Napunio je 61 godinu i njegov mu je klub čestitao rođendan. Da je glasniji i sebičniji bio bi bogatiji i poznatiji. Ali Robert Rubčić je vrijedan i krajnje samozatajan. Obiteljski čovjek i ljudina kojem Rijeka ‘teče venama’. Tih, nenametljiv, a istinska klupska legenda
Kad na Kantridi nije bilo prebijene pare bilo je i: ‘Ajde Rupa, molimo te, budi sportski direktor, znamo da je teško, ali – klub te treba’. I pristao je. I radio sjajno.
Kad je u blagajni bilo više paučine nego na napuštenom tavanu bilo je i: ‘Ajde Rupa, molimo te, preuzmi momčad, budi trener, znamo da je teško, ali – klub te treba’. I pristao je. I radio sjajno.
Kad je bio na vrhuncu igračke moći stigao je poziv iz Beograda, s druge strane Crvena zvezda, doslovno 100 puta više love nego u Rijeci. Iste sekunde je – odbio.
— NK Rijeka (@NKRijeka) November 2, 2024
Njemu Rijeka, baš kao u Armadinoj himni, ‘teče venama‘. Nikad ga se nije zvalo kad je klub imao novca. A on se nikad i nigdje nije gurao. Klupski vojnik. Kad je najteže, tu je.
Da su mnogi kao on bili i igrač i trener i sportski direktor u klubu, reprezentativac… Šepurili bi se gradom, visili u svečanoj loži, solili pamet svima, gurali se u medije.
A Robert Rubčić je danas: taksist. I nasmijan, sretan. Zadovoljan. On, kćeri i žena zdravi, ima posao. Obiteljski čovjek. I ljudina.
Radio je sjajan trenerski posao u sezoni 2008.-2009. Anas i Ahmad Sharbini pod Rubčićevim su vodstvom igrali nogomet života.
U doba kad se na pripreme išlo na dug, a nitko osim nekoliko starijih igrača koji su već ostvarili neki jači transfer nije imao ni za kavu nakon ručka ili večere.
Od poštenih medijskih profesionalaca nikad nije krio nijednu informaciju. Na prvu uvijek vidi dobro u ljudima pa je nudio ono što bi sam dao: povjerenje i korektnost.
PROŠLO JE 58 GODINA Dan kad je cijela Rijeka plakala. Na ispraćaju 15 tisuća ljudi
Sve bi objasnio, a kad je trebalo dodao ‘S ovim nemoj van, molim te. Nije dobro, ali riješit će se. Nema smisla da se Rijeka po nečem negativnom vuče po novinama’.
Da je mogao, ni na jednoj press-konferenciju ne bi bio.
‘Nekad treba neke stvari reći ljudima, ali pusti ti puste priče. Sve se na kraju vidi na terenu. Mogu ja govoriti tri dana i naći tristo opravdanih razloga zašto nešto nije kako bi trebalo biti, ali momčad ti ili igra dobro i pobjeđuje ili nema te priče koja te može oprati‘.
Na sugestiju kako ponekad i probleme treba javno iznijeti da bi ih se krenulo rješavati složio bi kiselu facu, nagnuo glavu, raširio ruke pa potiho objasnio:
‘Ma zašto da to sad radimo. Da udarim ponavljati kako se nema para, kako ne možemo dovesti ni jedno pojačanje, kako dečkima mjesecima kasne plaće, a mi najnormalnije treniramo i igramo? I u vrhu smo. Neću. Ionako to svi znaju. Neka se o Rijeci piše dobro, a mi ćemo i bez plaće dati sve od sebe da vam damo povoda da možete pisati samo tako. Hvaleći Rijeku’.
Trenirao je i ŽNK Rijeka. I u omladinskom pogonu. Danas trenira kadetkinje Rijeke. U životu je tek dvaput radio u inozemstvu. Kao igrač jednu sezonu u slovenskoj Gorici, kao trener jednu sezonu u Bangladešu. Bio je i trener i sportski direktor Istre.
Po znanju i CV-u, nema kluba u SHNL u kojem Robert Rubčić danas ne bi imao mjesta. Ali maknuo se iz tog života, koliko god bi mu financijski lagodnije bilo.
Robert Rubčić vozi taxi, odgaja djecu, živi za obitelj, sretan je i zadovoljan. I ni na pamet mu ne pada ni pokušati pribaviti si kakvu medijsku promociju, da ga se bar tu i tamo spomene.
Jednom se igrom slučaja sjelo baš u njegov taxi. Vožnja je trajala 5 minuta, a ‘svađa’ o tome da neće častiti još toliko. Na kraju se moralo ostaviti mu novac na suvozačkom sjedalu.
Može voziti taxi još milijun godina, ali prvensteno je klupska, riječka nogometna legenda. Danas je napunio 61 godinu.
Sretan ti rođendan, Rupa. Ljudino.
Komentari