosti u medijima?

Mi mislimo da je puno ljudi spremno na to da ih naša muzika oduševi i nosi kroz dan, ali još do njih nije došla. Treba naći način da se dođe do publike. Publika je žedna i mi mislimo da je muzika sa svježom perspektivom potrebnija nego ikada i može pridonijeti tome da se stvari osvježe i na širem planu. Naš friški album zove se „Portopop“ jer je upravo on naš pokušaj stvaranja jednog tipa alternativnog, slobodnijeg popa kakav se nama sluša i kakvog mislimo da fali na ovim prostorima.

NACIONAL: Međutim, ispada da je vaš pokušaj približavanja popu i ogoljavanja popa u mainstream medijima protumačen kao teška alternativa.

Da, na televiziji i radiju, ali na internetu i na koncertima situacija je drugačija. Ljudi prepoznaju to što radimo.

NACIONAL: Zanimljivo je da vaša glazba, više nego brojnih drugih izvođača, korespondira s aktualnim glazbenim trendovima, kao što ste i sami spomenuli, dok ste vizualno uvjerljivo odskočili od prosjeka, a pri tom i dalje pjevate na hrvatskom jeziku. Koliko vas frustrira činjenica da vas s jedne strane hvale i nazivaju najboljom novom hrvatskom grupom, a s druge strane ste za brojne urednike nevidljivi?

To je za nas veliki izazov. Znamo da je pred nama još jako puno posla i ne planiramo stati i prestati se baviti ovime čime se bavimo. Tek smo zagrebli u to tkivo i koliko god bila frustrirajuća ta činjenica koju ste spomenuli, moramo biti jači od te frustracije i grabiti dalje. Želimo doći do pozicije na kojoj ćemo postati neosporivi. To je očito jedini način. Sve više se to otvara, ali ide jako sporo i tromo u toj zapravo nepostojećoj glazbenoj industriji u Hrvatskoj, ali postoji puno načina da se dođe do ljudi. Tako da, ljudi, dolazimo po vas.

NACIONAL: Gotovo da je dekonstrukcija klasičnih pop pjesama postala vaš zaštitni znak, dok su tekstovi nalik kratkim esejima kakvi se ne mogu pročitati u hrvatskoj literaturi. Koliko je važno, a koliko hrabro biti originalan na današnjoj glazbenoj sceni?

Nama je to krucijalno za naš identitet i razlog zbog kojeg se bavimo tim poslom. Važno nam je s umjetničke strane mada ne znam koliko je to važno kako bismo si osigurali da živimo od glazbe u Hrvatskoj danas. Mislim da je za to važnije prilagoditi se konvencijama koje su već postavljene i slijediti recepte. A mi bismo radije kuhali nešto u što vjerujemo i što vjerujemo da je hranjivo.

NACIONAL: Unatoč svemu, ostvarili ste odličan uspjeh kod publike u Hrvatskoj i regiji te su gotovo svi vaši koncerti rasprodani, što je zapravo izniman uspjeh.

Publika se podijelila na one koji slušaju glazbu putem interneta i na one koji slušaju glazbu putem radija i televizije. Kao da između svega toga ne postoji izgrađeni most. Mi sada plešemo po tom nedovršenom mostiću, a ljudi na koncerte dolaze s obiju strana. Mislim da smo mi zagrabili u to područje koje je dosta sivo, ali vjerujemo da će biti sve šarenije i da ćemo kroz neko vrijeme upravo sjesti na pravo mjesto kojem će nedostajati baš netko poput nas da ispriča sve rječnikom kojim mi već govorimo.

‘Prirodno mi je da se ne bavim samo jednim medijem jer se tada osjećam kao da imam jedno osjetilo’. FOTO: Porto Morto

NACIONAL: Unatoč neospornoj popularnosti u Hrvatskoj i regiji, i dalje objavljujete albume u vlastitoj nakladi. Je li to zbog želje za potpunom kontrolom poslovanja i karijere ili jednostavno nijedna diskografska kuća nije pokazala interes za vašu grupu?

Pokazali su interes za nas i za našu grupu, rekli su da vjeruju u nas, da im se sviđamo i da je to što radimo nevjerojatno dobro. Međutim, kada smo im pokazali troškove izrade spotova i svega ostalog što radimo i koliko plaćamo to sve mi sami koji to radimo, a ne plaćamo drugima, njima je to bilo nečuveno i previše. Nama je besmisleno da netko poput njih vjeruje u to što radimo, a da ne želi riskirati i uložiti u to u što vjeruje. To nisu neki astronomski troškovi. Meni je zanimljivo to što za poticanje stvaranja muzike i videa kakve mi radimo ne postoje kulturni natječaji. Valjda to nije dovoljno kulturno.

NACIONAL: To što govorite zapravo je kontra logike jedne diskografske kuće, od koje se očekuje da uloži novac u novog izvođača, pomogne mu u promociji i nakon par godina ubire plodove pametnog ulaganja i broji zarađeni novac?

Da, to je kontra svake logike.

NACIONAL: Jedna od karakteristika grupe Porto Morto je i specifičan vizualni identitet kojem poklanjate puno pažnje još od prvih pjesama. Vaša profesija ujedno je vezana uz nove medije. Kako kao kompetentna osoba ocjenjujete vizualni izraz i općenito prihvaćanje novih medija na nacionalnoj televiziji HRT-u?

Mislim da postoji deset posto ljudi na HRT-u koji imaju žar da nešto promijene, da reagiraju i ubrzaju tu tromu i umornu kočiju, ali sve to na kraju ispadne sramežljivo jer i njih proguraju mimo prime timea. Čini mi se da često nedostaje respekta prema gledateljima, i to na puno nivoa – od estetskih do sadržajnih. Ima iznimaka, ali je to sve ispod nivoa koji bi trebao biti prisutan na takvom jednom važnom i velikom državnom mediju koji svi zajedno plaćamo i koji je lice naše situacije i razumijevanja vlastite kulture i mjesta u svijetu. Potencijal te televizije toliko je ogroman da je to nepojmljivo.

NACIONAL: Uz grupu Porto Morto već dugi niz godina surađujete na brojnim predstavama kao skladatelj, ali i kao samostalni umjetnik s izvedbenim djelima u kojima koristite nove medije – poput projekta „Slušaj što gledaš“. Koliko je teško uspjeti kao umjetnik koji se izražava kroz nove medije u sredini koja nove medije gotovo da još nije ni prepoznala, a kamoli prihvatila?

Tu su itekako bitne snalažljivost i žilavost. Nisam siguran da sam potpuno kompetentan odgovoriti na to pitanje jer sam se odmah nakon faksa orijentirao na glazbu i svoj fokus usmjerio u tom pravcu.

NACIONAL: U svojim radovima često se bavite ogoljivanjem i drugačijim čitanjem znakova i značenja, uz neskrivenu želju da iskočite iz okvira klasičnog stvaralaštva i prikaza umjetnosti pod svaku cijenu. Odakle taj poriv?

Iz moje perspektive, jednostavno postoji spontanost prema umjetničkom procesu i prihvaćanje zanimljivih stvari koje se dogode u procesu. Često sam suočen s tim da mi ljudi govore da radim nešto izvan okvira, nekonvencionalno i mimo forme, a da sam često uopće nemam dojam da je tako. To je možda povezano s onime što sam konzumirao kao gledatelj, čitatelj i slušatelj i posjetitelj kazališta, galerija ili kina. Sve što radim nastojim raditi iz vlastitog iskustva. Manje propitkujem točku komunikacije s publikom nego motivaciju za sam rad. Nemam nikada neki recept po kojem stvaram, već svaka cjelina ili djelo imaju svoj specifičan put do cilja. Isto tako, gotovo nikada ne radim sam, uglavnom je tu cijeli Porto Morto; mi smo kao vozilo u kojem svatko od nas drži volan na jednom djelu rute kojom vozimo.

NACIONAL: Koliko je rad s grupom Porto Morto dobar poligon za realizaciju vaših umjetničkih zahvata i ideja?

Sviđa mi se ta multidisciplinarnost. Jednostavno mislim da mi je jako prirodno da se ne bavim samo jednim medijem i jednim načinom izražavanja jer se tada osjećam kao da imam samo jedno osjetilo. Osim stvaranja audio-doživljaja putem snimke i video-doživljaja putem slike, važan je i veliki dio koji to sve čini trodimenzionalnim – koncerti. Nastupi uživo i dijeljenje energije koja ima primarnu podlogu u svakoj ljudskoj kulturi. Te tri stvari doživljavamo kao jedno. Pa tu uskače ta multidisciplinarnost. Ako za koncert treba raditi scenografiju i istovremeno smisliti plakat, onda se bavim time. Ako za audio-snimku treba naučiti kako se snima trombon ili želimo poseban zvuk ritam mašine, onda učim baratati tom ritam mašinom. Ako nešto ne funkcionira u tekstu pjesme, onda se bavim pisanjem. Radim što god je potrebno da do kraja to sve izađe na površinu u jednu cjelinu. I svi to u Portu radimo. Mislim da sam studirajući nove medije naučio upravo tu snalažljivost. Što god radiš, važno je snaći se. Kako bi rekao moj najbliži suradnik Hrvoje Klemančić: “Idemo jako!”

NACIONAL: Što to konkretno znači za Porto Morto?

Kada želiš da ti spot izgleda kao jedna epizoda serije „Black Mirror“, snađi se. Prouči kako se snimao „Black Mirror“, kakva je to vrsta rasvjete, tip scenarija, tko je to režirao itd. Važne su sustavnost i temeljitost posla kojim se baviš. Zvuči banalno, ali treba sjesti i zamisliti se nad time što radiš. Tako je i nama došao moment prije negoli smo počeli rad na albumu pa smo se pitali što mi zapravo radimo. I krenuli smo s novim projektom – „Portopopom“.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Posljednjih godina svirate i u Ekipi, pratećoj grupi Darka Rundeka s kojim ste i za kojega ste već skladali nekoliko pjesama. Koliko vam je bilo izazovno, a koliko teško prodrijeti u glazbeni svijet Darka Rundeka?

Nekako je do svega toga došlo dosta spontano. Zapravo, to i jedini mogući način ako pogledam kako on radi i kako ja radim. Sve se bazira na stvarnom trenutku i energiji. Neka vrsta pozitivne praktičnosti. Tu smo Rundek i ja dosta slični. Darko nam je svima nama u Ekipi dao priliku da se na sessionima osjećamo slobodno i radimo što hoćemo. Kako smo tako zajedno često neobavezno svirali, javila mi se potreba da govorim nešto u mikrofon. Onda bih neke tekstove koje sam već imao u glavi izgovarao ili pjevao i nekako nailazio na njegov pozitivan feedback. Tada sam počeo donositi neke konkretne pjesme koje su mu se dopale pa smo počeli na njima raditi. Prilika koju mi je on dao bila mi je jako bitna u tom trenutku u kojem se desila. Prilika da se posvetim isključivo glazbi.

NACIONAL: Zanimljivo je da se od prvog pojavljivanja na sceni grupa Porto Morto često uspoređivala s Haustorom i nazivala nastavkom Haustora u 21. stoljeću. Koliko vas je glazba Haustora formirala u vašem glazbenom odrastanju?

Dosta kasno sam otkrio Haustor. Pod kasno mislim na svojih 17 godina. Kada me to uzelo, ta inspiracija Haustorom, vozilo me barem pet godina. Hrvoje Klemenčić Klema često kaže da je to najoriginalniji bend s ovih prostora i s tim se slažem. Toliko karizme u tim snimkama, pjesme, ritam sekcija, cjelokupni vibe i identitet benda, tekstovi, teme…

NACIONAL: Ne mogu ne spomenuti da je vaš otac Hrvoje Crnić već dugi niz godina prisutan na glazbenoj sceni kao Boxer te jedan iz tandema Lado Electro. Koliko je on utjecao na vaš glazbeni put?

Puno je utjecao!

NACIONAL: Na koji način?

Približio mi je kako se diše i živi s glazbom i kolika predanost je za to potrebna, kao i vjera u to što radiš. Neke univerzalne vrijednosti i neki realni odnos između očekivanja i sanjarenja. Sve sam to iščitao iz njegove prisutnosti i u svom okruženju dok sam ulazio u glazbu dok još nisam znao da ulazim u glazbu. On nije htio biti tata koji vodi sina na nogometni trening i gura ga da bude najbolji dok mu žuljevi krvare. Uvijek je svojim primjerom i svojim radom bio neka vrsta učitelja.

NACIONAL: Surađujete li na glazbenim projektima?

Više savjetima i feedbackom. Na primjer, kada Porto Morto završi neku pjesmu, moram čuti što on misli inače sam lud. Jako me zanima što on misli i drago mi je što imam nekoga kome se dokazujem na jedan pozitivan način. Događaju se i trenuci kada Porto napravi neku glazbu u koju ja 100 posto vjerujem i vidim da se to njemu ne svidi – ali onda kroz mjesec dana dođe i samo mi usput kaže: „Dobro je to, dobro je to!“

NACIONAL: U Tvornici kulture promovirat ćete 12. ožujka novi album „Portopop“. Poznavajući vaš dosadašnji rad i nastupe, vjerujem da pripremate poseban audiovizualni doživljaj. Kako će izgledati taj vaš koncert?

To će biti nešto najzahtjevnije što smo do sada radili i kao što smo s ovim novim albumom podigli neku produkcijsku stepenicu u spotovima i u samom zvuku, tako planiramo podići stepenicu i u live izvedbi, zvuku i showu. Sva ta tri elementa dići na jedan novi nivo.

NACIONAL: Kakvi su planovi grupe Porto Morto nakon koncertne promocije albuma?

Radimo glazbu za novi igrani film Igora Mirkovića. Suradnja s njim dogodila se kada smo prošle godine na Motovun Film Festivalu svirali uz nijeme filmove Bustera Keatona. U studiju Šećer radimo na nekim pjesmama nekih drugih autora. Za novi album Nikše Marinovića Rokambola „Paraliza“ radimo produkciju i aranžmane. Dogodila se i suradnja s nekim drugim glazbenicima pa izlazi uskoro i live session sa Z++ i Kukusom. Počeli smo surađivati i s Natali Dizdar, Rundek je jučer bio u studiju cijelo popodne, Svemirko nam je poslao kanale za pjesmu na kojoj surađujemo – tako da je vrlo dinamično ovih dana u studiju Šećer! Uz to, intenzivne su probe za Porto Morto u Tvornici kulture 12. ožujka. Dođite, bit će za pamćenje!