Ponešto bombastična usporedba riječkog slučaja s američkim filmom ‘’Spotlight’’ koji je opisao istraživanje Boston Globea o sustavnome zataškavanju višegodišnje masovne pedofilije u bostonskoj biskupiji, prestaje biti bombastičnom smjesti li se u kontekst slučajeva koje su hrvatski mediji proteklih godina objavili o svećeničkome zlostavljanju maloljetnika i crkvenome zataškavanju tih nedjela, s vrhuncem u nedavnom višedijelnom istraživanju koje je tjednik Novosti objavio o zataškavanju kojim je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić štitio višegodišnjeg zlostavljača djece, svećenika Zlatka Rajčevca iz Sotina.

U veljači i ožujku ove godine, novinar Hrvoje Šimičević u tjedniku Novosti objavio je tri istraživačka teksta u kojima je minuciozno rekonstruirao Hranićevo zataškavanje Rajčevićeva bludničenja nad maloljetnim ministranticama u Sotinu, i to usprkos optužnici koje je protiv Rajčevića zbog toga podnijelo tužiteljstvo.

Više od mjesec dana nakon prvog teksta u Novostima, 21. ožujka, nadbiskup Hranić održao je konferenciju za novinare na kojoj je odbacio sve optužbe, premda su Novosti, na temelju višemjesečnog prethodnog istraživanja, dokumentima i izjavama svjedoka dokazale točnost svojih tvrdnji. Pritisnuta dokazima, Crkva je na kraju kritizirala samog Hranića: nakon reakcije Apostolske nuncijature u Hrvatskoj, javno se ispričao i sam đakovačko-osječki nadbiskup. “Ovom izjavom ispričavam se žrtvama svećenika Rajčevca, njihovim obiteljima, župljanima župe Sotin, posebno onima koji su prijavili slučaj, kao i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti što, uz poduzete mjere prema hrvatskim institucijama i nadležnom Dikasteriju Svete Stolice, dotičnoga osumnjičenog župnika nisam uklonio sa župe za vrijeme trajanja istrage”, prenijela je Informativna katolička agencija IKA Hranićevu ispriku.

Zanimljivo je pritom da su Novosti, u jednom od članaka serijala, objavljenom 11. ožujka pod naslovom “Kad nadbiskupi utihnu”, objavile i intervju s riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem, koji je predsjednik povjerenstva Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. Uzinić je u tom intervjuu poručio “da organizacija kojoj pripada na prvo mjesto treba staviti žrtvu i da oni koji su počinili ili svojim postupcima omogućili zlostavljanje moraju odgovarati”. Uzinić je pritom rekao i ovo: “Budući da je ovdje riječ o kaznenim djelima za koja se prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske postupak provodi po službenoj dužnosti, želio bih dodati da kanonska prijava ne isključuje dužnost prijave i nadležnim pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, kao što su policija i državno odvjetništvo, nego je pretpostavlja. Ako takvu prijavu već nisu učinili prijavitelji, dužnost takve prijave ima onaj tko je zaprimio takvu prijavu.” Zanimljivo je, u tom kontekstu, primijetiti da Riječka nadbiskupija, u svojem priopćenju kojim je 8. svibnja odgovorila na pismo M. L., nije spomenula nikakvu “prijavu nadležnim pravosudnim tijelima”, premda bi se iz sadržaja pisma M. L. moglo pretpostaviti kako bi u slučaju njegova sina mogla biti riječ o “kaznenim djelima za koja se prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske postupak provodi po službenoj dužnosti”.