Nakon europskog remija 1:1, na Rujevici u prvom susretu 3. pretkola EL sa švedskim Elfsborgom, puno je polemičkih tonova ispaljeno. Na račun trenerovih odluka, na račun igračkog kadra, na račun uprave… Klasična pretjerivanja koja: ne koriste nikome
Onako vrući od utakmice, razočarani reakcijom momčadi kad je dobila igrača više, gotovi svi su pretjerali u svojim (pr)ocjenama aktualnog stanja.
Od navijača preko novinara pa i do nekih u samome klubu. Najtrezvenije je nastupio jedan od najmlađih, strijelac Niko Galešić (22), još onako vruć nakon utakmice Niko je u mikrofon klupske televizije izjavio:
“Cijelu utakmicu smo bili bolja momčad. Imamo aktivan rezultat, ali ako više od 30 minuta imaš igrača više onda to jednostavno moraš bolje napraviti i bar kreirati šanse što mi nismo napravili. Ali eto, imamo aktivan rezultat i idemo se njima tamo ‘pofajtat’ za prolaz i osiguravanje plasmana u skupine europskog natjecanja. Sve je otvoreno, ali mi smo sad vidjeli da smo bolja momčad i otići ćemo tamo ‘bacati’ se na glavu te izboriti europske skupine”, rekao je Galešić.
Sve ‘žulja’ ta sterilnost pokazana od 56. minute kad je isključen protivnički napadač Abdullai, navijače žuljaju i cijene ulaznica tj. po njihovoj procjeni nedovoljno dobro iskomunicirani razlozi poskupljenja, Sopića ‘žulja’ nedovoljna širina igračkog kadra, sve muči neefikasnost… ALI!
Svi su znali da će se momčad mijenjati do kraja kolovoza i da će biti još promjena, sam Sopić to je spominjao na 1-2 press-konferencije.
U HNL-u pravo nastupa od sutra u Varaždinu ima Andrić, mladi Rukavina dizat će formu, Devetak stabilizirati lijevi bok, tinejdžer Butić koji je danas potpisao profesionalni ugovor pokazuje da već sad ima što pokazati i u Europi, svi igrači stalno ponavljaju kako im je ritam četvrtak-nedjelja zapravo najdraži jer imaju više utakmice i manje treninga, a na pripremama su udarili dobar kondicijski temelj, momčad će iz utakmice u utakmicu biti sve uigranija, klub je i dovođenjem Andrića po milijunti put demonstrirao kako će znati pronaći zamjene za one koji će otići da bi se popunio budžet na jedini mogući način, prodajom najskupljih eksponata.
Rijeka u Miškovićevoj eri iz sezone u sezonu dokazuje kako itekako dobro zna što radi, javnost je odavno i na stotine puta upoznata s modusom operandi HNK Rijeka u prijelaznim rokovima.
I svo to vrijeme Rijeka je (u konkurenciji tri daleko bogatija kluba!) u vrhu hrvatskog nogometa te gotovo stalno u Europi (barem kvalifikacijama, a sad joj se širom otvara prostor za plasman u skupine jer čak i ako ispadne od Elfsborga ima popravni za KL s Olimpijom ili Sheriffom).
Razloga za malodušnost i kritizerstvo nema. Kritike su uvijek moguće no tek su uvodni taktovi sezone, svi se još ‘traže’, nitko nema do kraja posloženu momčad pa čak ni daleko bogatija HNL-konkurencija, a Rijeka je pokazala da se po svemu može mjeriti sa Elfsborgom iza kojeg je već 20 ovosezonskih utakmica!
Dakle, nema nikakvog smisla ‘udaranje’ po treneru, nekim igračima, upravi, medijima, čak i međusobna navijačka prepucavanja po raznoraznim forumima.
Pa sam Sopić je bez ikakvog kozmeticiranje situacije javno, jasno i glasno dao više nego realnu ocjenu i igre i rezultata protiv Šveđana.
Objasnio zašto je vukao poteze koje je vukao, priznao da igrači s klupe nisu donijeli željeni dodatni impuls, a preseljenje Radeljića u napad nije dalo ploda.
To je isti onaj trener kojem se krajem sezone skandiralo ‘So-pa, So-pa!’, Mišković je isti onaj predsjednik koji je od kluba na rubu propasti napravio čudo u kontekstu riječke nogometne zbilje, Fruk je bez obzira na jednu lošiju utakmicu i dalje ponajbolji ‘paker’ lige, Ivanović i zabija i ubija se od rintanja u obrani itd., itd… Da sad ne nabrajamo sve poimence.
Da se moglo bolje, moglo se. Da je nekakva ‘tragedija’ što se remiziralo: nije. Nije ni najmanje. Daleko je važnija spoznaja kako Rijeka može proći u play-off EL i time si osigurati plasma u skupine KL. Kao minimum. A čak i ako ne prođe ima jedan itekako prolazni popravni ispit u play-offu Konferencijske lige.
Malo više vjere u sebe i svoj klub, a malo manje tradicionalnog primorskog ‘grintanja’ i traženja mana umjesto isticanja vrlina. To treba Rijeci, to treba Sopiću i njegovim dečkima.
Valjda su i predsjednik i uprava i momčad i trener kroz puste godine Miškovićevog predsjednikovanja pokazali da je to minimum koji zaslužuju: povjerenje i navijanje za Rijeku.
Pa za kraj još jednom, Niko Galešić, glas razuma:
“Mi smo sad vidjeli da smo bolja momčad pa ćemo otići tamo ‘pofajtati’ se i izboriti europske skupine”!
Komentari