U nedjelju od 15 sati Željko Sopić možda će na Rujevici voditi svoju posljednju utakmicu na klupi Rijeke, a pet sati ranije na Kantridi će se okupiti generacija koja je prije 50 godina – uvela Rijeku u Prvu ligu

Velika se medijska prašina jučer digla oko mogućeg odlaska Željka Sopića iz Rijeke. Ne samo mogućeg nego i vjerojatnog. Kad se na siromašnom trenerskom tržištu nađe odgovor na pitanje ‘A tko umjesto njega’?

Ako ode, Sopa neće otići zbog rezultata. Nego zbog vlastitog integriteta. Svaku odluku koju je donio, donio je sam. Niti jedna mu nije bila nametnuta. Ni odluka, ni izjava.

‘Sam pao, sam se ubio’. Kompromisa kod njega nije bilo pa što god tko mislio, treba li ostati ili ne, jedini kojeg treba pogledati u oči je gospodin čiji odraz vidi u ogledalu. A s tim je Sopa, čini nam se, uvijek (pre)zadovoljan.

RIJEKA PROMJENA? Klub i Sopić će po svršetku sezone vidjeti mogu li i dalje zajedno

I neće zbog lako mogućeg rastanka u nekoj drami biti ni Rijeka koja je želja mnogih trenera (samo je pitanje koji od njih zaista jesu treneri za Rijeku, niti će veliki potres u životu proći Sopa. Naći će on novi klub, sutra navečer ako treba.

A šest plaća otpremnine ne da su najmanji problem nego uopće nisu problem. No ostavimo tu priču za sljedeći tjedan i sastanak klupske uprave koja će donijeti odluku. Kako je jedino i ispravno.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

I provoditi odluke Damira Miškovića. Kako je još ispravnije. Jer groblja jesu puna nezamjenjivih, ali bez svakog igrača i trenera Rijeka može složiti momčad koja će se u najgorem slučaju boriti za Europu.

A bez Miškovića, za mjesec dana bio bi – mrak. Doslovno. Jer se ne bi imalo ni za struju. S njim su borba za naslov, finale kupa, trofeji, rekordna članstva i pretplate, više od desetljeća uspjeha.

I sigurnost da će netko izvući novčanik ako dođu teška vremena. Kao npr. kad je udarila pandemija. Ukratko: bez svih se može, bez Miškovića se može… U Drugu ligu.

Iz koje je, prije pola stoljeća, jedna zlatna generacija jednog drugog velikog predsjednika Rijeku uvela u prvu ligu i od tad se ‘Bijeli’ u tom smjeru više nikad nisu okrenuli.

Lokalpatrioti Rijeka

Da 20. ožujka 2012. Rijeku nije preuzeo Damir Mišković, dan-danas daleko najveći predsjednik Rijeke bio bi jedan drugi natprosječno inteligentni i sposobni gospodin. Veliki, veliki: Ljubo Španjol.

Danas u 92. godini života. Briljantnog i bistrog uma. Velikan riječkog sporta. Jedan od najvećih. On je stvorio tu Rijeku. Privrednik, vođa, vizionar.

Sutra u 10 sati ta će se zlatna riječka nogometna generacija naći na Kantridi, okupiti kao obitelj. Pa kao obitelj otići na zajednički ručak.

HNK Rijeka

Te 1974. zapravo su rođeni kupovi osvojeni ’78 i ’79, pobjeda nad Realom ’84, hrvanje s Dinamom, Hajdukom, Zvezdom, Partizanom…

Gospodin Španjol bio je toliko sposoban da je onda politički skrenut u Novi Sad. Jer su vidjeli da će taj čovjek kad-tad osvojiti naslov.

A nije bilo ‘podobno’ da ga osvoji Rijeka. Španjol je morao u Novi Sad i… Prvak je postala Vojvodina.

Dan-danas jedna od najvećih privilegija je sresti Ljubu Španjola dok uz kavu ili čaj čeka suprugu koja obavlja ‘špežu’ pa na 15-ak minuta sjesti i razgovarati.

Što je moguće manje govoriti, a što više slušati i – učiti. Takav um vrijeme ne može pregaziti. I danas bi bio bolji čelnik od 99 posto onih koji vode hrvatske klubove.

HNK Rijeka

Španjol, Juričić, Radin, Kocjančič, Čohar… U nedjelju u 10 će se okupiti na Kantridi kojom su prosuli svoju nogometnu klasu, riječki nogometni puk darivali dotad nedoživljenom radošću.

Tko može neka dođe. Ne da bi omeo druženje nego pružio ruku i zapljeskao. Onima koji su davno, prije pola stoljeća, udarili riječke pobjedničke temelje na kojima je onda Mišković Rijeku podigao na nedosegnute razine.

Generacija Ljube Španjola. Zlatna. Za duboki naklon svakog riječkog navijača.