Prije 11 godina ispisana je jedna od najzanimljivijih priča engleskog nogometa jer je u svibnju 2013. Wigan, tada jedna od najslabijih prvoligaških momčadi koja je nešto kasnije ispala iz Premier lige, osvojila FA Cup pobijedivši u finalu Manchester City 1:0. Manchester City bio je pun zvijezda, ali aktualni engleski prvak predvođen trenerom Robertom Mancinijem i igračima kao što su Yaya Toure, Sergio Aguero, Samir Nasri i Carlos Tevez poražen je golom Bena Watsona u sudačkoj nadoknadi. Wigan je time postao prvi klub u povijesti engleskog nogometa koji je osvojio FA Cup i ispao iz prve lige. Taj je poraz uzrokovao otkaz Manciniju, dok je za Roberta Martineza, Španjolca na klupi Wigana, to bio ključni trenutak u karijeri. Postao je trener Evertona, zatim je bio izbornik Belgije koja je četiri godine zaredom pod njegovim vodstvom bila najbolja reprezentacija na svijetu po ljestvici FIFA-e, da bi prošle godine preuzeo Portugal protiv kojeg će Hrvatska 18. studenoga igrati u Splitu u posljednjem kolu grupne faze ovogodišnje Lige nacija.

Tom se titulom Martinez, na neki način, odužio Wiganu, klubu u kojem je počeo internacionalnu igračku karijeru. Katalonac Martinez prešao je 1995., kao 22-godišnjak, iz Reala iz Zaragoze u Wigan koji je tada nastupao u četvrtoj engleskoj ligi. Engleski bogataš Dave Whelan postao je tada vlasnik Wigana i odlučio je dovesti klub do prve lige te je doveo trojicu španjolskih igrača, „Tri amigosa“ kako su ih zvali, a jedan od njih bio je Martinez. U četvrtoj ligi bio je odličan, nakon dviju sezona produžen mu je ugovor na još četiri, ali u tih šest sezona Wigan je napredovao tek do treće lige. Otišao je u Škotsku, u klub Motherwell, a jednu sezonu u tom klubu, kazao je, ne pamti po dobru, osim što je tamo upoznao Beth Thomson, svoju suprugu s kojom ima dvije kćeri. Kasnije je kazao da je iskustvo iz Motherwella bilo ključno u vremenima kada je postao nogometni trener. Naime, klub je te sezone bankrotirao, a on je naučio kako svlačionica funkcionira u teškim trenucima. „U mom razvoju nogometnog trenera to je bila jedna od najvažnijih nogometnih lekcija“, izjavio je kasnije Martinez.

Za Martineza se pročulo 2013. godine kada je, vodeći Wigan, ispao iz Premier lige, ali je istovremeno osvojio FA Cup pobijedivši u finalu Manchester City. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImages

Vjerojatno najvažnije trenerske lekcije davao mu je njegov otac. Roberto Martinez stariji bio je igrač, kasnije i trener, lokalnog kluba Balaguer, gdje je Roberto Martinez i rođen. Otac mu je igrao do 43. godine, vodio ga na kao klinca na utakmice i neprestano, tijekom utakmica, tražio od njega da mu objasni što bi, da je trener, napravio. Time mu je usadio interes za nogometnom taktikom, ali i želju da postane nogometaš.

Nakon Motherwella, Martinez je igrao za engleskog četvrtoligaša Walsalla te za trećeligaša Swansea City, u kojem je postao kapetan tima i s kojim je 2005. ušao u drugu englesku ligu. Igračku karijeru je završio 2007. u četvrtoligašu Chesteru, u kojem je također bio kapetan. No vlasnici Swansea, tada trećeligaša, nisu mu dali da se odmori i odlučili su ga angažirati za trenera bez i jednog dana trenerskog iskustva. Rizik se isplatio, Martinez ih je uveo u drugu ligu i bio je upamćen po iznimno atraktivnom nogometu. Naravno, to je privuklo pažnju mnogih klubova, posebno Wigana i Celtica. Martinez se odlučio za odlazak u Wigan, ipak je to bila prilika da postane trener engleskog prvoligaša, ali mu to navijači Swansea nikada nisu oprostili te su ga podsjećali na njegovu izjavu kako će napustiti Swansea samo ako ga vlasnici izbace. Zbog toga su mu navijači dali nadimak „Juda“.

Ugovor s Wiganom potpisao je na tri sezone, cilj je svake sezone bio opstati u Premier ligi, u čemu je i uspio. U četvrtoj sezoni nije uspio, ali je Wigan, kako smo spomenuli, osvojio FA Cup te igrao u grupnoj fazi Europa lige. Tada Martinez više nije bio trener, potpisao je 2013. za Everton, zamijenivši na tom mjestu Davida Moyesa. Bez obzira na atraktivan nogomet kojem je težio, Martineza su u Evertonu dočekale sumnje navijača i medija kako je prevelik nogometni idealist, ponekad naivan, a on je bio za njih previše pristojan te očekivanja i nisu bila prevelika. No u prvoj sezoni Martinez ih je s lakoćom razuvjerio osvojivši peto mjesto na kraju sezone, a bio je vrlo blizu osvajanju četvrtog mjesta, što bi mu osigurao nastup u Ligi prvaka. Usput su pobijedili Manchester United, prvi put nakon 21 godine koji je vodio upravo David Moyes, bivši trener Evertona.

Očekivanja su u drugoj sezoni naglo narasla. Everton je kupio Romela Lukakua od Chelseaja za 28 milijuna funti, prethodnu sezonu imali su ga na posudbi, a on je tada postao igrač za kojeg je klub platio najveću odštetu. Uz njega, Martinez je uzeo veterana Samuela Eta i reprezentativca BiH Muhameda Bešića. No bila je to godina kada se igralo svjetsko prvenstvo nakon kojeg se nekoliko igrača, na čelu s Lukakuom, vratio umorno u klub koji nije krenuo dobro u sezonu, a kasnije se malo toga uspjelo popraviti. U jednom trenutku Everton je pao na 14. mjesto, do kraja sezone došao je do 11., dok je nastup u Europa ligi okončao u osmini finala, kada ga je izbacio Dinamo iz Kijeva. Pomaka u trećoj Martinezovoj sezoni u Evertonu nije bilo, klub je ponovo završio na 11. mjestu, s jednakim brojem osvojenih bodova kao i njegov bivši klub Swansea. U toj razočaravajućoj situaciji britansko-iranski milijarder Farhad Moshiri prodao je svoj vlasnički udio u Arsenalu, kupio je 49,9 posto vlasništva u Evertonu te dao Martinezu otkaz. Tijekom sedam sezona prije Martinezova dolaska Evertonov najgori plasman bilo je osmo mjesto, sada su dva puta zaredom bili tek 11.

Roberto Martinez vratio je Cristiana Ronalda u početni sastav portugalske reprezentacije iako ga je bivši portugalski izbornik Fernando Santos polako počeo otpisivati. FOTO: AP Photo/Matthias Schrader/GuliverImages

To nije bila prepreka nogometnom savezu Belgije da ga u kolovozu 2016. angažira za izbornika svoje reprezentacije. Bilo je to razočaravajuće ljeto za Belgiju koja je na europskom prvenstvu ispala u četvrtzavršnici porazom 3:1 od Walesa. Kako i ne bi bilo, za Belgiju su tada igrale zvijezde, od Courtoisa na golu, preko Witsela i Nainggolana pa do Hazarda, De Bruynea, Carrasca i Lukakua, dok su na klupi za rezervne igrače sjedili Mertens, Origi, Dembele i Batshuayi. Jan Vertonghen propustio je taj dvoboj zbog ozljede, a Vincent Company propustio je cijelo prvenstvo zbog ozljede. Za Marca Wilmotsa, tadašnjeg izbornika, mediji su pisali da je najgori izbornik kojem je u ruke dopala najbolja reprezentacija.

Belgijski mediji pisali su kako je Martinezova godišnja izbornička plaća iznosila milijun eura, a ugovor je produžio pod istim uvjetima 2018., na još dvije godine, pred Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Iako je prva Martinezova utakmica kao belgijskog izbornika završila loše jer je Belgija izgubila od Španjolske 2:0 u prijateljskom susretu, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo bile su iznimno uspješne. Od 10 utakmica pobijedili su devet, remizirali su samo jednu, onu s Grčkom, uz gol razliku 43:6. Bili su prva europska reprezentacija koja je osigurala nastup u Rusiji i imali su najbolju gol razliku koju je ostvarila neka reprezentacija u povijesti kvalifikacija za svjetsko prvenstvo. Stoga nije čudno što je belgijski savez prije Svjetskog prvenstva 2018. produžio ugovor s Martinezom. Grupna faza u Rusiji potvrdila je da je savez bio u pravu: u tri utakmice, tri pobjede, uključujući i onu protiv Engleske, gol razlika 9:2. Slijedila je pobjeda protiv Japana u osmini finala 3:2 nakon što je Japan vodio 2:0, da bi u četvrtzavršnici Belgija pobijedila Brazil 2:1. Belgija je time drugi put u svojoj nogometnoj povijesti, prvi put je to bilo 1986., ušla u polufinale svjetskog prvenstva u nogometu. Ujedno, bila je to druga pobjeda u povijesti Belgije nad Brazilom, prvi put se to zbilo 1963. u prijateljskoj utakmici u Bruxellesu. Belgija je bila u euforiji, konačno je reprezentacija, za koju se tvrdilo da ne može ispuniti očekivanja s obzirom na sve te talentirane igrače koje ima, pokazala suprotno.

Međutim, u polufinalu su izgubili od Francuske, kasnijeg svjetskog prvaka, da bi u dvoboju za treće mjesto pobijedili Englesku. Treće mjesto na svjetskom prvenstvu za Belgiju je najbolje ikada što će, pokazat će se uskoro, to i ostati njihov najbolji rezultat, kao i najveći uspjeh Roberta Martineza u njegovoj karijeri.Očekivanja su nakon Svjetskog prvenstva 2018. bila takva da se samo čekalo sljedeće natjecanje na kojem će Belgija ostvariti još bolji rezultat. Europsko prvenstvo, koje se igralo 2021., trebalo je biti to natjecanje. Igrači su bili na svom vrhuncu, Hazard i De Bruyne su imali 30 godina, Lukaku 28, Courtois 29, Alderweireld i Witsel 32, Vertonghen i Mertens 34, svi su odreda igrali u najjačim europskim klubovima. U kvalifikacijama – 10 pobjeda. Tri pobjede u grupnoj fazi, eliminiran Portugal u osmini finala, da bi u četvrtzavršnici ispali od Italije, kasnijeg europskog prvaka. Ubrzo je otkriveno da je De Bruyne igrao sa slomljenim nosom, probleme s ozljedama imali su Hazard, Witsel i Lukaku, ali Martinez je i dalje insistirao na njima, nije ih želio zamijeniti mlađim igračima. Nije bilo utjehe ni u Ligi nacija, u jesen iste godine osvojili su četvrto mjesto nakon što su u polufinalu poraženi od Francuske 3:2 iako su vodili 2:0.

No 2020. nogometni savez Belgije produžio mu je ugovor na još dvije godine, do Svjetskog prvenstva u Kataru. Ništa čudno, na službenoj ljestvici FIFA-e Belgija je bila najbolja reprezentacija na svijetu četiri godine zaredom, od 2018. do 2021. Međutim, to što je nakon Svjetskog prvenstva 2018. reprezentacija rezultatski pomalo stagnirala otvorilo je sumnje u krajnje mogućnosti Martineza kao izbornika. Nitko nije dvojio da je polufinale u Rusiji bilo ogroman uspjeh, ali se u Belgiji komentiralo da je za to zaslužna „zlatna generacija“ nogometaša uz koje je bilo lako ostvariti taj rezultat. Sumnje u Martinezove taktičke zamisli pojavile su se na Europskom prvenstvu, tvrdilo da se on taktički dobro pripremi reprezentaciju ali, ako utakmica krene u krivom smjeru, ne zna reagirati na pravi način. Međutim, najviše mu se zamjeralo što nakon Europskog prvenstva 2021. nije napravio smjenu generacija, već je nastavio s istim igračima koji su igrali sve slabije. Tvrdilo se da je džentlmen koji je stvorio kemiju u reprezentaciji, sprijateljio se s najboljim igračima te im se u konačnici nije želio zahvaliti kada je za to, očigledno, došlo vrijeme. Dapače, Eden Hazard je po završetku karijere izjavio kako mu nije bilo jasno zašto je posljednjih godina ne samo pozivan u reprezentaciju, već je bio i u početnom sastavu, iako se znalo da su ga mučile ozljede. Nije bilo jasno zašto Trossard i Doku ne igraju češće. Sve te kritike pokazale su se točnim na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Teška pobjeda protiv Kanade, poraz od Maroka te neriješeno protiv Hrvatske značile su kraj za reprezentaciju Belgije već u grupnoj fazi natjecanja i kraj za Martineza kao belgijskog izbornika. Bio je to kraj zlatne belgijske generacije.

No dobrih reprezentacija s neuspješnim izbornicima uvijek ima, a jedna od takvih je Portugal koji je pod izbornikom Fernandom Santosom ispala od Maroka u četvrtzavršnici Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. Santosa nije spasilo ni to što je s Portugalom bio europski prvak 2016. i osvajač Lige nacija 2019. U siječnju 2023. objavljeno je kako je Martinez novi portugalski izbornik. Belgijski navijači poručili su im – Martinez će vratiti Cristiana Ronalda u reprezentaciju, on voli starije igrače. Naime, izbornik Santos već ga se počeo odricati u Kataru neuvrštavanjem u početni sastav dok je Martinez odmah rekao kako vidi nekada najboljeg igrača na svijetu među prvih 11.

Martinez je s Portugalom krenuo kao i s Belgijom, u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2024. ostvario je svih 10 pobjeda uz gol razliku 36:2. Na Europskom prvenstvu počeo je s dvije pobjede, a onda je izgubio od Gruzije u dvoboju koji im ništa nije značio jer su osigurali prvo mjesto u grupi. U osmini finala pobijedili su Sloveniju nakon jedanaesteraca, a na isti način, nakon jedanaesteraca, u četvrtzavršnici izgubili su od Francuske. Jedini jedanaesterac promašio je Joao Felix. No promašeni jedanaesterac koji je izazvao reakcije u cijeloj Europi bio je onaj iz utakmice protiv Slovenije. Ronaldo je tada u produžetku promašio jedanaesterac, zatim je u pauzi između dvaju produžetaka plakao, da bi u konačnici izveo prvi jedanaesterac i postigao gol. To je izazvalo brojna pitanja – treba li Portugalu igrač koji koristi cijelu reprezentaciju za samodokazivanje, a onda plače kada promaši jedanaesterac? Martinez ga je uporno branio, tvrdeći da je dobro što je pokazao emocije. U grupnoj fazi ovogodišnje Lige nacija Ronaldo je neprestano u prvih 11, postigao je gol u svakoj od prve tri utakmice i samo je pitanje koliko će Portugal profitirati od te Martinezove taktike.