Novo istraživanje koje je provela Visa na temu ‘Povezanost elektronskog plaćanja i suzbijanja sive ekonomije u Hrvatskoj‘ pokazuje da u zemlji još uvijek postoji značajna siva ekonomija.

Plaćanja u tri grupe proizvoda i usluga su najrizičnija, jer se u pravilu plaćaju gotovinom. Račun građani najčešće ne dobivaju na tržnicama*(62%), od majstora za kućne popravke (45%) te kod aktivnosti vezanih za sport i zabavu (25%) što se prelijeva u milijunske gubitke u državnom proračunu.

“Prevladavajući je stav građana da povećanje korištenja elektronskog i kartičnog plaćanja doprinosi transparentnosti, izdavanju računa, smanjenju neprijavljenih transakcija i posljedično smanjivanju sive ekonomije što može biti motiv za povećanje dostupnosti kartičnog i elektronskog plaćanja u Hrvatskoj te promociju tog načina plaćanja u suzbijanju sive ekonomije“, izjavio je Davor Kršul, Visa Country Manager za Hrvatsku.

Davor Kršul

Studija koju je za Visu proveo Ekonomski institut u Zagrebu ispitala je stavove hrvatskih građana prema kartičnim i elektronskim sustavima plaćanja, njihovoj dostupnosti kao metode plaćanja za privatne i javne usluge te povezanosti sive ekonomije, koja čini 27.7% bruto domaćeg proizvoda** i negotovinskog oblika plaćanja.

Iako se čini da Hrvati vole plaćati u gotovini, istraživanje koje je provela Visa pokazuje kako bi više od polovine ispitanika gotovinu rado zamijenili karticama i elektronskim plaćanjem kada bi im se to omogućilo, a ponajviše za plaćanje u kafićima, restoranima, i pizzerijama (24%), na tržnicama (17) i za obrtničke i druge ‘sitne’ usluge u kući te za privatne usluge (13%).

Jedna od prednost koju su ispitanici naveli za kartična i elektronska plaćanja je uvjerenje kako bezgotovinski načini plaćanja jamče izdavanje računa (78% građana). Većina građana, njih 71%, smatra i da kartično i elektronsko plaćanje smanjuje poreznu utaju i sivu ekonomiju. Da je smanjenje sive ekonomije u Hrvatskoj vrlo važno uvjereno je 88% ispitanika.

Kod gotovinskih plaćanja postoji rizik da pružatelj usluge ili prodavač ne prijavi dio prihoda i tako izbjegne plaćanje poreza te razliku od neprijavljenog prihoda ‘spremi u džep’. Istraživanje je stoga analiziralo rasprostranjenost izdavanja i neizdavanja računa u slučajevima kad su usluge i proizvodi plaćani u gotovini i pokazalo da pružatelji usluga nisu izdavali račune za iste one kupovine koje su ispitani građani preferirali plaćati gotovinom.

Gotovina je preferirani oblik plaćanja za većinu kupnji usluga i proizvoda u javnom i u privatnom sektoru. Građani je najviše koriste za ‘sitne’ obrtničke i osobne usluge te popravke i servise. Za popravke kućnih majstora i usluge dadilja koristi se isključivo gotovina, a gotovinski se podmiruje i 77% posto usluga frizera, pedikera i kozmetičara, više od polovine usluga postolara, krojača, optičara i sličnih zanata. Gotovinsko je plaćanje gotovo isključivo i u kafićima, slastičarnicama, pekarnicama i restoranima brze hrane (83%) te pri kupnji voća i povrća na tržnicama (74%).

Studija je ukazala kako je neizdavanje računa najčešće u središnjoj Hrvatskoj, dok je na drugom mjestu srednji i južni Jadran. Iako je u toj regiji broj neprijavljenih transakcija manji (u apsolutnoj vrijednost), upravo ove neprijavljene transakcije čine najveći udio u sveukupnom broju transakcija.

Kartice i elektronska plaćanja koriste se najviše za kupnju odjeće i obuće (64%), IT uređaja i opreme, turističkih aranžmana i hotelskog smještaja (47%), kao i kod putovanja (53%), jer su ih ispitanici prepoznali kao praktičnija, sigurnija i jeftinija od gotovine.

Kartična i elektronska plaćanja

Negotovinska plaćanja najviše preferiraju hrvatski građani u dobi od 45 do 50 godina, višeg nivoa obrazovanja, s višim prihodima, koji žive u većim gradovima.

Kartice i elektronsko plaćanje najviše koriste žitelji Zagreba, Splita i Rijeke (njih 38.5%), dok najveći broj onih koji preferiraju gotovinu živi u ruralnim regijama i mjestima s manje od 10 000 stanovnika.

Najsklonija gotovinskim plaćanjima su kućanstva s mjesečnim neto prihodima u rasponu od 2 500 do 5 000 kuna (32.4%) a sklonost gotovini polako opada kako prihodi kućanstva rastu.

Geografska distribucija otkriva da se kartična i elektronska plaćanja najviše koriste u središnjoj Hrvatskoj (46.8%), dok ih na Jadranu i u Lici koristi tek jedan od 10 ispitanika.
Dominantan je stav 73 posto građana da bi se sve javne usluge u Hrvatskoj trebale plaćati karticama ili elektronski.

“Naš je cilj u Visi do 2020. godine omogućiti prihvat beskontaktnih kartica na svim Visa prodajnim mjestima u Europi. Kako bismo dostigli bezgotovinsko društvo, promjena bi trebala biti postupna ali kontinuirana te je u tom procesu nužna kvalitetna priprema kao i uključenje svih segmenata društva i gospodarstva u Hrvatskoj. Uvjereni smo da ćemo, uz potporu financijskih i vladinih institucija, uspjeti u tom naumu i potrošačima omogućiti da u svakoj prilici plaćaju elektronskim putem“, otkrio je Davor Kršul, Visa Country Manager za Hrvatsku.

*Dio prodavača registriran je kao OPG pa nisu u sustavu fiskalizacije

**Size and Development of the Shadow Economy of 31 European and 5 other OECD Countries from 2003 to 2015: Different Developments, Friedrich Schneider (2015.)

O istraživanju

“Svrha istraživanja bila je utvrditi stavove građana Republike Hrvatske o kartičnom i elektronskom plaćanju, njegovoj dostupnosti za plaćanje privatnih i javnih proizvoda i usluga te povezanosti sive ekonomije i bezgotovinskih oblika plaćanja. Istraživanje je provedeno empirijski putem ankete na reprezentativnom uzorku od 500 hrvatskih građana u dobi između 18 i 65 godina. Uzorak je reprezentativan prema rasporedu stanovništva u tri kategorije: spolu, dobi i prostornoj distribuciji (županijama). Kao inicijalnu distribuciju stanovništva prema ovim kategorijama koristio se popis stanovništva iz 2011. godine, dostupan na stranicama Državnog zavoda za statistiku“, izjavila je Jelena Budak, voditeljica istraživačkog tima na Ekonomskom Institutu u Zagrebu.

Davor Kršul i Jelena Budak

Distribucija ispitanika je poprilično podjednako zastupljena po oba spola s blagom prednošću muškaraca (51.4% naspram 48.6% žena). Prema dobi ispitanika prednjači dobna skupina od 45-54 godine života s udjelom od 24% dok su najmanje zastupljene mlade, punoljetne osobe od 18-24 godine s 13-postotnim udjelom.

Prema prostornoj distribuciji, najviše ispitanika dolazi iz središnje Hrvatske (37.6%), a najmanje iz sjeverozapadne Hrvatske (12.4%). Najveći dio ispitanika dolazi iz ruralnih područja s manje od 10 000 stanovnika (35.2%) te iz većih gradova s populacijom preko 100.000 stanovnika (30.4%). Prema obrazovnoj strukturi ispitanika prevladavaju oni sa završenom srednjom školom (55.8%), a slijede ispitanici sa završenim fakultetom ili višom školom (34.8%). Ukupno 63.6% ispitanika dolazi iz kućanstva s ukupnim primanjima do 10 000 kuna neto mjesečno, dok se u kućanstvima ostalih ispitanika mjesečni neto dohodak penje iznad 10 000 kuna. Najviše zastupljeni, s udjelom od oko jedne petine (21.6%) su ispitanici čije kućanstvo mjesečno zaradi između 7 051-10 000 kuna neto.