Obrana posložena vrhunski, bez konkurencije najbolja u ligi. Napad… Zasad ‘šepav’. Kad se i zabije još uvijek se ne zna ‘ubiti’ utakmicu drugim golom. Nešto je do igrača i struke, nešto do ozljeda, kartona i suspenzija, a nešto do prijelaznog roka u kojem klubovi kao Rijeka istinska pojačanja dovode tek u devetom mjesecu. No opći je dojam: Bijeli su na pravom putu

Nije stvar žala za pobjedom samo zato što se primilo gol u nadoknadi nadoknade pa, umjesto tri, kod kuće osvojilo tek bod. To bi peklo svakoga. Riječka ‘bodovna rana’ nakon nedjeljnih 1:1 s Osijekom bolnija je zato što je Rijeka napokon odigrala (bar jedno poluvrijeme) kako treba i u ofenzivnom dijelu priče.

Obrana je bez konkurencije najbolja u ligi, svi rintaju kao jedan, reprezentativac Pašalić, profinjeni majstor Fruk, ‘devetke’ i ‘lažne devetke’, ‘krila’… Svi su u funkciji kolektiva, trkački sve spremniji. Tu je Radomir Đalović, koliko god mlad trener bio i prvi put u karijeri obavljao funkciju šefa struke, već napravio – sjajan posao.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Ono što, unatoč primljenom golu u 95. minuti (koji će peći barem onoliko dugo koliko traje reprezentativna pauza) ohrabruje jest: napredak na planu igre, napadačke igre, igre prema naprijed.

Što je Rijeka, dakle, naučila u nedjelju, nakon sedmog (!) ovosezonskog remija? Koji su plusevi, a koji minusi poslije derbija s Osijekom?

Minusi

Manjak koncentracije u završnici – klasika, nitko nije zapovjedio momčadi da se povuče, dogodilo se ono što se događa i Realu i(li) Liverpoolu: imaš prednost, protivnik krene bez ikakvog obrambenog garda pa njega nagradi, a tebe lupi po glavi ‘sjedanje vlastitom vrataru u krilo’. Jedan zalutali metak uvijek te može pogoditi ako si zadnju liniju spustio u svoj šesnaesterac

Dizelski ulazak u utakmicu – je, Rijeka je odmah napala, ali daleko je to bilo od smišljenih, opasnih i serijskih ataka na osječki gol kakvi su krenuli od 46., a ne od prve minute. Ako znaju da im je obrana forte… Pa utoliko više mogu slobodnije i s daleko manje straha od pogreške odmah krenuti napadati ‘u valovima’ jer to je očigledno ionako bio plan. Treba više vjerovati u sebe

photo: HNK Rijeka

Doprinos ‘bekova’ u napadu – nema stvaranja viška igrača ako ti dva bočna obrambena igrača ne ‘dupliraju’ prema naprijed. Kako ‘krila’ rintaju u obrani tako i ‘bekovi’ (naravno, ne obojica istodobno) moraju otvarati prostor i donositi višak po bokovima. Bez toga, svaki plan o žestokom napadu na protivnika u startu ima hendikep i bar 50 posto manje šanse za uspjeh

Rukavina i Petrovič – mlada lijeva polušpica i slovenski reprezentativac nisu odigrali neku utakmicu za pamćenje. Vezni red je prodisao kad je ušao Gojak, a napad oživio kad je ušao Djouahra. Naravno, nema nikakvog ‘pokapanja’, već sutra može biti obrnuto, ali protiv Osijeka ni Rukavina, ni Petrovič (a ni Ilinković, prije nego se ozlijedio) nisu odigrali neku blistavu partiju

Plusevi

Igra u obrani – već objašnjeno, cijeloj Hrvatskoj poznato i nema potrebe za elaboratom nego samo: bravo, Bijeli. Osijek koji je najefikasnija HNL momčad u posljednjih osam kola i ima niz ofenzivaca u sjajnoj formi: Rijeci je zaprijetio jedva dvaput

Nais Djouahra – dosad je stalno bilo ‘puno zuji, malo meda daje’, ali kad je u nedjelju na poluvremenu istrčao umjesto Rukavine… Cijela je Rijeka istrčala kao neka druga, nova i napadački barem duplo bolja momčad. Nakon deset sekundi je ušao u šansu, bio stalna napast za goste, a radio i prema nazad. Daleko najbolja partija u Ri-dresu. Ako je ovo napokon taj Djouahra kojeg se čeka otkako je došao (a Đalović ga stalno hvali i spominje koliko diže formu na treninzima) onda je Rijeka u 11. mjesecu iz vlastitih redova – dobila veliko pojačanje!

Lindon Selahi – Igračina! Kad se stavi u službu momčadi onda je (dužno poštovanje svima), najbolji zadnji vezni HNL-a. Čim je Lindon odigrao ‘selahijevsku’ utakmicu, Rijeka je dobila dimenziju više. Čisti sve, nadzire sve, čak i donese dodatnu ‘pozitivnu geometriju’ momčadi jer kad ti Selahi čuva leđa: s daleko više mira ideš naprijed. Nadajmo se da je odlučio ‘Dat ću sve od sebe pa što donese ljetni ili zimski prijelazni rok, donese’. U tom slučaju više nemamo šetača koji objesi facu ako ne počne utakmicu nego se vratio: Rijekin ratnik

photo: HNK Rijeka

Napadačka igra (drugo poluvrijeme) – valjda su sad i sami sebi uvjerili da mogu. I bez Andrića, i bez Perice i s Doganom koji je ostao na klupi (Đalović ga nije uveo u nastavku kako je planirao jer u nastavku se napadački igralo odlično). Ima igrača koji će iz objektivnih razloga tek uloviti pravu formu (neki, realno, tek nakon zimskih priprema), ali ova Rijeka već sad: ima itekako dobar napadački arsenal. I momčadski i individualno

Toni Fruk – kako kaže Đalović: ‘Kad igrač ima tu kvalitetu onda je svejedno igra li u vezi ili napadu, je li lažna devetka, prava desetka, osmica… Nebitno je. Fruk je opet zabio, a s ulaskom Gojaka i Djouahre dobio više opcija s onim neophodnim, jednostavno nužnim napadanjem prostora iz drugog plana. Toga mora biti neovisno o poziciji na kojoj Fruk zaigra. A njemu sve paše. Jer je: majstor

Amer Gojak – jedan od onih koji su došli tek u devetom mjesecu. Kako je sportski direktor Raić-Sudar i najavio bar deset puta prije i tijekom prijelaznog roka: ‘Najjača imena čekaju neke bogatije opcije pa ako ih dovedemo, to će biti na samom kraju mercata’. Zato i Gojaku treba vremena da uhvati puni ritam, a svaki navijač Rijeke koji imalo razumije nogomet moli Boga da se to dogodi što prije. Ok, nema nezamjenjivih, ali kad Gojak ‘sjedne’ za katedru to je neka druga, daleko bolja priča nego bez njega. Ako mu trebaju utakmice da uhvati formu.. Ma nek’ igra, obavezno, stalno! Pa koliko može, može. Jer pravi Gojak je: ogromno pojačanje. To bi bio svakoj HNL momčadi pa i Rijeci

Dosta je ‘kraljice remija’!

Je, pluseva je više nego minusa. Nije se išlo na npr. Top 5 loših i Top 5 dobrih stvari koje smo naučili nakon Osijeka jednostavno zato što je (unatoč u posljednji tren izmaknutoj pobjedi) bilo puno više pozitivnih nego negativnih segmenata u riječkoj igri.

Đalović je odmah nakon susreta pa i poslije prespavane noći rekao ‘U drugom poluvremenu to je bila naša Rijeka, moja Rijeka, onakva kakvu hoću i kakvu svi želimo. Sljedeće kolo idemo Dinamu u Maksimir? Da, a ja očekujem da Rijeka i tamo: odigra odličnu utakmicu i napravi odličan rezultat’!

Nema težeg u HNL-u od gostovanja kod Dinama i to sigurno neće biti mjerilo, ali može se pokazati novo lice Rijeke, ono koje smo vidjeli u nedjelju. Samouvjerenije, goropadnije, sa stavom i energijom ‘Ako smo mi pravi, nema veze tko je s druge strane jer mi igramo svoj nogomet svugdje i protiv svakoga’.

Istina, Rijeka je jedina neporažena, druga na tablici, ispred Dinama, samo tri boda iza Hajduka i ima bez konkurencije najbolju obranu HNL-a, ali… Neriješeno donosi samo bod, zato se unatoč neporaženosti ne sjedi na prvom mjestu.

Trofeji se osvajaju i jakom obranom, to je temelj ali sigurno se ne osvajaju ako imaš: sedam neriješenih utakmica u 13 kola.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Bijeli sami sa sebe moraju skinuti jednu krunu i baciti je tamo gdje je Kvarnerski zaljev najdublji. Dosta je Rijeke ‘kraljice remija‘.

Sa ovakvim Selahijem, Djouahrom, Gojakom… Nema čekanja na zimsku pauzu, oporavke i vraćanja u formu. Dosta je remija, svima. Sjever Rujevice stalno skandira:

‘O moja Rijeko… Vodi nas do – pobjede‘!