Objavljeno u Nacionalu br. 606, 2007-06-26

ŠIMA KRASIĆ, glavna državna revizorica, otkriva kakve je sve nezakonitosti pronašla tijekom kontrole rada HFP-a

Državni ured za reviziju i njegova dugogodišnja šefica Šima Krasić prošli su se tjedan našli u središtu pozornosti nakon izvedene antikorupcijske akcije Maestro, u kojoj su, među ostalim, uhićena tri potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP). S obzirom na činjenicu da je posao Državnog ureda za reviziju kontrola poslovanja svih državnih institucija i poduzeća, predsjednik Stipe Mesić javno je prozvao Šimu Krasić i njen ured zbog, kako je rekao, loše obavljenih revizija u HFP-u. Htio je zapravo reći da državni revizori nisu dobro radili svoj posao jer da jesu, korupcija u HFP-u ranije bi se razotkrila.

Šima Krasić je prva i zasad jedina glavna državna revizorica. Sabor Republike Hrvatske postavio ju je na tu poziciju u travnju 1994. Kako kaže, taj je posao prihvatila na nagovor Mladena Vedriša i tadašnjeg premijera Nikice Valentića. U travnju 2002. dobila je drugi mandat od osam godina. Po zanimanju diplomirana ekonomistica, sudjelovala je u ustrojavanju i rukovođenju financijske i porezne službe u gradu Zagrebu, u čijoj je administraciji bila zaposlena. Bila je uključena i u kreiranje poreznog sustava i ustrojavanje poreznih službi u Republici Hrvatskoj.

Šima Krasić u intervjuu Nacionalu objašnjava da su revizori tijekom kontrole rada HFP-a, osobito nakon revizije pretvorbe i privatizacije, više puta posumnjali na korupciju prilikom prodaje državne imovine te da su o tome redovito izvješćivali Sabor i Državno odvjetništvo.

NACIONAL: Slažete li se s ocjenom da je Hrvatski fond za privatizaciju jedan od najvećih centara korupcije u Hrvatskoj?
– Nije na nama da dajemo takve ocjene. Naš ured redovito, jednom godišnje, radi revizije poslovanja svih državnih institucija pa tako i HFP-a. Uz to obavljamo reviziju prodaje udjela i dionica tvrtki iz portfelja HFP-a. Napravili smo i reviziju pretvorbe i privatizacije, tako da smo u toj instituciji proveli jako puno vremena. Nepravilnosti koje smo utvrdili u tijeku revizije, opisali smo u izvješćima, a izvješća dostavili Hrvatskom saboru i drugim mjerodavnim institucijama.

NACIONAL: Koje su najveće nepravilnosti koje je Državni ured za reviziju dosad otkrio u HFP-u?
– Često se događalo da vrijednost poduzeća nije bila realno procijenjena. Isto tako, u mnogim slučajevima nismo mogli ući u trag broju ponuda koje su pristigle na javnom natječaju za prodaju neke tvrtke. Revizori su u više slučaja otkrili da su poduzeća prodavana tako što je objavljen poziv za prodaju, nakon što je prethodno u HFP stiglo pismo namjere od kupca. Na objavljeni poziv pristigla bi samo jedna ponuda, tog istog kupca. Također, neke dionice i udjeli prodavali su se na obročnu otplatu, a nisu bili ugovoreni instrumenti osiguranja plaćanja i kamate. Nepravilnosti su se događale jer nisu bili utvrđeni kriteriji za prodaju tvrtki ispod nominalne cijene. Često smo nailazili na situacije da su sredstva osiguranja otplate dionica, poput hipoteka ili garancija banaka, naknadno zamijenjena lošijim sredstvima osiguranja. Konkretno, hipoteka na imovini zamijenjena je kupljenim dionicama. Osim toga, kupci dionica koji nisu podmirili svoje obveze koristili su se upravljačkim pravima.

Nezakonitosti su se događale i s imovinom tvrtki. Kod nekih poduzeća dio imovine nije bio uključen u procjenu vrijednosti, a kasnije je tvrtka prodala tu imovinu i ostvarila korist. Također, HFP je mijenjao vrijednost poduzeća, a da iz dokumentacije nisu vidljivi razlozi promjene. Konstantno ponavljanje istih nepravilnosti ponukalo nas je da 2003. godine napravimo reviziju prodaje dionica i udjela tvrtki od osnutka HFP-a, 1993. To izvješće je dostavljeno Saboru i Državnom odvjetništvu. Trenutačno radimo reviziju za 2004., 2005. i 2006. godinu, a izvješće ćemo dostaviti Saboru nakon ljeta.

NACIONAL: Je li se situacija nakon 2003. popravila?
– Opet su se ponavljale slične nepravilnosti. Zbog toga kontroliramo prodaju dionica, odnosno udjela društava iz portfelja Fonda na burzi ili putem javnog natječaja.

NACIONAL: Znači posljednjih sedam godina Državni ured za reviziju je otkrio niz nezakonitosti u radu HFP-a, a reagiralo se tek prije godinu dana pokretanjem antikorupcijske akcije Maestro?
– Državni ured za reviziju utvrđuje kako se trebalo raditi i je li to što se radilo bilo u skladu s propisima. Mi ne raspolažemo mehanizmima kojima bismo nekoga kaznili ili natjerali da radi kako treba. Sva naša izvješća proslijeđena su Saboru, zastupnici su ih prihvatili i objavljena su na web stranicama Ureda. Tu završava naša odgovornost.

NACIONAL: Kakve ste nepravilnosti otkrili u sektorima koje su vodili uhićeni potpredsjednici HFP-a?
– U 166 slučajeva nekretnine i druga imovina nisu bile predmet pretvorbe. Neke od njih su društva prodala, a novac od prodaje nije uplaćen Fondu. Mi smo naložili Fondu da se to ispravi, da se ta imovina vrati državi. O tome smo obavijestili Državno odvjetništvo, a izvješća od HFP-a tražila je i Vlada.

NACIONAL: Kakva je situacija u sektoru prodaje koju je vodio uhićeni potpredsjednik HFP-a Ivan Gotovac?
– U sektoru prodaje do danas se ponavljaju iste nepravilnosti, kako na javnim natječajima, tako i prilikom prodaje dionica na burzi. Iz dokumentacije HFP-a nije jasno zašto se neke dionice prodaju za 10 posto vrijednosti, kao da za njih nema interesa, a na burzi planu za pet minuta. U takvim situacijama mi samo možemo posumnjati na korupciju i o tome izvijestiti Državno odvjetništvo.

NACIONAL: Jesu li policija i Državno odvjetništvo tražili vašu pomoć prilikom provedbe akcije Maestro?
– Davali smo im podatke kada su to od nas tražili.

NACIONAL: Kada ste čuli za akciju Maestro?
– Nisam znala za akciju do uhićenja, ali znala sam da se postupci vode kontinuirano godinu i pol dana. NACIONAL: Na koji način vaši revizori obavljaju kontrolu rada HFP-a?
– Tim revizora na temelju dokumentacije i financijskih izvještaja utvrđuje činjenice o poslovanju Fonda te o tome sastavlja izvješće i daje ocjenu o poslovanju Fonda za određenu godinu. Mogu samo reći da HFP nije ni jednom od nas dobio bezuvjetno mišljenje.

NACIONAL: Što to znači?
– To znači da smo uvijek pronalazili neke nepravilnosti i propuste, kako u poslovanju Fonda, tako i u postupcima prodaje udjela i dionica u njegovu vlasništvu. O tome smo izvještavali Sabor koji je pak donosio zaključke da se ta izvješća dostave Državnom odvjetništvu i Ministarstvu unutarnjih poslova. Tijekom revizija uvidjeli smo da se u HFP-u kontinuirano ponavljaju iste nepravilnosti, a Državno odvjetništvo i policija utvrđivali su jesu li to kažnjiva djela.

NACIONAL: Koliko ste dosad sumnjivih slučajeva prijavili Državnom odvjetništvu?
– Nakon što smo obavili reviziju pretvorbe i privatizacije, Državno odvjetništvo upozorili smo na niz detalja. Od 1936 utvrđenih nepravilnosti, 721 je imala obilježje kažnjivog djela, od čega smo za 271 nepravilnost osnovano sumnjali da ima obilježja kaznenog djela. Za neke tvrtke postojale su kaznene prijave otprije, njih 93, dok je Državni ured za reviziju podnio 71 kaznenu prijavu. Kaznene prijave možemo podnositi samo u slučajevima obuhvaćenim revizijom pretvorbe i privatizacije, koju smo obavljali po posebnom zakonu.

NACIONAL: O kojim je poduzećima bila riječ?
– Reći ću samo da smo o svemu obavijestili mjerodavna tijela. Bilo je slučajeva da su policija i Državno odvjetništvo već pokrenuli postupak istrage u tvrtki koju naši revizori obrađuju. U posljednjih godinu i pol dana s Državnim odvjetništvom surađivali smo na 129 predmeta, a s MUP-om na 59 predmeta.

NACIONAL: Je li ikada poništena neka privatizacija na osnovi vašeg revizorskog nalaza?
– Zakon po kojem smo radili reviziju pretvorbe i privatizacije izglasan je tek 2000. godine pa je većina predmeta koje smo obrađivali otišla u zastaru.

NACIONAL: Koliko je privatizacijskih slučajeva dosad otišlo u zastaru?
– Otišlo je više od 60 posto predmeta u kojima su postojale naznake kaznenih djela. Što se tiče prekršaja, gotovo svi predmeti su u zastari.

NACIONAL: Što mislite o prijedlogu SDP-a da se promjenom Ustava spriječi zastara pretvorbenog i privatizacijskog kriminala?
– Ne mogu to komentirati jer ipak je to pravno pitanje, a ja sam ekonomist. Revizija se može uvijek obaviti, samo je pitanje koliko kvalitetno. Iz iskustva znam da revizori nailaze na velike probleme u prikupljanju dokumentacije u predmetima koji su stari 10 i više godina, kao što je to većinom slučaj u pretvorbi i privatizaciji. Neki dokumenti se ne čuvaju tako dugo, dok druge moramo skupljali na pet-šest lokacija.

NACIONAL: Koliko dugo ste radili reviziju pretvorbe i privatizacije?
– Tri i pol godine. U zakonski propisanom roku, u 60 dana dobili smo 1357 prijava koje su se odnosile na 927 tvrtki. I to su bili prioritetni slučajevi. Istodobno je Zakon nalagao u kojim slučajevima je trebalo obavezno obaviti reviziju, kao npr. reviziju kuponske privatizacije.

NACIONAL: Nalaz revizije o kuponskoj privatizaciji obiluje otkrivenim nezakonitostima. Kako tumačite da su, unatoč tome, SN i DOM holdinzi dobili sporove s HFP-om i da dalje polažu pravo na državnih milijardu kuna?
– Kuponska privatizacija od početka je imala manjkavosti. PIF-ovi su dionice nesolventnih poduzeća zamjenjivali dionicama solventnih na račun države bez jasnih kriterija. Nije bilo pravih procjena vrijednosti, a kasnije se uspostavilo da je HFP davao PIF-ovima vrjednije dionice za one manje vrijedne. Što je najvažnije, odluka o tome koje dionice se mogu mijenjati nikada nije donesena. To su radili određeni ovlaštenici u HFP-u. Hrvoje Vojković, tadašnji direktor HFP-a, nakon obavljene revizije podnio je kaznene prijave protiv ljudi koji su u vrijeme kuponske privatizacije vodili HFP. Kako su završile kaznene prijave, to ne znam.

NACIONAL: Imaju li PIF-ovi, odnosno njihovi sljednici, po vama, pravo na odštetu?
– Smatram da nemaju, ali to pravo dala im je arbitražna komisija Hrvatske gospodarske komore, koja je bila mjerodavna za spor.

Malverzacije s nekretninama

Šima Krasić kaže da je revizija prodaje dionica i udjela u tvrtkama iz portfelja HFP-a, za razdoblje od 1993. do 2003., pokazala da se stalno ponavljaju iste nezakonitosti. Najviše se malverzacija radilo s imovinom i nekretninama tvrtki koje u pretvorbi nisu ušle u temeljni kapital, a prodavane su s tim tvrtkama. Kada se početkom 2001. krenulo u reviziju pretvorbe i privatizacije, opet je otkriveno niz nezakonitosti. Ovaj puta Šima Krasić je dobila zakonsko pravo da podnosi kaznene prijave. “Od 1936 utvrđenih nepravilnosti, 721 je imala obilježje kažnjivog djela, od čega smo za 271 nepravilnost osnovano sumnjali da ima obilježja kaznenog djela. Za neke tvrtke postojale su kaznene prijave otprije, njih 93, dok je Državni ured za reviziju podnio 71 kaznenu prijavu.