U kazalištu Luda kuća premijerno će 29. listopada biti izvedena „Bračna terapija“, predstava prema tekstu Daniela Glattauera koji je adaptirala i predstavu režirala Tanja Ribič. Ova slovenska glumica ujedno je i scenografkinja predstave te u njoj glumi ženu. Tanja Ribič dobro je upoznata s tekstom koji je premijerno adaptirala za hrvatsko kazalište jer već pet godina igra u slovenskoj verziji predstave, ali u njoj tumači ulogu terapeutkinje. Predstava prati probleme bračnih veterana koji ne biraju sredstva kada je u pitanju borba za istinu, koja nije samo jedna. Jasno je samo to da postoje dva pola koja se teško razumiju, ali beskrajno privlače. Dva jureća planeta koja terapeut pokušava postaviti u istu orbitu.

U povodu nove premijere u Ludoj kući, Tanja Ribič dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Predstava „Bračna terapija“ premijerno će biti izvedena u Ludoj kući, zašto ste se odlučili za taj tekst?

Ovaj tekst je hit. Ima sve što gledatelj želi vidjeti. Duhovit je, aktualan, psihološki precizan – i što je najbitnije, svatko se može prepoznati u likovima.

NACIONAL: Osim što u predstavi glumite, vi ste i prilagodili tekst, režirate i potpisujete scenografiju. Kako vam je bilo raditi na predstavi u svim tim ulogama? Je li teže ili lakše režirati predstavu u kojoj igraš?

To da sve radim sama, pa zar to nije u opisu radnog mjesta svake žene?! Žene imaju koncentraciju za rad na više stvari u isto vrijeme. Praktične smo i ja sebe smatram vrlo praktičnom, a u poslu me vodi strast. Pored toga, u Ludoj kući moramo biti praktični jer smo neovisno kazalište koje živi samo od svog rada.

NACIONAL: Jeste li ikad trebali bračnog terapeuta? Koliko su ljudima danas potrebni neka utjeha, savjet, razgovor? Biste li, primjerice, prijateljici ili prijatelju koji imaju bračne probleme preporučili terapeuta?

Svaki razgovor o problemima s neutralnom osobom je već terapija. Čovjek je na terapiji već kad se malo požali prodavačici dok kupuje kruh. Terapeut može biti čak i čovjek koji se ne može iskopati iz vlastitih poteškoća. Kod vlastitih poteškoća je čovjek teško biti objektivan.

NACIONAL: Igrate u Ludoj kući, čiji je suvlasnik vaš suprug Branko Đurić Đuro. Tko je koga nagovorio upravo na ovu predstavu? Znam da igrate u istoj predstavi u Ljubljani, u državnom kazalištu.

Kod nas se ništa ne dijeli. Vlasništvo, projekti, sve je to zajedničko. I ideje se non-stop rađaju. U Ljubljani to igramo već pet godina i interes ne pada. Tema je vječna. I bio je to nekako logičan izbor. Jedino što u Sloveniji igram ulogu terapeuta i sada mi je bio izazov preuzeti ulogu žene. Volim se igrati i ne volim se ponavljati. I to na svim područjima.

NACIONAL: Cijeloga života živite kazalište, film, glumu. Kakav je osjećaj biti u braku s glumcem, a čini mi se da vam i kćeri imaju takvih afiniteta?

Pa mi smo se upoznali u kazalištu. Đuro je došao kao gost glumiti mog muža. Jedino ja nisam znala tko je on u stvari. Donio nam je totalno novu energiju, koja nas je oduševila. Najviše mene, očigledno! I kad su nam se rodile kćeri, bile su uvijek s nama na snimanjima, probama, tako da su kao male upijale sve naše znanje, iskustva, ali i poteškoće. Preskočile su naša istraživanja i razvoj i nekako normalno nastavljaju naš put.

NACIONAL: Zbog velikog broja zaraženih covidom-19 kulturna scena, posebno kazališna, bačena je na koljena. Kakva je situacija u Sloveniji? Rade li kazališta, kina, kako je s izvedbenim umjetnostima?

Da, brojke pozitivnih na tim PCR testovima rastu i zato kod nas u području kulture vlada potpuno pomračenje. Jako tužno i zabrinjavajuće. Narod bez kulture umire! Nedavno sam imala veliku sreću i čast da sam, pukim slučajem, možda jedina u državi igrala predstavu, svoj stand-up mjuzikl „Tako ti je, mala“. Uvijek se tu plače od smijeha, a tada smo plakali od tuge i straha. Pala je zavjesa i nismo znali kada će se opet dignuti.

NACIONAL: Koliko je važno da se radi neovisno o tome što baš i nema neke financijske računice, s obzirom na broj gledatelja? Bi li bilo još gore da se kazališta zatvore i pričekaju iduću sezonu? To je napravila Metropolitan Opera u New Yorku.

I Engleska! Kolijevka kazališta! Uzeli su joj dušu! Ne smijemo dozvoliti da nam bilo što ili bilo tko zatamnjuje dušu!

NACIONAL: Kako se osjećate kao glumica koja mora pred ljude, pred publiku, je li situacija s covidom-19 dodatno opterećenje, stres?

Znate što, mi glumci smo trenirani za stres, kao marinci. Show must go on! To je, s druge strane, i terapija. Bijeg u drugu realnost. Tako liječimo sebe i svijet. Pored toga, ja redovito meditiram, pogotovo sada. Mentalna higijena i pozitivne vibracije, to je jako bitno. Sami si kreiramo realnost.

NACIONAL: Što može zagrebačka publika očekivati od „Bračne terapije“?

Terapiju u svakom pogledu.

NACIONAL: Dobili ste glavnu ulogu u Netflixovoj seriji „Zero Chill“, o čemu se radi i kako je bilo na snimanju? Kad je premijera?

Premijera će biti u ožujku. Imam „ugovor o šutnji“ i zato mogu reći samo da smo snimali više mjeseci u Sheffieldu, da je podjela iz cijeloga svijeta i da je moj lik jako zaj… Znate Grospićku iz „Naše male klinike“? No ja sam to igrala u slovenskoj verziji, eto tako, puta deset. Napravila sam lik koji ima osobine koje meni u privatnom životu najviše fale. Eto, opet terapija!