Tijekom posljednjih mjeseci Europska istraživačka suradnja (EIC), čiji je partner Nacional, provela je opsežnu istragu o trgovini kokainom u Europi i razgovarala s mnogim policajcima, tužiteljima i članovima velikih međunarodnih policijskih organizacija. Kroz razgovore koji su vođeni, a u kojima su mnogi od njih htjeli ostati anonimni, otkriveno je da taj organizirani kriminal poprima šokantne razmjere.

Usporedo je vođeno istraživanje koje je u okviru mreže EIC koordinirao Nacional te došao u posjed opsežne dokumentacije koja otkriva kako funkcionira balkanski kokainski kartel, koji pokriva gotovo šezdeset posto europskog tržišta. Ta međunarodna novinarska istraživačka operacija, čiji je prvi dio Nacional objavio u prošlom broju, nudi dubinski uvid u razloge zbog kojih će se protagonistima balkanskog kokainskog kartela suditi u Zagrebu, kako se njegov vođa bori protiv izručenja Hrvatskoj, kao i kamo je sve i koliko puta letio privatni zrakoplov koji je za njegov interes prenosio stotine kilograma kokaina širom svijeta.

Nacional je tijekom tog opsežnog istraživanja otkrio što sve kartel, koji prema nekim procjenama „pokriva“ čak šezdeset posto europskog tržišta, povezuje sa Zagrebom, ali i kakvom sve imovinom raspolaže Michael Dokovich – njegov po mnogočemu ključni čovjek koji je, kako istražitelji sumnjaju, svim poslovima rukovodio iz luksuznog penthousea u zagrebačkim Šestinama.

Nacional je do tih ekskluzivnih otkrića došao u suradnji s mrežom EIC u istraživanju koje je započelo nedugo nakon što je Dokovich uhićen u Švicarskoj. On je bio jedan od trojice muškaraca iz istočne Europe koji su 16. svibnja uhićeni u podzemnom parkiralištu Grand Casina u Baselu, u Švicarskoj, u blizini zračne luke Basel – Mulhouse koja se nalazi u Francuskoj. Usporedo s time vođeno je još jedno istraživanje koje je otkrilo da je šverc kokaina poprimio dramatične razmjere.

To najbolje ilustrira prizor koji je posljednjih mjeseci vrlo čest u europskim morskim i zračnim lukama.

Crne sportske torbe pronađene na teretnim brodovima, u kamionima ili privatnim zrakoplovima policija izlaže kao trofeje. U torbama je kokain zapakiran u obliku cigala koje su ponekad ukrašene fotografijama osoba koje veličaju narko šefove, poput lika Tonyja Montane, anti-heroja iz filma ‘’Lice s ožiljkom’’. Takve pošiljke otkrivene su u Baselu ovoga svibnja, kada je uhićen osumnjičeni narko šef Dokovich. Ti logotipi omogućuju trgovcima da distribuiraju svoje pošiljke droge među različite kriminalne skupine prije nego što se roba preveze po cijeloj Europi, uključujući i Hrvatsku.

‘Borim se protiv trgovine drogom 14 godina, ali nikada nisam vidio takve količine kokaina’

U 2019. godini srušeni su svi rekordi u zapljeni kokaina. Kako je rečeno, 600 kilograma kokaina iz Urugvaja u vlasništvu balkanskog kartela otkriveno je u Baselu. Američka carina 17. lipnja zaplijenila je gotovo 20 tona u Philadelphiji, na brodu ženevske tvrtke MSC na putu za nizozemsku luku Rotterdam. Glavni osumnjičeni opet su bili iz balkanskog kartela, ali očito iz drugog klana. Uhićena su četiri crnogorska mornara, uključujući časnika broda. Od siječnja je zaplijenjeno gotovo 45 tona kokaina u luci Antwerpen koja je jedna od glavnih vrata za ulazak droge u Europu. Antwerpen je na dobrom putu da nadmaši rekordnu količinu od 51 tonu zaplijenjenu 2018.

A to je samo vrh ledenog brijega. U najboljem slučaju, prema procjenama Europola, vlasti otkriju samo 15 posto droge koja kruži tržištem. “Borim se protiv trgovine drogom 14 godina, ali nikad nisam vidio takve količine kokaina”, rekao je Andres Bastidas, stručnjak Interpola iz Kolumbije. “To me plaši. Jednostavno se previše novca može zaraditi od takve trgovine.”

‘Kokain: industrija vrijedna 300 milijardi eura’

Prema procjenama jedne zapadne obavještajne agencije, kokain je, s oko 300 milijardi eura godišnjeg prometa, daleko najunosnija droga za organizirano bavljenje kriminalom. „Ti ogromni profiti omogućuju im da kupe koga žele – posade plovila, zaposlenike u lukama, pa čak i vladine dužnosnike”, rekao je Kevin Scully, direktor DEA-e, američke agencije za suzbijanje narkotika, za Europu. „Trgovina narkoticima generira ogromne količine nezakonitog novca. Mi u DEA-i, kao i naši partneri diljem svijeta, zabrinuti smo zbog globalnog protoka narkotika kroz Europu i drugdje, posebno s obzirom na usku povezanost trgovine narkoticima s financiranjem terorizma. Kroz svoje istrage vidjeli smo kako terorističke organizacije koriste kriminalne mreže radi financiranja. To se događa u Europi i širom svijeta“, istaknuo je Scully. Prema Europolu, zaplijenjeno je tek nešto više od dva posto novca od trgovine narkoticima.

Ogromne količine kokaina koje su u opticaju posljedica su eksplozije svjetske proizvodnje. Od 2011. udvostručila se na oko 2000 tona godišnje, od čega najmanje 600 ili 700 tona ide u Europu. U Kolumbiji su se usjevi koke udvostručili, zahvaljujući – paradoksalno – uspostavljanju mira u zemlji. Trgovci su se brzo prilagodili situaciji. Uspjeli su hakirati globalni trgovinski sustav i koriste njegov najučinkovitiji vektor, velike kontejnerske brodove, za isporuku sve veće količine kokaina preko Atlantika.

Omiljena nova metoda trgovine kokainom naziva se „rip-off“ (provala). Sastoji se od skrivanja droge u regularne spremnike robe (poput ribe, drva, voća, vina, kartona…) u lukama Južne Amerike. “Uguraju 50 vreća s 50 kg kokaina u kontejnere. Droga putuje sa stvarnom robom i relativno ju je lako podignuti”, rekao je švicarski policajac upućen u problematiku.

Po dolasku u Europu kontejner napunjen kokainom izdvoji se prema serijskom broju i trgovci ga predaju svojim kompanjonima u luci. Oni tada preuzimaju drogu i postavljaju lažne plombe na vrata kontejnera kako bi provalu bilo nemoguće otkriti. Prijevoznik i vlasnik kontejnera najčešće nisu ničega svjesni. Prednost metode je u tome što mali broj ljudi može prenijeti velike količine droge.

To je suprotno metodi „mula“, pojedinaca koji uz sebe ili unutar svog tijela prenose nekoliko stotina grama kokaina, s velikim rizikom da budu otkriveni. Druga prednost „rip-offa“ je u tome što policija ne može identificirati pošiljatelja kokaina. Čak i ako pošiljka bude uhvaćena, vlasti ne znaju tko je organizirao prijevoz ni odakle kokain potječe.

Prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, između 70 i 90 posto kokaina koji stiže u Europu prevozi se u kontejnerima. Svako putovanje može donijeti 400, 800 kilograma, ponekad i više. “Ranije smo govorili o prosjeku od 60 do 100 kg”, stoji u izvještaju policijskog službenika u Antwerpenu 2017. „Trenutačno je teret prosječno težak više od 600 kg, a neke pošiljke imaju i više od jedne tone“, dodao je.

Porastao je i broj zapljena. U Španjolskoj je porastao 18 posto između 2017. i 2018. godine, a u Latinskoj Americi 40 posto, prema podacima španjolske obavještajne službe. U Antwerpenu bi se taj broj svake godine između 2013. i 2016. udvostručio. Međutim, to nije dovoljno da se zaustavi protok kokaina. Ogromne zaplijenjene količine pokazuju samo da trgovci postaju hrabriji jer većina kokaina i dalje prolazi neopaženo. Kroz velike luke poput Antwerpena, Rotterdama ili Hamburga svake godine prolaze milijuni kontejnera, od kojih carina kontrolira samo mali dio.

Također, trgovci kokainom sada su drukčije organizirani. Kartele i hijerarhijske mafije iz prijašnjeg razdoblja zamijenilo je bezbroj skupina (talijanskih, nigerijskih, ali danas i srpskih, albanskih, nizozemskih, marokanskih itd.) koje šalju svoje emisare u Južnu Ameriku da izravno kupe kokain. Među njima je i tzv. balkanski kartel, sve prisutniji i raspršen po svijetu. Te skupine ponekad surađuju kako bi zajedno obavile kupovinu i organizirale prijevoz u Europu, objasnio je Kevin Scully iz DEA-e. Upotreba šifriranih aplikacija na pametnim telefonima pojednostavila je komunikaciju među kriminalcima i otežala posao policijskim istražiteljima koji ih pokušavaju nadzirati.

Te zajedničke operacije objašnjavaju logotipe i ambleme na pakiranjima kokaina: služe za raspodjelu narudžbi među različitim distributerima nakon što kokain stigne na odredište. Distribucija se obavlja u blizini glavnih luka kao što su Antwerpen ili Rotterdam. Zatim kokain stiže do krajnjeg kupca putem kurira i trgovaca na veliko.

Da bi bio učinkovit, sustav rip-offa zahtijeva složeni lanac ortaka u lukama. Mornari, lučki radnici, carinici, logističke tvrtke… svi su pred iskušenjem da propuste „dobar“ kontejner napunjen kokainom i zarade nekoliko desetaka tisuća eura.

U Antwerpenu „kriminalne organizacije aktivno vrbuju putem Facebooka, u fitnes-centrima, kafićima“, naveli su tužitelji za narkotike Manolo Tersago i Ken Wiptas. I nailaze na veliki interes. Samo da premjesti kontejner, znači za posao od nekoliko minuta, vozač viljuškara može zaraditi 25.000 do 75.000 eura. Potom preuzimaju vozači kamiona, također korumpirani, koji kontejner i narkotike odvoze izvan luke.

Godine 2017. nizozemski carinski službenik Gerrit Groenheide osuđen je na 14 godina zatvora zbog krijumčarenja najmanje četiri tone kokaina u roterdamsku luku. Bio je ključna osoba za prolaz carinskih provjera. Morao je označiti spremnike pomoću koda u boji, od bijele (bez rizika) do crvene (obvezna kontrola) preko narančaste, koja je označavala rubne slučajeve u kojima carinski službenik pojedinačno mora odlučiti koji kontejner treba pregledati, a koji ne. Na dan uhićenja policija je u Lidlovoj vrećici obješenoj u kuhinji Gerrita Groenheidea, pronašla 1,1 milijun eura u gotovini. No carinik je tvrdio da mu novac nije bio jedini motiv. Osjećao se ugroženo. “Krijumčari su znali sve o meni, pa tako i kamo su moja djeca išla u školu i gdje sada rade”, rekao je istražiteljima. Te implicitne prijetnje ponekad postanu vrlo konkretne. U Nizozemskoj, koja je baza vodećih ljudi europske trgovine kokainom, ljude se ubija nasred ulice. Dana 18. rujna 2019. odvjetnik Derk Wiersum upucan je nekoliko puta u glavu dok je ulazio u svoj automobil u mirnom dijelu Amsterdama. Branio je Nabila Bakkalija, svjedoka optužbe u istrazi protiv “Mocro mafije”, kriminalne skupine u Nizozemskoj i Maroku koja je aktivna u trgovini kokainom. Ranije je, u ožujku 2018., u Amsterdamu ustrijeljen i Bakkalijev brat. Ubojstva povezana s kokainom prijavljena su posljednjih mjeseci i u Španjolskoj i Njemačkoj. Neka od njih povezana su s uličnim ratom između dvaju zločinačkih klanova (Kavački i Škaljarski), koji su dio balkanskog kartela iz crnogorskog primorskog grada Kotora.

Uspon balkanskog kartela

Mnogi intervjuirani stručnjaci i dužnosnici upozoravaju na porast broja Albanaca, Srba, Crnogoraca, Hrvata i drugih nacionalnosti s Balkana u trgovini kokainom u Europi.

„Operativno znanje o krijumčarenju kokaina iz Južne Amerike u EU ukazuje na značajnu ulogu organiziranih kriminalnih skupina iz nekoliko zemalja Zapadnog Balkana”, navodi se u izjavi hrvatske policije Nacionalu na temu trgovine narkoticima i balkanskog kartela. „Procjenjuje se da su organizirane kriminalne skupine iz Crne Gore i Republike Srbije predvodnice u organiziranju krijumčarenja kokaina i povezane su s kriminalnim skupinama ili pojedincima iz drugih zemalja Zapadnog Balkana, a samim time i iz Republike Hrvatske, kojih je ipak nešto manje unutar hijerarhije u odnosu na ostale pripadnike organiziranih kriminalnih skupina.“

Španjolska je također jedna od zemalja u kojima djeluju kriminalne bande balkanskog kartela. Primjerice, u rujnu 2019. zajedničkom operacijom španjolske nacionalne policije, civilne garde i porezne agencije zaplijenjeno je gotovo 800 kilograma kokaina skrivenog u jedrilici koju je iznajmila srpska mafijaška skupina. Devet mjeseci ranije, u prosincu 2018., u Barceloni je još jedna istraga kulminirala uhićenjem Nenada Vinčića, koji se smatra jednim od predstavnika takozvanog balkanskog kartela u južnoj Europi. U 2017. godini petero Crnogoraca osuđeno je na dugotrajne zatvorske kazne nakon što im je dvije godine ranije zaplijenjeno 3,5 tona kokaina.

Visoki dužnosnik španjolske domaće obavještajne agencije CITCO objasnio je ulogu balkanskih organiziranih kriminalnih skupina u Španjolskoj. Utvrdili su da Srbi igraju bitnu ulogu u distribuciji kokaina. „Kad roba stigne u Španjolsku, od čega 60 posto stiže morskim putem, uglavnom se distribuira cestom, prikolicom ili automobilima s dvostrukim dnom, ovisno o količini”, rekao je dužnosnik. „U stvari Srbi, koji se sve više pozicioniraju na tržištu kokaina, uzmu prikolicu, isprazne kontejner i prelaze Europu s velikim količinama kokaina dok ne stignu u Srbiju, gdje se nastavlja distribucija.“

Prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, između 70 i 90 posto kokaina koji stiže u Europu prevozi se u kontejnerima

Dodao je i da su neke balkanske grupe koje djeluju u Španjolskoj nacionalno izmiješane. „Skupine iz zemalja Jugoslavije koriste Španjolsku za prikupljanje i transport kokaina. Postoji skupina Srba na čelu sa Srbima, postoji skupina Hrvata, ali postoji i skupina koju čine različite nacionalnosti – Hrvati, Bosanci, Srbi i ostali.”

„Te kriminalne skupine, koje se poprilično kreću naokolo, sve nas više zabrinjavaju. Povremeno čak odlaze u Južnu Ameriku uspostaviti izravne kontakte. To još uvijek nije najproblematičnije, ali vidimo da se taj balkanski pokret tiče cijele Europske unije. U stvari, u EMPACT-u, Europolovoj platformi za suradnju u borbi protiv kriminala, postoje grupe za borbu protiv kriminala na Balkanu jer je to područje problematično zbog nabave narkotika ili oružja.“

Odgovorio je i na pitanje o mogućoj umiješanosti političara s Balkana u organizirani kriminal. “Da, moguće je da su političari u dosluhu s kriminalcima. Ali svaki put političari pokušavaju biti što manje uključeni i odvojiti se koliko mogu od tih organizacija. Zapravo, u Europskoj uniji sada postoji veliki pritisak na, primjerice, Albaniju da se više potrudi u borbi protiv organiziranog kriminala.”

Najveće bogatstvo balkanskog kartela: crnogorski mornari

Na Zapadnom Balkanu, gdje stanovništvo i dalje trpi teške ekonomske i socijalne probleme nakon nasilnog raspada Jugoslavije, postoji mnogo različitih kriminalnih klanova. Većina ratnih zločinaca nikada nije procesuirana, ekonomije se već desetljećima suočavaju s dvocifrenom nezaposlenošću, bivše jugoslavenske republike bilježe masovno iseljavanje mlađeg i obrazovanijeg stanovništva u zapadnu Europu, a korupcija i dalje cvjeta. Čini se kao savršeno plodno tlo za organizirane kriminalne skupine koje su se infiltrirale u sve sfere društva. Često je kriminalna aktivnost jedini način da se zaradi za dostojan život i približi standardu zapadne Europe.

Prije desetak godina jedan od glavnih srpskih klanova vodio je Crnogorac Darko Šarić, kojeg je 2018. godine beogradski sud osudio na 15 godina zatvora zbog krijumčarenja 5,7 tona kokaina. To je bio veliki udarac za taj klan, koji danas navodno vodi njegov bliski suradnik Goran Soković, koji je i dalje na slobodi. Slovenski državljanin crnogorske nacionalnosti Dragan Tošić, vođa slovenske grane Šarićeva klana, osuđen je 2019. u Ljubljani na 15 godina zatvora.

Crna Gora polazište je kriminalnih klanova balkanskog kartela, a ubojstva u uličnom ratu između klanova Kavački i Škaljarski iz Kotora su prebačena u zapadnu Europu

Bosanski klan Dino i Tito privukao je pažnju ovoga ljeta kada je bosanski internetski portal Žurnal.info objavio nizozemski zahtjev za međunarodnom pravnom pomoći u slučaju koji je pokazao da su tom klanu različite policijske snage oduzele 14 tona kokaina tijekom posljednje dvije godine. Nizozemska policija procjenjuje da je bosanski klan u istom razdoblju prokrijumčario 100 tona kokaina u Europu i da je povezan s nizozemskom marokanskom mafijom, talijanskom Camorrom i irskom obitelji Kinahan. Dokument otkriva da DEA također istražuje klan Dino i Tito. Prema Žurnalu, taj klan navodno vodi bosanski državljanin Edin Gačanin, koji je veći dio života proveo u Nizozemskoj, a trenutno je nastanjen u Dubaiju. On te navode oštro negira. Njegov brat Mirza Gačanin zaprijetio je u listopadu ove godine novinaru Avdi Avdiću da će ga „tražiti po kanalima“, što je pokrenulo oštre osude novinarskih organizacija i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS).

Jadranska državica Crna Gora polazište je mnogih kriminalnih klanova balkanskog kartela. Ubojstva u uličnom ratu između klanova Kavački i Škaljarski sada su iz Kotora prebačena u zapadnoeuropske gradove.

Međutim, najveća logistička snaga crnogorske kriminalne bande su njeni pomorci. Prema procjenama novina Vijesti, 7000 crnogorskih mornara radi za globalne pomorske kompanije i godišnje zarađuje između 200 i 300 milijuna eura. U siromašnoj zemlji s prosječnom neto plaćom 515 eura mjesečno (ili 6180 eura godišnje), prosječna godišnja plaća između 35.000 i 42.000 eura pomorce čini bogatim građanima. Ali kako odolijevaju iskušenju da takve ili veće iznose zarade u samo jednom danu, uz pomoć kriminalnih bandi koje trguju kokainom? Reklo bi se da mnogi pokleknu. Gdje god je u svijetu velika zapljena kokaina, sudjeluju i crnogorski mornari, tako se nekako čini. U najvećem ulovu ove godine, 20 tona u Philadelphiji, vrijednom oko 1,3 milijarde dolara, uhićeni su drugi časnik broda „MSC Gayane“ Ivan Đurašević i mornari Boško Marković, Aleksandar Kavaja i Nenad Ilić. Godine 2015. uhićeni su Vinetu Čoković, Vladimir Marjanović, Veselin Pavličić, Dejan Đonović Petrović i Marija Matić, nakon što su organizirali prijevoz kokaina koji je bačen s teretnih brodova, sakupljen malim jahtama u blizini španjolske obale i konačno isporučen u španjolske luke. Svi su osuđeni 2017. godine.

Godinu dana kasnije u Amsterdamu je na šest godina zatvora zbog korištenja sličnih metoda osuđen Dalibor Dalović, kada je uz pomoć ribara iz nizozemskog grada Urka s teretnog broda pokupio 261 kilogram kokaina. Svi spomenuti pomorci su Crnogorci.

Crnogorci na „crnoj listi“ SAD-a

Sudjelovanje crnogorskih pomoraca u trgovini kokainom do te je mjere postalo fenomenom da je nakon kolovoza 2019., kada je zaplijenjeno 20 tona kokaina, SAD obavijestio velike svjetske kontejnerske brodarske kompanije da brodovi s posadom koju većinom čine Crnogorci više nisu dobrodošli u SAD. Pored toga, globalna brodska kompanija MSC počela je otpuštati crnogorske mornare s brodova na putu u luke Južne Amerike i zapošljavati mornare iz drugih zemalja. Čak je i Udruženje pomorskih kapetana Crne Gore javno prosvjedovalo zbog narušavanja ugleda svih crnogorskih pomoraca zato što su neki od njih uključeni u kriminalne aktivnosti.

Pored nekoliko spomenutih klanova, mnogi klanovi Zapadnog Balkana djeluju u tajnosti i policija ih ne primjećuje. Ako se uzme u obzir silan novac od trgovine kokainom u odnosu na slabe gospodarske izglede, veliku nezaposlenost i niske plaće u zemljama Zapadnog Balkana, balkanski kartel ne planira stati i u sljedećim će desetljećima rasti i jačati.