Na streaming platformama u utorak navečer, 28. veljače, premijerno je puštena pjesma „GOODCOMPANY“, kojom se glazbenoj sceni predstavlja audiovizualni projekt COMPANY. Projekt, a ne grupa ili bend, pojasnili su za Nacional 25-godišnji Rok Juričić i Stribor Gligorić, dvojica osnivača, zato što je ideja da se okupljaju različiti suradnici, i glazbeni i ostali umjetnici. COMPANY će označavati sve okupljene u širu audiovizualnu priču koja zasad počiva na glazbi Gligorića i Juričića. Ideja upravo jest okupiti, zajedno rasti i družiti se. Ime COMPANY preuzeli su iz tradicije kazališnih kompanija oformljenih u duhu zajedničke kreativne proizvodnje, a bliski sinonim bio bi trupa, što nije neobično jer je Juričić mladi glumac koji je, uz glumu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, diplomirao i filmsku glumu u Londonu, na Royal Central School of Speech and Drama.

Zagreb je dodirna točka i baza, rekao je Juričić, uz napomenu:

„Međutim, mnogi uključeni u video za naš prvi singl ‘GOODCOMPANY’ djeluju na potezu Amsterdam – Berlin – Beograd – London. ‘GOODCOMPANY’ je naš prvi singl. Zvuk za kojim posežemo i teme koje se nameću odgovaraju nekom komercijalnom normativu naše generacije. Generaciju pritom ne uzimamo kao pojam određen godištem rođenja, već kao okolnost da u isto vrijeme dijelimo blizak prostor.“

Rok Juričić i Stribor Gligorić odrasli su zajedno, imaju zajedničke prijatelje, društvo, i obojica se bave glazbom, koja ih je ovoga puta spojila u posebnoj priči. Gligorić je otkrio da je pjesma „GOODCOMPANY“ nastajala nekoliko godina. On je najprije, uz pomoć Matka Bobića, napravio glazbenu podlogu, koja je stajala na hard disku nekoliko godina.

„Onda sam čuo Rokovu glazbu i ponudio mu da presluša, pa smo nas dvojica radili još dvije godine na pjesmi“, rekao je Gligorić.

Juričić je dodao da je poziv shvatio kao potrebu za otklonom od glazbe kojom se Gligorić dotad bavio. Naime, glazba benda Mr. Albino bila je žestoka alternativa, tvrđi rock. Gligorić se, kako kaže, svega toga zasitio.

„Mr. Albino je bio srednjoškolski bend u kojem smo svi voljeli svirati, ali kako to često bude, zbog obaveza, ali i odnosa s članovima, bend se raspao, a ja sam se svega toga zasitio, najviše takve vrste glazbe. Želio sam nešto drugačije. Radim ja još neke projekte, ali ova pjesma napravljena je baš prema Rokovom izričaju“, objasnio je Gligorić.

Rok Juričić završio je glazbenu školu, smjer klavir, a glazba koju je svirao odrastajući bila je jazz, odnosno, vokalno-instrumentalne obrade jazz standarda. Pjesmu „GOODCOMPANY“ pjeva na engleskom jeziku, ali ističe da opus novog benda neće biti jezično ograničen:

„Budući da sam još u srednjoj školi proveo godinu dana u SAD-u, a kasnije studirao u Londonu, engleski smatram uporabnim jezikom. Važno je naglasiti da nam cilj nije bio stvoriti pjesmu nekog anglofonog izvođača, prenijeti nešto strano u domaći kontekst, već ostati vjeran ideji neovisno o jeziku u kojem se javila. Jezik na kojemu pjevam u pjesmi je moj engleski, takav kakav jest. Međutim, s radošću najavljujem da nam uskoro u Zagreb stiže moja kolegica iz Beograda, glumica Anđela Jovanović, za mene iznimno važna, s kojom namjeravamo snimiti pjesmu na jeziku svojih govornih područja. Da, legitimno je pitati zašto je naš prvi singl ‘GOODCOMPANY’ na engleskom jeziku. Ne znam mogu li dovoljno naglasiti – ideja nije ograničiti se ni u žanru, ni u jeziku, ni u suradnicima, pa ne vidim zašto neka buduća pjesma ne bi bila na francuskom ili bilo kojem drugom jeziku.“

Gligorić, koji završava pravni fakultet, naveo je glazbene suradnike na projektu. To su Matko Bobić još od inicijalne faze pjesme (gitarske dionice), Juraj Krešo Lovrić na klaviru i Sven Stažić koji je odsvirao neke dionice bubnja koje su ad hoc odlučili ukomponirati u pjesmu. Što se tiče planova s projektom, Gligorić je istaknuo da su oko toga opušteni:

„Moram reći da je ovaj projekt, cijela ova priča koja se lijepo ‘zakotrljala’, zapravo bio okidač za nas obojicu jer smo odlučili da ćemo se ipak ozbiljnije početi baviti glazbom. Ali unatoč tome, nikad nećemo biti glazbenici, glazba će u našim životima uvijek biti druga, možda zato to sve tako i funkcionira. Možda ponovno prođe pet godina dok napravimo novu pjesmu.“

Juričić se s time složio te naglasio da je zapravo u cijeloj priči divna baš ta činjenica da im pojedinačno glazba ne mora biti prioritet.

„Iako sam daleko od toga da osjećam profesionalnu stabilnost, ipak moram priznati da sam ostvario neke svoje ciljeve. Završio sam akademije u Zagrebu i Londonu, igram u predstavama u nekoliko zagrebačkih kazališta, snimam, tako da se ustvari nadam da bi se gluma i glazba mogle pretočiti jedna u drugu. Gluma značajno određuje kako se bavim glazbom, jednako kao što se u glumi nastojim prisjetiti glazbe. Trenutačno nismo opterećeni željom da svoju glazbu izvodimo u klubovima. Našoj generaciji ‘grah je pao’ tako da se sve svodi na digitalno pa nas jako veseli činjenica da će prijatelji diljem svijeta moći premijerno čuti i vidjeti ‘GOODCOMPANY’ upravo na streaming platformama. Izdavač nam je Intek Music, iz Koprivnice su, osnivač je obitelj Hraščanec čija su dvojica sinova uspješni glazbenici. To je obiteljski biznis i njima je, kao i nama, imanentna ideja okupiti glazbom“, rekao je Juričić.

A osim što igra u predstavi „Braća Karamazovi“ Olivera Frljića u Zagrebačkom kazalištu mladih, u EXIT-ovim „Realistima“ te dvjema predstavama HNK-a, povrh nove pjesme i glazbenog projekta, Rok Juričić sudjeluje u još jednom važnom projektu. Putem audicije dobio je ulogu u filmu koji se trenutačno snima u Zagrebu. Objasnio je i kako je došlo do toga da ode na studij u London. Bio je na trećoj godini ADU-a i jedan profesor s te škole koju će kasnije upisati – Royal Central School of Speech and Drama – koju su pohađali Judi Dench, Martin Freeman, Gael García Bernal, Hugh Bonneville, Rupert Everett, Sir Laurence Olivier, Vanessa Redgrave i mnogi drugi – držao je radionicu.

Rok Juričić i Stribor Gligorić osnivači su projekta Company s kojim su objavili prvi singl ‘GOODCOMPANY’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Profesori su me odabrali da s tamošnjim profesorom radim vježbe i tad sam shvatio da je to jedan nepresušan izvor znanja s kojeg želim piti. I kad sam upisivao četvrtu godinu glume u Zagrebu, dakle diplomski studij, osjetio sam potrebu za tajnom, potrebu kompromitirati svakodnevicu. S tajnom su došle i mnoge obaveze, prijamni, ispit iz engleskog, monolog, pa tekstovi scena za uži krug. Ali sve vrijeme držao me pozitivan osjećaj da si vrijedi priuštiti i nešto tajiti. Dotad sam bio u Zagrebu, sve sam poznavao, Zagreb koji sam koristio svodio se na uzak prostor i osjetio sam da je vrijeme tome prkositi. U Londonu, osim što sam se mogao uspoređivati s kolegama studentima iz cijeloga svijeta, iz Velike Britanije, Mongolije, Čilea, imao sam priliku učiti u sustavu koji sebe predstavlja najboljim ponuđenim“, prisjetio se Juričić.

Istaknuo je da je iskustvo na filmskom setu neprocjenjivo jer pruža drugačiju vizuru glumačke profesije. Iako se to nikad ne spominje, ADU je, u praktičnom smislu, primarno kazališna akademija, a perspektiva koju pruža industrija takva je da je sudbina hrvatskog glumca, čast izuzecima, uglavnom kazalište.

„Kad sam razmišljao o tome, činilo mi se da, ako mi se uopće pruži šansa za takvo što, kazalište je medij kroz koji mi je predodređeno da se izrazim. Ja sam dijete Dramskog učilišta ZKM-a, pjevam, plešem, sviram. To je dijapazon vještina koji je obično na cijeni unutar kazališnog ansambla, ali mnogi moji bliski prijatelji, kad bi me vidjeli na ekranu, kažu da sam za film. Naravno da preispitujem stvari, razmišljam trebam li ostati u Zagrebu ili otići nekamo u inozemstvo, ali trenutačno me pozivi za razne projekte drže u Zagrebu i ne namjeravam nikamo odlaziti. Zagreb se čini dovoljno malim da bi bio velik, ali i dovoljno velikim da ostane mali. Iz Londona sam otišao uslijed pandemije, u Hrvatskoj je ipak situacija po tom pitanju bila komfornija nego u Londonu. I koliko god se činilo izvjesnim da posla neće biti, da neću imati što raditi, zasad radim puno i zadovoljan sam“, otkrio je Juričić.

Sve vještine koje ima Juričić je, kako kaže, razvio odrastajući. Nije čudno da je vrlo kreativan i da se pronašao kako u glumi tako i u glazbi. Naime, njegova majka je Vanja Matujec, glumica u Hrvatskom narodnom kazalištu, a otac mu je glazbenik Max Juričić, član bendova kao što su Azra, Film, Vještice, Šo!Mazgoon. Kako to biva s igrom sudbine, sin prati oca i otac prati sina. Tako će dan nakon što pjesma „GOODCOMPANY“ postane javno dostupna, 1. ožujka izaći i pjesma „Pusti me da plešem drukčije“, singl kojim Max Juričić, uz bend Plesač Sporog Stepa, najavljuje album „Sunčana strana Mjeseca 1“ čija je premijera zakazana za 8. ožujka. Jednu od Maxovih autorskih pjesama na tom albumu otpjevao je Rok, koji o tome kaže:

“Veselo je i izazovno da se tati i meni događa zapravo ista stvar u isto vrijeme. On kaže da nam je to što povremeno zajedno sviramo razjasnilo odnos. Slažem se s time. Tatu nisam koristio kao sugovornika dok smo Stribor i ja radili na pjesmi. I to sam, ponovno, imao potrebu tajiti. Međutim, Max nas je pažljivo i gospodski ‘iz sjene’ vodio od trenutka kad smo završili kreativni segment rada na pjesmi te su stvari odjednom postale poslovne. Na toj pomoći beskrajno smo zahvalni. Da, moj pa tatin singl slučajno dan za danom, suludo. Iako je on sve to prošao već mnogo puta, mislim da nam se trenutni emotivni životi uvelike preklapaju.”

Stribor Gligorić primijetio je da se u pjevanju njegova prijatelja i glazbenog kolege Roka Juričića osjeti ta njegova glumačka energija.

„On dolazi iz potpuno drugačijeg kreativnog svemira i kao glumac zapravo poseže za postupcima koji su oprečni tradicionalnim pristupima glazbi, ali u isto vrijeme iz toga proizlaze autentičnost i posebnost. To je ono što ga razlikuje od ostalih. A upravo se zbog različitosti čini da bi se vrijedilo okušati“, zaključio je Gligorić.