Na samom početku nove sezone HNK Ivana pl. Zajca povezuje dvije predstave o Rijeci, „Leica format” 22. rujna i „Vježbanje života, drugi put” 24. rujna u Riječki diptih. Ističe se da su predstave nastale prema dvama romanima o životu i prošlosti grada Rijeke obnovljene i po mnogočemu će biti premijere.

U „Leica formatu” Daše Drndić u adaptaciji Gorana Ferčeca i režiji Franke Perković sudjeluje tako cijela nova generacija studenata Glume i medija Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a kao i u „Vježbanju života – drugi put”, u mnogim ulogama pojavljuju se nove glumice i glumci u riječkim ansamblima Hrvatske drame i Talijanske drame, Serena Ferraiuolo, Andrea Tich, Romina Tonković te gosti Stefano Surian i Sven Jakir.

Elis Lovrić i Zrinka Kolak Fabijan vraćaju se u „Vježbanje života”, a legendarna Neva Rošić, u 87. godini života, sada iz „Vježbanja života” prelazi i u „Leica format”.

Pišući o Rijeci „izvana” i „iznutra” Daša Drndić neprekidno preispituje vezu između čovjeka i grada: govore li građani Rijeke istim jezikom i koriste li iste riječi kada opisuju svijet oko sebe, prepoznajemo li preko jezika „prave“ građane nekoga grada ili to prepoznavanje ovisi o drugim odrednicama koje u nekim slučajevima daju naslutiti da se preko puta nas nalazi osoba koja naprosto ne pripada nigdje?

Nova inscenacija „Vježbanja života“ prema legendarnom romanu Nedjeljka Fabrija u režiji Marina Blaževića, koji s Lucijom Klarić, Majom Ležaić i Nikolinom Rafaj potpisuje i dramatizaciju romana,  nije ni obnova ni rekonstrukcija nekadašnje predstave. Novo „Vježbanje života“ ulazi u povremeni dramaturški dijalog, istodobno sentimentalan, ali i kritički, s predstavom Fabrija, Gašparovića i Para, a usto i predlaže pristup romanu i njegovoj prvoj slavnoj inscenaciji s početka devedesetih iz odgovornosti i perspektive današnjeg vremena.

“Pokušali smo otvoriti teme koje su obilježile život Rijeke nakon trenutka u kojem roman završava, a u nekim perspektivama dolazimo i do današnjeg dana. To je i predstava o kazalištu, o riječkom HNK Ivana pl. Zajca, što je u prošloj dramatizaciji bio sporedni, a u našoj postaje jednim od osnovnih motiva jer su se, naprosto, neki od ključnih događaja zbili upravo u kazalištu“, rekao je Blažević.

Riječki diptih izvodi se u spomen na Dašu Drndić i Miru Furlan. Formati života tih dviju žena i umjetnica bili su i ostat će izvan naših prostora i vremena. HNK Ivana pl. Zajca ima cilj u narednim sezonama pridružiti i scenacij romana Bekima Sejranovića „Nigdje, niotkuda“ u budućem Riječkom triptihu.