Objavljeno u Nacionalu br. 535, 2006-02-13

Goran Režić, predstavnik američke korporacije Stratech, u Splitu je predstavio tehnologiju razgradnje svih vrsta otpada u plin koji se može koristiti u industriji te kao gorivo za automobile

U Splitu se nedavno u organizaciji vladajuće Liste Velog mista, vodila vrlo oštra rasprava o sanaciji gradskog smetlišta Karepovac, na kojemu je u zadnjih 40 godina odloženo više od 4 milijuna tona smeća. Čula su se različita i vrlo oprečna mišljenja o dometima projekta IGH zatrpavanjem i prekrivanjem Karepovca metodom “sarkofaga”, koje je već naručilo Poglavarstvo Splita. Karepovac će 2008. biti zatvoren, jer se na njemu neće moći odlagati otpad. Ako se ne nađe odgovarajuće rješenje, Split, ali i cijeli prostor od Makarske do Trogira, bit će zatrpan smećem. Stručnjaci, članovi poglavarstava Splita, Solina, Kaštela, predstavnici “zelenih”, dvojili su oko pravih zamjenskih rješenja, posebice zbog sporosti i problema u osnivanju Regionalnog centra za gospodarenje otpadom u spornoj Lećevici. Ali, u Splitu se prvi put počela spominjati nova tehnologija rješavanja problema smeća i otpada hrvatskih gradova.
Radi se o razgradnji otpada plinofikacijom u plazmi. Diplomirani inženjer strojarstva Goran Režić, predstavnik američkog Startech Environmental Corporation, mnoge je ugodno iznenadio, a neke i naljutio isticanjem prednosti novog plazma sustava (plasma converter system), koji kao nova tehnologija oslobađanja od svih vrsta otpada i njegove razgradnje u korisni plin, sve više osvaja svijet. Režić je iskoristio priliku i predstavio tri bitna obilježja ovog programa ekološki, energetski i ekonomski. Iako se suočio s nevjericom zagovornika klasičnih mehaničko-bioloških načina uklanjanja ili spaljivanja smeća i otpada, Režić je nagovijestio da i Hrvatska ima priliku primjenjivati najsuvremeniju tehnologiju koja nas u potpunosti, bez ostatka, oslobađa svih vrsta otpada, a kao popratni produkt nudi nam mogućnost široke upotrebe plina, mogućnost proizvodnje i distribucije električne energije. Startech je jedan od vodećih američkih promicatelja PCS, pa ako veliki hrvatski gradovi pokažu interes za plazmu, sigurno će se i na hrvatskom tržištu u konkurentskoj utakmici naći nekoliko vodećih američkih tvrtki.

NACIONAL: Što je plazma i koja rješenja nudi PCS?

– Plasma Converter System nudi potpuno rješenje za komunalni otpad, medicinski otpad, industrijski otpad, azbest, otpad nastao preradom nafte, stare automobilske gume, pepeo nastao spaljivanjem otpada, kućni opasni otpad, kontaminirana zemljišta, ratni otpad i eksplozivne naprave. Tehnologija plazma konvertera nastala je iz NASA programa i svoju je primjenu našla u razgradnji otpada. U “loncu” promjera 3 metra, koji zauzima vrlo mali volumen, s dvjema elektrodama, razvija se temperatura do 16.000 stupnjeva. Ali, vrlo je važno naglasiti, time otpad ne izgara, nego se razgrađuje. U plazmi od 16.000 stupnjeva materijal se dijeli na dvije faze: plinovitu i krutu. Kruta je metal, zatečen u tragovima, i staklasta masa slična vulkanskoj lavi. Plinovita faza je koristan plin koji sadrži 55 posto vodika, 35 posto ugljičnog monoksida i ostatak lakših ugljikohidrata i dušika. Vrlo je koristan i čist. Koristan plin puno manje zagađuje atmosferu od diesel goriva. Zato se u Splitu već rodila ideja da gradski autobusi koriste plin kao pogonsko gorivo . To bi gradskom proračunu donijelo višemilijunske mjesečne uštede.

NACIONAL: Postoje li u svijetu takva rješenja za eliminaciju otpada od otpada?

– U Japanu postoji i radi Startechov plazma konverter koji radi samo na pepelu. Svaki industrijski otpad možemo tretirati, ali samo ako ima gorivih sastojaka možemo dobiti plin. U svijetu je ova tehnologiju prisutna dulje vrijeme, a u Hrvatskoj se o tome malo zna. Divno je što se ova tehnologija razvila iz jednog ratnog NASA programa i postigla fantastične praktične rezultate. Broj zahtjeva za konvertorima i filterima koji nam omogućavaju da dobijemo čisti plin, rastu svakodnevno. Plin se može koristiti kao gorivo za industrijske potrošače, proizvodnju električne energije, automobile.

NACIONAL: Koliki je prostor potreban za pogon plazme?

– Za sve to nisu nam potrebni dislocirani pogoni, već urbane sredine, jer je lakše naći potrošače topline. Površine za proces razgradnje male su i na razini su pogona. Dovoljno je samo 500 četvornih metara da se organizira jedan plazma konvertor. Ali, pripremna faza traži malo veće površine, jer nam se ne isplati u konvertoru trošiti energiju na sušenje. U ovom konceptu otpad više nije opasan. Selekcijom staklo, plastika, papir, nisu otpad, nego sekundarne sirovine, a gorivi dio otpada koristan plin.

NACIONAL: Je li plazma tehnologija rješenje i za sadašnje stanje splitskog Karepovca?

– Karepovac je ekološka bombu i u njegovom sanacijom se ne bih bavio. Plazma se prioritetno bavi novonastalim otpadom koji jamči toplinsku vrijednost i opasnim otpadom, te bi sanaciju Karepovca ostavio stručnjacima koji se tim problemom bave.

NACIONAL: Zašto bi Splitu ili kojem drugom hrvatskom gradu plazma bila dobrodošla?

– Splitu treba plazma, jer bi se time trajno oslobodio otpada. Svi ostaci procesa mogu biti iskorišteni, za razliku od mehaničko-biološkog. Ovdje ostatka nema, već se radi o korisnoj staklastoj masi koja se koristi u građevinarstvu i cestogradnji, ili se zgusnutom staklastom lavom igraju umjetnici. S druge strane, dobivamo metalne slitine. Konverter je visoko kvalitetni izolirani bubanj u koji je zabodena elektroda. U procesu proizvodnje koji je kompjutorski kontroliran imamo dva monitora. Na jednom se prati ionizirajući plazma proces, odnosno proces razgradnje, a na drugom monitoru se prati proces proizvodnje plina.

NACIONAL: Što je najisplativije razgrađivati?

– Otpad koji je toplinski kvalitetan. Otpad naftne industrije. Razgrađivanjem nafte, na primjer, od 300 bačava nafte dobivamo bačvu inertne staklaste mase koja se ugrađuje u asfalt ili beton. Ako tretiramo kontaminirano zemljište, glinu, nećemo dobiti plin. Gdje locirati plazma konverter, stvar je izbora i studije. Otpad smo dosad gledali kao zasebni problem svake lokalne jedinice, i svatko ga je rješavao za sebe.

NACIONAL: Ima li u Hrvatskoj puno neregistriranih deponija otpada?

– Svatko se snalazio kako je znao. Zato je u Hrvatskoj puno neregistriranih deponija. Broj nadziranih odlagališta otpada u Splitsko-dalmatinskoj županiji je 14, od kojih odobrenje za odlaganje imaju samo dva, studiju utjecaja na okoliš nema ni jedan, lokacijske i građevinske dozvole nema ni jedno, a samo jedno odlagalište ima uporabnu dozvolu. Takvo stanje stvara puno problema i opasnosti. Utoliko je solucija koja sav otpad može pretvoriti u inertnu masu i koristan plin rješenje kojem treba pribjeći odmah.

NACIONAL: Kakvi su financijski efekti plazme?

– Cijena od 70 eura po toni je europska cijena odlaganja komunalnog otpada. Za svaku zbrinutu tonu otpada, donositelj otpada mora platiti 70 eura po toni da bi ga netko oslobodio tog otpada. Europski ponuđači tehnologija mehaničko-biološkog odlaganja nude cijenu od 22-28 eura po toni. Ali, što sa posebnim troškom za ostatak pepela, mulja ili nečeg trećeg čije zbrinjavanje također košta. Razgradnjom u plazmi oslobađamo se svega. Ali, stvar je gradske politike kolika će biti cijena odlaganja komunalnog otpada. Međutim, s plazmom po svakoj toni prerađenog gorivog dijela otpada dobivamo 98 eura u vrijednosti plina.

NACIONAL: Koliko košta samo postrojenje?

– Ovisno o tome na koji rok ćemo kupiti postrojenje, što ovisi o uvjetima Svjetske banke i fondova, plazma se ne kupuje u cashu. U petogodišnjoj bilanci trošak bi bio 202 eura po toni. Nakon deset godina 130 po toni, a nakon otplate stalni trošak pogona bio bi 22 eura po toni. S rokom od pet godina bili bismo u minusu, s otplatom do 10 godina bilježili bi plus od 38 eura po toni, a nakon otplate po svakoj toni zarađivali bi 146 eura.

NACIONAL: Zašto bi Startechova plazma u Splitu bila bolje rješenje nego li ložionica u Zagrebu?

– Američka tehnologiju Startech se u laboratorijima u New Yorku može razgledati, kako bi svi potencijalni kupci vidjeli proces razgradnje otpada. S plazmom Split ne bi imao ložionicu. Ukupno zaprašivanje iz dimnjaka ložionice je 10 mg/m3. Dok Plazma konvertor zaprašuje samo 0,03 mg. Plazma je 300 puta ispod dopuštenog zakonodavnog minimuma izbacivanja dima i prašine. Spojevi kroma, olova, bakra, antimon, kobalt u ložionici su 0,5/m3. Plazma ga ima 2500 puta manje. Startech konvertor u plazmi daje neusporedivo bolje rezultate. Ekonomičnost programa ovisi o cijeni opreme, cijeni zbrinjavanja koju ćemo naplatiti i cijeni energije kao prihoda prema uvjetima koji vladaju na tržištu. Mi želimo ući u EU, pa nećemo moći prodavati plin tri puta jeftinije od drugih. Energetska bilanca ovisi o našoj učinkovitosti provođenja programa EU o upravljanju otpadom, odvajanjem svih upotrebljivih sastojaka. Ekološko obilježje nas trajno oslobađa otpada u cijelosti i iskorištavanjem gorivog plina, umjesto diesela, još jednom manje zagađujemo okoliš.

NACIONAL: Kad bi Split odlučio kupiti plazmu, koliko bi to koštalo?

– To bi ovisilo o jedinici dnevne prerade. U plazma tehnologiji se proizvode jedinice, pogoni čiji su kapaciteti 5, 10, 20, 50 i 100 tona dnevne prerade gorivog materijala. Jedinica od 100 tona dnevno gorivog otpada, od ukupno 300 tona koliko se odlaže bila bi primjerena Splitu i okolici od Omiša do Trogira. Dvjestotinjak tona bi se selekcijom odvojilo, a 100 tona bi se smatralo gorivim dijelom otpada koji bi se u dvije komore plazme obrađivao. Godišnja iskoristivost je 320 dana. Cijena tih dviju jedinica ovisit će o tržišnoj ponudi, odnosno o konkurentnosti američkih i kanadskih proizvođača. No može se procijeniti da bi te dvije jedinice mogle koštati od 30 do 35 milijuna eura.

NACIONAL: Gdje Startech realizira takve plazma programe?

– Takvi programi Startech je prezentirao u Moskvi, u Firenci, u Poljskoj , u Šangaju i Portoriku, te Australiji. I svi oni su u fazi realizacije. Startechova postrojenja u Americi, Japanu i Australiji već rade. U Bordeaux, u Francuskoj, je najstariji konvertor plazme u Europi. Postoji jedan na jugu Italije i jedan u Engleskoj. Svi su proizvođači spremni demonstrirati ovu tehnologiju. Startech je spreman ući u zajednička ulaganja, spreman je prodavati plin ili energiju, ali grad, Split ili neki drugi treba jamčiti kvalitetu i odgovarajuću toplinsku vrijednost otpada. Ako je Split ili neki drugi hrvatski grad spreman osigurati dnevni priljev gorivog dijela otpada, Startech je spreman ući i u zajedničko ulaganje.