Roditelji premninulog 9-godišnjeg dječaka Gabrijela, koji je 11. prosinca prošle godine preminuo zbog višeorganskog zatajenja uvjetovanog gripom i bakterijom streptokok koja je napala dječaka, a čije teško zdravstveno stanje nisu prepoznali liječnici u Domu zdravlja u Metkoviću, odnosno na Hitnoj pomoći, progovorili su u petak za Slobodnu Dalmaciju.

“Ja djeci, kćerkici Gabrijeli (ime joj je dao sam Gabrijel), koja ima šest godina i koja od svoje druge godine boluje od juvinalnog reumatoidnog artritisa, i sinu Mihaelu, koji ima četiri godine, pokušavam sve ovo vrijeme od njegove smrti objasniti kako više nikada nećemo vidjeti našeg Gabrijela i kako je on sada među anđelima. Koliko u tome uspijevam, ni sama ne znam. Samo znam da je, kad smo došli na Gabrijelov grob, Mihael udarao nogicom po grobu kako bi ga brat čuo. Morala sam mu objasniti kako će ga Gabrijel čuti, ali mu neće moći odgovoriti”, ispričala je majka Ivana Bebić za Slobodnu Dalmaciju.

Prisjetila se kako je 7. prosinca Gabrijela dovela pedijatrici zbog kašlja. U subotu poslijepodne Gabrijelu je temperatura skočila na više od 39 stupnjeva, povraćao je i dobio proljev, a dan poslije situacija mu se pogoršala. Primijetila je da mu je jezik pobijelio, pa ga je poslala s tatom na Hitnu. “Liječnica mu je pogledala ždrijelo i poslušala pluća, a ja sam joj rekao koje mu sve lijekove dajemo. Rekla je da je s njim sve u redu i da mu ne treba druga terapija”, ispričao je tata Mišo.

“Gabrijel je bio jako malaksao i počeo mi je govoriti da mu je strašno zima nogicama. Ležao je pokriven na kauču i nikako se nije mogao ugrijati. U noći između nedjelje i ponedjeljka, oko 1.15, vidjela sam da otežano diše. Rekao je da ga boli s desne strane u predjelu plućnog krila kad udiše. Odmah sam suprugu rekla da ga treba opet odvesti na Hitnu pomoć, pa su otišli oko dva sata”, rekla je majka.

Gabrijela su tada ponovno poslali kući. Majka je rekla kako mu je tijekom noći jezik bio sve više bijel i suh. U ponedjeljak su ga odveli pedijatrici. Njegova liječnica radila je poslijepodne, a drugi pedijatar poslao ih je na hitnu jer imaju gužvu. Dječak je jedva stajao na nogama, bio je dezorijentiran. S Hitne su ga uputili pedijatrici. “U čekaonici je Gabrijel jedva sjedio. Stalno je padao jer mu je tijelo već bilo onemoćalo”, rekao je otac.

“Kad smo ušli u ordinaciju, liječnica me je upitala: “Šta je, Mišo?” Rekao sam joj da me vozaju i da mi nitko nije pomogao. Kad je vidjela Gabrijela, skamenila se, nije mogla vjerovati kako dijete izgleda. Odmah mu je pogledala vrhove prstiju na rukama i nogama i viknula: “Majko mila, što je ovo?!” Pogledala mu je grlo i pluća, stalno ponavljajući: “Bože moj, što je ovo, kako grmi u plućima, kako ovo nisu čuli?” U jednom je trenutku rekla Gabrijelu da će mu malo dotaknuti prsa, a onda je opet ponovila: “Bože moj, što je ovo, kako mu zvoni u plućima!” Tada je pozvala helikopter”, ispričao je otac.

Liječnica mu je rekla da je stanje jako loše i da odmah moraju u Split. “Vratili su nas na Hitnu pomoć, a ja sam morao otići kući kako bih Gabrijelu donio čistu odjeću jer se, jadan, od muke pomokrio kod liječnice”, dodao je. Odmah nakon što su stigli u Split, sječak je prevezen na Jedinicu intenzivnog liječenja za djecu. Tamo su mu dali kisik i infuziju i dječak je odmah živnuo, kaže otac.

Otac se vratio u Metković kako bi uzeo odjeću za sina, a liječnik ih je nazvao i rekao im da se što prije vrate u Split. “Stigli smo u ponedjeljak navečer. Liječnik nas je odveo u kancelariju i pokazao nam snimku pluća našeg djeteta. Jedno plućno krilo uopće se nije vidjelo, bilo je potpuno zasjenjeno, a drugome je trećina bila pod sjenom. Kad smo ga vidjeli, doživjeli smo šok. Bio je priključen na sve moguće aparate i samo mu je još srce kucalo”, rekao je otac. “Nazvao nas je liječnik i rekao da su dali sve od sebe, ali da su, nažalost, morali proglasiti smrt. Ne dao Bog da se ikome dogodi ovo što se dogodilo nama”, rekao je.

Oko 7:15 sati dječaka su počeli reanimirati, a smrt je proglašena u 8:05 sati ujutro. Otac je rekao kako im nitko od liječnika iz Metkovića nije ni izrazio sućut. “Pa kakvi su to ljudi?! Pitam se bi li se tako ponašali da im je pacijent bio sin nekog glavešine, a ne sin grobara, kao što je moj Gabrijel”, zaključio je otac.