Dolazili su skauti iz cijele Europe. I odlazili svi s istom konstatacijom: ‘Da, puno trči, ali… Što taj čovjek zapravo igra”? Onda je došao bivši trener Željko Sopić i stavio ga u red, u zadani okvir. Riješila se nekako i trakavica s ugovorom. Sad smo gdje smo i bili. Zapravo još nekoliko koraka unazad. Sad se još i duri (?!)

U prvom intervjuu koji je dao za hrvatske medije s guštom smo bilježili citate:

“Ja sam Rijekin ratnik, obožavam Luku Modrića”.

“Potpisao sam na tri godine, ali ne pitajte me za planove. Jedini način da se napravi prava karijera je fokus na svaki sljedeći trening i svaku sljedeću utakmicu, a ne razmišljanje o budućim ugovorima”.

“Živim u Opatiji i uživam. U ljepoti kraja, šetnjama uz more, vrhunskoj gastronomiji i… Igranju za Rijeku. To je jedan fantastičan, vrhunski, a obiteljski klub u kojem se živi i igra u savršenoj atmosferi”.

“Albanac sam, ali više zapadnjački, belgijski mentalitet. Rođen sam tamo, odgojen u tom duhu. A Rijeka je spoj tog zapadnog mentaliteta i hrvatskog Mediterana. Odgovara mi savršeno”.

photo: HNK Rijeka

A pala je i izjava koju smo tad, u listopadu 2021., tumačili kao najnormalniju sportsku ambiciju:

“Ja stalno dajem 100 posto. Normalno da se nadam biti u udarnom sastavu. Nisam došao sjediti na klupi”.

Ova zadnja rečenica danas se potvrđuje ne kao ambicioznost nego – narcisoidnost.

Lindon Selahi danas je strano tijelo u momčadi. Nije u udarnom sastavu. Dok suigrači pred navijačima slave, on mlako plješće u pozadini. Kao uvrijeđena primadona.

Kad uđe s klupe nerijetko protrčkara svoju minutažu. Nekad ‘ratnik’, danas narcis kojem je vlastiti ego daleko iznad klupskog grba u koji se toliko zaklinjao.

photo: HNK Rijeka

Doveo ga je Robert Palikuća, a publika odmah prihvatila. Jer stvarno je trčao k’o navijen i u svaki duel ulazio kao da se igra finale Lige prvaka.

S druge strane… Dolazili su skauti iz cijele Europe da bi ga vidjeli. I svi odlazili s istim pitanjem: ‘Što taj čovjek zapravo igra”?! Jer bio je veznjak koji trči puno, ali i – na sve strane. Van sustava. Pa se nijedan ozbiljni bogati klub nije primio za džep.

Onda je došao ‘Sopa’ i Lindona stavio u red, u zadani okvir. Zadnji vezni, jasne linije kretanja, korektor ispred obrane, ili slušaš trenera ili si ‘ciao’. I Selahi je zaigrao nogomet karijere.

Riješila se nekako i trakavica s ugovorom. Isto je Sopić trčao od igrača do direktora dok su Lindon i menadžeri lupali nebulozne cifre. Prekršio je i dva obećanja dana izravno predsjedniku Miškoviću. Klub se zaštitio, igrača kojem ističe ugovor preselio na tribinu no na kraju se menadžer promijenio, a zdrav razum pobijedio.

Pixsell

I u sustavu 4-1-4-1 nije se moglo zamisliti početnih 11 bez Lindona. Bio je najbolji zadnji vezni lige, onaj koji daje ravnotežu u igri, onaj koji čuva leđa cijeloj momčadi. Zabio je golčinu iz voleja za pobjedu na Poljudu. Ljubimac. Idol. ‘Uno di noi’… Mo’š mislit’.

Danas kao da je samo na papiru član momčadi. Sad smo gdje smo i bili. Zapravo još nekoliko koraka unazad. Opet je u zadnjoj godini ugovora samo ne igra. Ozlijedio se tijekom priprema pa izgubio korak. Više ni Sopića nema.

Selahi nije standardan jer Đalović na treningu vidi da Petrovič, koji je možda i lošiji igrač, daje više. Više truda, borbenosti, zalaganja.

RIJEČKE PRIČE Tiha legenda danas vozi taxi. U Rijeci je bio sve. Zvezdu odbio iste sekunde

A sad je svima jasno: ako Selahi nije standardan i obožavan, onda je Selahi uvrijeđen i egoističan. Valjda su mu povrijeđeni osjećajčići.

Majstore, u Rijeci se na klupu slalo Nenada Gračana, Damira Desnicu, Fredija Bobica. Ako se želiš dokazati Đaloviću onda svaku minutu odigraj onako kako si igrao prošle sezone. I ni ‘bogisus’ te neće maknuti iz početnog sastava.

Ili se duri, grij klupu i polako pakiraj. Kad već ništa nisi naučio prošle zime onda će ti valjda ova koja dolazi biti ista. Samo što strpljenja za tvoja neispunjena obećanja i samoljublje više – nema.

ZAJEC: HALO, DALIĆU… ‘Bjelica je nekorektan prema izborniku! A Rijeka je: kandidat za naslov’