Vilim Ribić, glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, u četvrtak je komentirao višesatni pregovarački sastanak Vlade sa sindikatima javnih i državnih službi.

Nisu dobili sve što su htjeli

“Ova godina je pokrivena rastom od šest posto. Kada se uzme četiri posto iz travnja ove godine, to dolazi na deset posto. Inflacija je na prosječnoj godišnjoj razini od deset posto, pa smo kupovnu moć vratili na ono mjesto na kojem je bila početkom godine. Možemo biti djelomično zadovoljni. No, za iduće razdoblje, od današnjeg dana, zbog kontinuiranog rasta inflacije, naša kupovna moć će padati. To će sve ovisiti o uspjehu borbe eurozone u borbi s inflacijom. Ako ta borba bude uspješna, onda u iduću godinu ulazimo s manjim padom kupovne moći, koji bi opet nadoknadili u travnju, kada će sigurno biti novi rast osnovice od dva posto”, objasnio je.

“Postoji problem što se ovdje javljaju veliki rizici i nismo zadovoljni tom 2023. godinom. Vlada se nada rastu osnovice od svega dva posto do rujna. Sve je to mrtvo slovo na papiru. Možemo mi napisati što god hoćemo, ali ako dođe do novog rasta cijena, a Vlada prestane subvencionirati cijenu plina i energenata, tada sindikati sigurno neće čekati rujan. Nije to kršenje dogovora. Postoje i drugi dokumenti koji nam dozvoljavaju da ponovo otvorimo pregovore ako je u pitanju ekstremna situacija. Vjerujem da, kao bude problema i novog rasta cijena, da ćemo sigurno biti za pregovaračkim stolom ili u prosvjedima i pritiscima”, izjavio je za N1.

Plenković je donio novu dimenziju pregovora

Ribić je rekao da je to i od njega očeivao jer predsjednik Vlade mora imati širu perspektivu te kako mora vidjeti političke i socijalne rizike, brinuti o socijalnoj koheziji i slično.  “Ministar financija gleda isključivo fiskalne odnose, financije, parametre i slično. Nas brine to što Vlada ne primjećuje rizike koji se mogu dogoditi u idućoj godini, a ti bi rizici mogli pasti na leđa radnika”, pojasnio je.

Ne pregovara se o cijeni rada

“Najveći je problem to što ne pregovaramo o cijeni rada, nego o održavanju kupovne moći. Ako je to slučaj, onda postoji rizik da drugi ljudi u društvu dobivaju veće plaće, a posljedica toga je da ljudi odlaze iz našeg sektora. Nije najveća tragedija to što će otići liječnici, medicinske sestre, asistenti na fakultetima i slično. Gore od toga je to što će građani otići u države gdje su sustavi javnih službi bolji”, rekao je za N1.

Istaknuo je kako su ljudima zdravstvo, briga za starije i obrazovanje važni. “Ako ja u Irskoj mogu djecu obrazovati bolje nego u Hrvatskoj, onda ću otići. Ako ovdje nemam vrtiće, zdravstvenu uslugu i ne mogu biti operiran na vrijeme, onda ću otići. Ne mogu se spasiti državne službe bez brige o kadrovima”, izjavio je.

“Moramo osigurati da mladi ostanu u Hrvatskoj. Sve mora biti u funkciji sprječavanja iseljavanja. Hrvatska možda i može ponuditi javne službe, pa će neki dobro razmisliti o tome koliko će platiti zubara u Irskoj, a koliko ovdje”, naglasio je te je dodao kako je neoliberalna hajka i histerija protiv javne potrošnje dovela do toga da ljudi odlaze. “Sami znamo kakva je kadrovska kvaliteta po ministarstvima, to je horor”, rekao je.

Kako bi sustav bio dobar, moramo imati ljude koji imaju primjerenu plaću

“Ne moraju oni imati plaću kao u Njemačkoj, ali moraju imati primjerenu plaću u odnosu na sva druga zanimanja u zemlji”, zaključio je.