Trener najavio, igrači obavili. Sve osim tog završnog udarca, lopte u Zagorčevoj mreži. A i to bi Rijeka napravila. Pobijedila bi Dinamo. Da Đalović u napadu ima bar jednog – Đalovića
Prvo poluvrijeme vrlo dobro, drugo poluvrijeme odlično. To da ih je spasila samo sreća i dvije-tri sjajne vratarske intervencije, to priznaju i najzagriženiji navijači Dinama.
Rijeka je, kao endemski rijetko u bližoj i daljoj povijesti: dominirala Maksimirom. Nije se sjelo u bunker, nije se palo pod ‘modrom’ kombinatorikom.
Jer te kombinatorike nije ni bilo. Riječki su je dečki – srezali u korijenu. Visokim presingom, obranom nerijetko i na centru, ali zbijenim linijama, bez prostora za zagrebački manevar.
Dinamo ima trenera koji je s razlogom europski poznato i priznato ime. No Radomir Đalović glatko je nadigrao Nenada Bjelicu u trenerskom odmjeravanju na Maksimiru.
Na kraju, Dinamo – Rijeka 0:0. S time da je Rijeka izgubila dva boda, a Dinamo na kraju morao biti zadovoljan tim remijem bez golova. Što je još jedan, ako ne endemski, a onda jako raritetan primjer kad je riječ o Zg-Ri duelima u hrvatskome glavnom gradu.
‘REAL I ATLETICO’ Razlika između Dinama i Rijeke? Npr. kad se Drmiću stavi milijun eura na stol
Naravno, priča bi možda bila drukčija da je travnjakom u plavom dresu gazio jedan Bruno Petković. Ali možda bi bila i još gora pod Dinamo da Rijeka ima bar jednog zdravog (a nesuspendiranog) klasičnog golgetera.
Jedna vratnica domaćih (Pjaca), dvije-tri velike šanse Rijeke (Djouahra), najbolji igrač Dinama vratar Zagorac, a vratar Rijeke Zlomislić: neocijenjen. Već samo ta činjenica sve govori o odnosu snagu u subotnjem derbiju.
Photo: Marko Prpic/PIXSELL
I bio je derbi. Što je rijetkost. Jer i kad bi pobijedila u Zagrebu, Rijeka je to radila uz večer kolosalne inspiracije svog vratara te golovima iz kontre.
Jučer je onemogućila Dinamo da igra, a sama stvarala prigode. Situacija kakvoj se, ako se dogodi, zna svjedočiti na Kvarneru. Ovaj put dogodilo se – u Zagrebu.
Što se, dakle, gledajući iz riječkog kuta, naučilo iz tih 0:0 u Maksimiru? S kakvim je pozitivnim, a kojim negativnim ‘poenima’ Rijeka krenula natrag kući na Kvarner, na pripremu domaće utakmice s Goricom koja ju čeka u subotu?
Minus
Neefikasnost – naravno, svaka čast Danijelu Zagorcu. On je digao branu Ri-napadima, skinuo zicere Djouahri, ali zato u podnaslovu nema množine. Jer u igri Rijeke postojao je tek taj jedan negativni element: nije se zabilo gol. Pa, na pomalo apsurdan način, Rijeka može biti i malo sretna. Jer rijetko tko dođe Dinamu na noge, nadigra ga, stvori gol-šanse, promaši pa ostane nekažnjen. Bilo je sebičnosti u nekim situacijama, sebičnosti koja se MORA iskorijeniti! Jer pet postignutih pogodaka u posljednjih sedam ligaških utakmica je PRE-MA-LO. Andrić je suspendiran, Perica oporavljenik, Dogan u sličnom statusu (i s vrlo malim prvoligaškim iskustvom) pa se u Maksimiru igralo bez ijedne klasične ‘devetke’. I zbog toga se nikako ne možemo oteti dojmu kako bi Rijeka u Zagrebu pobijedila da je Đalović u kadru imao bar jednog napadača kakav je u svoje igračko doba bio: Đalović
Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Plusevi
Igra u obrani – cijele momčadi, ne samo vratara (taj jedva da je uopće imao posla), stopera i ‘bekova’. Nego: svi kao jedan. Od najisturenijeg Fruka do Zlomislića među vratnicama. Kad trener prije najteže moguće utakmice javno, jasno i glasno najavi kakvu igru svoje momčadi želi vidjeti, a onda ta momčad upravo tako i odigra, drugog dokaza da ga svlačionica slijedi zapravo ni ne treba. U napadu se ponekad može i na inspiraciju, obrana je stvar volje, zajedništva i poštivanja hijerarhije. Daleko najbolja obrana u ligi igra kao da je najbolja i kad npr. (kao jučer) nema Radeljića na terenu. Zato što ju igraju – svi. To je temelj, od toga sve kreće. Rijeka taj temelj ima
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Radomir Đalović – Harvey Keitel kao Winston Wolf u ‘Paklenom šundu’ ima onu legendarnu ironičnu: ‘Gospodo, nemojmo već početi jedni druge oralno zadovoljavati, nešto smo dobrog posla obavili, ali daleko od toga da smo riješili sve’. Tako ni mladog trenera Rijeke ne treba obasipati salvama superlativa, ali da čovjek zaslužuje pohvale – zaslužuje. Slijedi svoje ideje, ne dozvoljava narušavanje svog autoriteta i klupskog ugleda (pitajte Komnena Andrića), kuću gradi od temelja (obrane), pozitivni pomaci na planu igre sve su vidljiviji iz kola u kolo, a i izjave nakon i prije utakmice pokazuju jako brzo sazrijevanje. Pa i samo vođenje utakmice. Skinuo je trenirku, izašao je iz uloge pomoćnika, utakmice vodi smirenije. Postao je ono što mu naziv funkcije govori: šef
Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Gard – Rijeka je na Maksimir istrčala da bi Dinamo napala pred Dinamovim šesnaestercem. I pametno i disciplinirano. Ne bezglavo nego promišljenim visokim presingom. Protivnika se ‘gušilo’ u startu protivničkih akcija. Janković je ‘u džep’ stavio Mišića, Majstorović isto napravio s Kulenovićem, Galešić stalno igra tako da je na pragu transfera u Bundesligu (to što nije bar na pragu reprezentacije već postaje iritantno), veza zbijena, a puna borbenosti i samopouzdanja, kolektivno izlaženje u napadačke tranzicije, smireno građenje napada od zadnje linije kad je tijek utakmice tako diktirao… Na Dinamovom stadionu s gardom momčadi koja ide na pobjedu igrala je: Rijeka
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Smolčić – nezahvalno je isticati pojedinca, ali kapetan je napokon ‘bek’ koji radi ono što se u modernom nogometu mora. Ode naprijed, ‘podupla’ bok, otvara prostor, ne boji se igrati, lopta mu nije ‘vrući krumpir’. Nastavi li rasti i u tom segmentu, Rijeka je dobila značajnu pozitivnu dimenziju u svojoj igri (posebno kad se igra protiv začahurenog protivnika, a takvih je u HNL-u kad moraju na Rijeku: 90-ak posto)
Djouahra – umjesto pokuda zbog promašenih zicera i još uvijek neiskorijenjene sebičnosti (kriva odluka da se ide na šut iskosa dok suigrač čeka sam u sredini) alžirski Francuz zaslužuje pohvale. ‘Đale’ ga je vratio u život drilom na treninzima i povjerenjem u svog igrača. Nais sad igra s daleko manje straha od toga da mu prva pogreška znači kako se prvu sljedeću tekmu vraća na klupu. Jedan na jedan ima u genu, rinta u obrani, dolazi u šanse… Doći će i golovi!
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Vezni red – Selahi i Petrovič morat će dati veći doprinos u konstrukciji protiv slabijih i zatvorenijih protivnika, ali ta su dva ‘pitbulla’ čelični bedem ispred obrane. Maratonskih pluća i sve hrabriji u izlascima prema naprijed te smireniji na lopti. A Niko Janković je: sve. Riječka nogometna dragocjenost. Stalno mu mijenjaju pozicije, on šuti, igra gdje god treba, ispunjava svaki taktički imperativ. Još kad ga (opet) krene gol…
‘Napad’ – pod navodnicima. Jer Fruk i Pašalić nisu klasični napadači, ali su baš: majstori. I slika te Rijeke s novim gardom. ‘Paša’ je stalno radio u oba smjera i prodavao ‘rolice’. Na Maksimiru. Samouvjerenost na razini talenta. Fruk koji je na glasu kao fina, svilena ‘desetka’ silom prilika je postao ‘lažna devetka’ i… Taj je ‘svileni’ fantazista dao u najmanju ruku jednako batina koliko ih je primio od Zg-stopera. I vraćao se natrag da otvori prostor za ulaske suigrača iz drugog plana. Njemu je također nedostajalo tek jedno, ono isto što i Djouahri, Pašaliću, Jankoviću… Da jednu loptu zakuca u mrežu. No najbolji je riječki strijelac ove sezone. Toni Fruk zaslužuje samo: pohvale
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Rijeka – zvuči lakonski, ali barem iz naše perspektive: nije. Nego je istina. Cijela je momčad odigrala odlično. I napravila samo dvije zamjene. U 76′ i u sudačkoj nadoknadi. Što je dokaz još jednog plusa svima, a Đaloviću prvome: na treninzima se zaista očigledno radi ‘udarnički’. Šef je momčad dignuo i fizički, kondicijski. Nema potrebe za zamjenama ako ti momčad igra baš onako kako ste uvježbali i dogovorili, a svi pucaju od snage i ne pokazuju kako s odmakom minuta padaju, ni trkački, ni koncentracijom, ni taktičkom disciplinom
Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Vrijeme je za: po-bje-de
Podosta pluseva i pohvala. Koji će poblijedjeti ako se demonstrira provincijski mentalitet pa nakon dobrih utakmica protiv Osijeka i kod Dinama ne pokaže dominacija protiv Gorice i Šibenika. Jer unatoč dobroj igri: ni Osijek, ni Dinamo nisu pobijeđeni!
Što je odmah nakon utakmice sam istaknuo i Đalović. Pobjegao mu je onaj samoironični osmijeh i konstatacija:
“Ma mi smo stalno dobri, rastemo iz utakmice u utakmicu, imamo najbolju obranu lige i u vrhu smo, ali budimo realni, fali nam jedno pet-šest bodova! Rijeka mora početi – pobjeđivati”.
I s time završava ovaj ‘dan poslije’ osvrt. Jer da bilo što dodamo, samo bi pokvarili tu šefovu izjavu. Vrijeme za: pobjede.
Komentari