Glumac i redatelj Edvin Liverić, od 2018. ravnatelj riječkoga Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, prvi u svijetu pokrenuo je projekt prikazivanja plesnih predstava u tehnici virtualne stvarnosti, odnosno VR-u. Zbog toga je Rijeka postala europski centar za izvedbene umjetnosti u VR tehnologiji, a Liverić uz pomoć Igora Crnkovića, voditelja produkcijske kuće Pilot Media, kreće u projekt vrlo intenzivno – 7. travnja predstavu u VR-u gledat će publika u Delnicama, a 14. travnja na Cresu. Za projekt je dobiven i novac iz europskih fondova, više od 50.000 eura, a Liverić pojašnjava kako je došlo do ideje za njega:

„Na primjenu nove tehnologije prisilili su nas uvjeti poslovanja s ograničenim brojem gledatelja i nemogućnost mobilnosti umjetnika u pandemije koronavirusa. Tako smo se dosjetili, uz veliku pomoć naših partnera iz Londona – Europske plesne mreže Aerowaves koja ima 44 člana iz 33 zemlje diljem Europe – da bismo i u takvim vremenima prepreka za izvedbene umjetnosti, uz novu tehnologiju na polju ‘virtualne stvarnosti’, mogli doprijeti do publike. Početkom 2021. prvi smo u Europi, a možda i u svijetu, prikazali u HKD-u u Rijeci nekoliko plesnih predstava u VR-u te smo nakon toga održali i razgovore publike s umjetnicima putem Zooma.“

Kako kaže Liverić, John Ashford, direktor plesne mreže Aerowaves, već je i prije pojave pandemije razmišljao o tome kako dokumentirati uspješnice izvedene prethodno na mnogobrojnim izdanjima festivala Spring Forward, koji se svake godine seli u neki drugi grad Europe. S eksperimentiranjem tehnologijom VR-a krenuli su već 2019. godine, a nova situacija samo ih je ubrzala u realizaciji tog projekta:

„Pandemijske 2020. odlučili smo festival Spring Forward koji se trebao održati u Rijeci u sklopu Rijeka 2020. – Europske prijestolnice kulture, prikazati u online izdanju. Oko tog projekta skupila se jedna mala ekipa entuzijasta i stručnjaka i proizvela u tom trenutku totalnog globalnog lockdowna skoro pa nemoguću misiju – festival s 22 predstave koji je trajao puna tri dana. Uz same plesne izvedbe bili su tu razgovori s umjetnicima uživo, predstavljanja Rijeke i Opatije kroz kratke i duhovite ‘razglednice’, a vrhunac svega bilo je svečano zatvaranje uz live online koncert skupine Dubioza kolektiv. Cijeli taj događaj pratilo je više od 1400 gledatelja iz cijeloga svijeta. Među onima koji su tada bili u produkciji festivala bio je i Igor Crnković, voditelj filmske produkcijske kuće Pilot Media. On je ključna osoba bez kojeg Rijeka sigurno danas ne bi bila europski centar za izvedbene umjetnosti u VR tehnologiji. S partnerima iz Engleske, Mađarske, Italije, Češke, Srbije i Slovenije prijavili smo projekt Springback Ringside kojem su cilj izvedbe predstava u VR tehnologiji. Prijavili smo to na novoosnovani EU projekt Kreativne Europe pod nazivom Perform Europe.

Tijekom izvedbe predstave u VR tehnici svatko od gledatelja ima osjećaj ekskluzivnosti. FOTO: Ivan Vranjić

Zadatak tog projekta je promicati prekogranične prezentacije izvedbenih umjetnosti na inkluzivniji, održiviji i uravnoteženiji način, a sve u skladu sa Zelenim planom EU-a. Između 1327 prijava izabrano je 19 partnerskih projekata, između kojih i naš Springback Ringside. Kako smo mi u HKD-u već ranije pokazali interes za VR izvedbe, a raspolažemo i tehničkim i stručnim kapacitetima, odluka je pala da europski centar VR tehnologije za izvedbene umjetnosti bude baš Rijeka, odnosno HKD.“

Liverić je opisao kako sve funkcionira u prostoru, odnosno koliko je prostora potrebno za predstavu koja se gleda VR naočalama. Prije svega, kaže, potrebna je scena i tehnologija kako bi se predstava mogli snimiti:

„Snima se posebnim kamerama za vizuru od 180 ili 360 stupnjeva. Kuriozitet takvog snimanja je da se predstava snima u jednom kadru, odnosno nema prekidanja i naknadne montaže. Dakle, baš kao i prava kazališna predstava. Da bi takva snimka bila kvalitetna, potrebno je nekoliko dana proba i prilagodbe svjetla i tona za takvu izvedbu. Nakon postprodukcije snimke, predstava ili projekcija spremna je za turneju, odnosno prikazivanje. A za to vam tada treba posebna oprema, tj. VR naočale i specijalne slušalice. Zvuči jednostavno, ali i nije baš. Potrebno je dobro poznavanje tehnologije i visoki nivo stručnosti u snimanju. Ali jednom kad postignete i nabavite sve to, spremni ste za gostovanja na svim mjestima koja inače nemaju priliku vidjeti kazališnu predstavu uživo, kao što su udaljeni otoci i mala mjesta u planinama, domovi za starije i nemoćne, bolnice, zatvori… Zapravo se radi i o projektu razvoja publike. Tada vam ne treba više od jedne dvorane koja može primiti 20 ljudi, a to može biti: učionica, knjižnica, mjesna zajednica, vatrogasni ili planinarski dom…Ono što je specifično za samu izvedbu je da svatko od gledatelja ima osjećaj ekskluzivnosti. Kao da se predstava izvodi samo za vas, a pritom vi imate i najbolje mjesto u publici.“

Igor Crnković detaljnije je objasnio tehničku stranu projekcija, odnosno gledanja predstave u virtualnoj stvarnosti. Ističe da je namjera projekta Springback Ringside snimljene predstave uvijek prikazivati kao kolektivno iskustvo, one neće biti dostupne na nekom od on demand servisa ili na raspolaganju za privatno gledanje:

„Prikazivanja predstava su događanja, kolektivno iskustvo tijekom kojeg gledatelji zajedno prate predstavu u VR-u te tako stvaramo hibrid između projekcije i predstave uživo. Nakon prikazivanja vrlo često imamo razgovore s autorima predstava koji se na prikazivanje spajaju putem telekonferencije. Gledatelji tada mogu razgovarati uživo i razmijeniti svoja iskustva s autorima nakon pogledane predstave. Taj se dio prikazivanja pokazao vrlo zanimljiv i višestruko koristan za gledatelje i za autore. Također, na osnovi te povratne informacije o iskustvu gledanja predstave u VR okruženju, stalno i unaprjeđujemo ovo iskustvo.

Postoji više vrsta VR videa, a osnovna podjela je na tzv. VR360 i VR180, koji mogu biti monoskopski i stereoskopski. U slučaju projekta Springback Ringside zaključili smo da nam najviše odgovara VR180 stereoskopska snimka, što znači da kamera kojom snimamo snima sfernu sliku od 180 stupnjeva ispred nas, dvama objektivima, čime simulira ljudski pogled s dva oka. Kamera snima istovremeno dvije slike, tj. dvije videosnimke. Jedna snimka pomaknuta je malo ulijevo, a druga malo udesno od osi klasičnog objektiva tako da dobivena snimka kada se gleda u naočalama daje trodimenzionalni efekt kao kod ljudskog pogleda, tj. snimani objekti i prostori imaju primjetan volumen za razliku od monoskopske slike, poput one na klasičnoj kameri na kojoj je slika vrlo plošna. Tehnike stereoskopije poznata je u povijesti fotografije i možemo reći da je preteča 3D slike, a u ovom slučaju pronašla je primjenu u VR videosnimanju.

Tijekom snimanja veliku pažnju posvećujemo snimanju zvuka. Dobro snimljeni zvuk je dodatni sloj kojim omogućavamo veću mogućnost uranjanja u virtualni prostor. Nakon snimanja snimka se obradi specifičnim tehnikama za produkciju VR slike i nakon toga montira i sinkronizira sa zvukom.“

Kako kaže Crnković, prilikom prikazivanja svi se gledatelji nalaze u istom prostoru, gledalištu. Koristi se računalni sustav koji svim gledateljima prikazuje istu snimku istovremeno i sinkronizirano te se tako dodatno stvara i naglašava taj socijalni moment koji se može izgubiti u iskustvu VR-a koje je ustvari vrlo individualno:

„Prednost ovog projekta je upravo njegova mobilnost. Na ovaj način moguće je plesnu predstavu dovesti u bilo koji prostor koji nema tehničke mogućnosti za izvedbu, gradove i sela bez kazališne scene, razne institucije, škole, domove, zatvore, bolnice ili neki festival gdje ovakva izvedba može obogatiti program bez velikih produkcijskih zahtjeva. Osnovni tim na terenu činimo redateljica Enya Belak i ja, dok nas u pozadini prati produkcijsko-administrativni tim John Ashford, Anna Arthur i Claudia Brufau iz mreže Aerowaves te lokalni produkcijski timovi autorskih ekipa i kazališta gdje trenutno snimamo. Nas dvoje surađujemo svatko na svom frontu: Enya prije i tijekom snimanja surađuje s koreografima i plesačima kako bi što uspješnije prilagodili izvedbu snimanju i novom prostoru, dok je moja uloga direktora fotografije da se brinem o kameri, svjetlu i svim drugim aspektima koji će zbivanje pred kamerom što bolje tehnički prenijeti u sliku i zvuk. Kada su svi uvjeti zadovoljeni, odrađene probe, prilagođena rasvjeta i druge okolnosti, predstava se snima u jednom kadru. Mizanscena, svjetlo i zvuk, kao i na filmu, ponašaju se drugačije u VR okruženju nego na sceni kazališta i potrebno je pomiriti i uskladiti zahtjeve i ograničena dvaju medija, kazališta i filma.“

Budući da je ovim projektom fokus stavljen na mjesta i publiku koja inače nemaju mogućnost vidjeti plesna gostovanja, Liverićeva je želja za početak posjetiti upravo ta mjesta unutar Primorsko-goranske županije. Zato su za pilot projekt izabrali Gradsku knjižnicu Delnice, kao predstavnika goranskog dijela regije te Palaču Moise u Cresu, kao primjer mjesta na nekom od kvarnerskih otoka. Ako se projekt pokaže uspješnim, nadaju se suradnji s predstavnicima županije te nastavku turneje i po ostalim udaljenim i ruralnim mjestima PGŽ-a. Jednako tako, ako budu imali kapaciteta, bilo bi im drago posjetiti sva ona mjesta Hrvatske koja za ovakve izvedbe pokažu interes. Radi se o vrlo jednostavnom obliku gostovanja: potreban je samo prostor i internetska veza, a dvoje tehničara dolazi sa svom opremom u jednom autu.

Liverić je detaljnije opisao i što je to mreža Aerowaves osnovana prije 25 godina. Liverić je njezin predstavnik za Hrvatsku još od 2004., a HKD je posljednje tri godine i partner u mreži:

„Upravo smo dobili i novi ciklus EU fondova za Platforme pri Kreativnoj Europi, i to kao jedina platforma s polja plesne umjetnosti. Na taj su način HKD-u osigurana sredstva iz EU fondova za još najmanje tri godine, s mogućnošću produljenja do 2027. Bez tog novca ne bi bio moguć niti festival Port of Dance koji sam pokrenuo svojim dolaskom na mjesto ravnatelja HKD-a. Rijeka posjeduje veliki potencijal s mnogobrojnim mladim plesačima koji su vrlo aktivni u gradu u raznim plesnim skupinama. Međutim, jako malo od tih mladih plesača na kraju uđe u profesionalne vode. Volio bih ih okupiti oko nekog velikog profesionalnog projekta s kojim će se možda netko od njih poželjeti nastaviti plesom i profesionalno. Za takvo nešto potrebno je kreativno okruženje i rad na razvoju plesne publike, a festival Port of Dance mogao bi biti dobar inkubator za takvo nešto. Ako se u narednom periodu netko od tih mladih koreografa i plesača nađe u selekciji Aerowavesa, bit će to veliki uspjeh za regiju. Partneri Aerowavesa uglavnom su nacionalni plesni centri, međunarodni festivali i plesne produkcijske kuće. Mnogi od tih festivala i institucija imaju renomirani status u državama u kojima djeluju. U projekt Springback Ringside uključeno je sedam partnera iz sedam različitih zemalja Europe, a svi smo mi ujedno i dugogodišnji partneri u mreži Aerowaves.“

Za sada su, ističe Liverić, u VR tehnici uspjeli dokumentirati 12 predstava, ali planiraju nastaviti sa snimanjem novih izvedbi. Plan je da se svake godine snimi svih 20 finalista koje predstavljaju na festivalu Spring Forward.

Kaže da su reakcije gledatelja iznad svih njegovih očekivanja:

„Publika je jako zadovoljna, a činjenica da Q&A sekcije traju u pravilu i duže od samih predstava, govori mnogo o interesu publike. Najdraži mi je događaj s jedne od prezentacija, na kojoj je gospođa koja je gledala predstavu u kojoj plesačica na kraju izvedbe posipa šljokice, bila iznenađena što nakon skidanja VR naočala nije i sama bila zasuta. Mislim da to puno govori o tome koliko su sugestivne i gotovo realne izvedbe VR predstava.“

Iako se u sklopu projekta publici prikazuju samo plesne predstave, na tome se neće stati. Tehnologija ne isključuje dramski teatar. Liverić je opisao i koja je razlika u ovakvom načinu gledanja predstave i gledanja online, što je bilo često tijekom pandemije:

„Kod nas su se uglavnom u vrijeme pandemije prikazivale dokumentarne snimke predstava, snimljene neke bolje, a neke lošije. To su snimke rađene zbog dokumentiranja i arhiviranja izvedbi. Njihova intencija nije niti bila za prikazivanje publici. Neke su pak renomirane svjetske kazališne kuće čitavom online formatu pristupile vrlo ambiciozno i profesionalno, pa su danima pripremale svoje live izvedbe za online prikazivanja. To su bile studiozne režijske pripreme s ozbiljnom filmskom i televizijskom tehnologijom, često i s više od 5 kamera koje snimaju istovremeno. Kod VR-a, ako želite imati kvalitetnu snimku, morate napraviti detaljnu razradu i višednevnu pripremu. Kada predstavu snimite u toj tehnici, sa snimkom možete kamo god želite.“

Crnković i Liverić najavljuju: 7. travnja vr predstava je u Delnicama, a 14. travnja na Cresu. FOTO: Ivan Vranjić

Edvinu Liveriću uskoro istječe prvi mandat na čelu HKD-a, a u protekle tri godine on i njegov tim napravili su, kaže, jako puno. HKD je najmlađa ustanova u kulturi Rijeke te je započela s radom krajem 2018., pa je njegova prva prava sezona bila 2019.:

„Krenuli smo od nule i trebalo je posložiti gotovo sve: marketing, web stranicu, pristupačnost osobama s invaliditetom, online prodaju, vizualni identitet, renovirati scenu, pripremiti Volonterski program za Rijeka 2020. – Europsku prijestolnicu kulture… Kad pogledam unatrag, u te smo tri godine napravili malo čudo. Pogotovo ako uzmemo u obzir da su dvije od te tri godine bile u znaku pandemije i restrikcija vezanih za posjetitelje. Mi smo kao tim pokazali da se dobro prilagođavamo izazovnim situacijama i na to sam iznimno ponosan.“

Liverić će se najvjerojatnije kandidirati i za još jedan mandat, s obzirom na to da su tek ušli u novi ciklus EU fondova koji traju minimalno tri godine, a on si je u zadatak dao i pokrenuti renoviranje zgrade. Natječaj se otvara tek kroz pola godine pa kaže da ima još dovoljno vremena za razmisliti o svemu:

„Upravo smo pri završetku prve strategije HKD-a za četverogodišnje razdoblje, u kojem smo posložili ciljeve, pa bi bilo i logično da ih s timom s kojim sam ih slagao i realiziram u narednom periodu. U našem planu u naredne četiri godine su i novi projekti, HKD klub – program vjernosti, Lektira u HKD-u i Umjetnost u Kortilu – programi namijenjeni osnovnim i srednjim školama, uspostavljanje i provedba programa stručne prakse u izvedbenim i izložbenim djelatnostima u suradnji s UNIRI-jem… Ali ključni projekt bit će rekonstrukcija i obnova zgrade, s ciljem prelaska na sustave obnovljivih izvora energije. To će biti kapitalni projekt za grad, a provodit ćemo ga s osnivačem, Gradom Rijekom.“