Nije rijetko da umjetnici izađu iz svojih ateljea u javni prostor i oslikaju zidove, ali nesvakidašnje je da oslikavaju vanjske zidove zatvora. „Horizont slobode“ naziv je projekta „Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću“ koji organizira HDLU, financira Ministarstvo pravosuđa, a voditeljica projekta je umjetnica Melinda Šefčić. Ona je prethodno dovela umjetnost u bolnice i radila je doktorat na odjelu fonijatrije pri ORL klinici KBC-a Zagreb na temu „Rehumanizacija i reestetizacija bolničkoga prostora – primjer likovnoga rješenja jednoga bolničkoga odjela”.

Kako je objasnila Melinda Šefčić, umjetnici su oslikali Kaznionicu u Glini i Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Ukupno je 7 umjetnika, članova HDLU-a, sudjelovalo u realizaciji izvođenja likovnih intervencija. U Kaznionici u Glini vanjske zidove oslikavali su, osim nje, Goran Rakić, Miron Milić, Tea Jurišić i Ivo Kosanović, a u Zatvorskoj su bolnici u Zagrebu vanjske zidove oslikavali Mario Romoda i Agata Lučić.

Projekt se trebao realizirati u prvoj polovici 2020., baš uoči korone te su se trebali oslikavati i unutarnji prostori, no zbog epidemiološke situacije sve je zaustavljeno te je izmijenjen koncept. Točnije, nisu se oslikavali unutarnji, već samo vanjski zidovi te je izostala komponenta da u Kaznionici u Glini s umjetnicima oslikavaju i odabrani zatvorenici. S intervencijama se započelo krajem kolovoza, a završile su početkom rujna. Pet dana se oslikavala Zatvorska bolnica u Zagrebu, a isto toliko vremena bilo je potrebno za Kaznionicu u Glini. Sveukupno se u 5 dana izvelo oslikavanje Zatvorske bolnice te se 5 dana oslikavalo u Glini. Projekt uključuje i istraživački rad koji Melinda Šefčić upravo provodi u suradnji s doktoricom znanosti Anitom Jandrić Nišević.

Melinda Šefčić rođena je 1986. u Subotici. U Zagreb je došla 2006. na studij na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti koji je završila 2012. Objasnila je da je ovaj projekt na neki način njezin životni poziv pa je našla način, u suradnji s HDLU-om, da se to proširi tako da se uključe članovi i drugi umjetnici. S vremenom se, kaže, odvojila od rada u ateljeu i kroz sve izložbe provlači murale: izlagat će na nadolazećem zagrebačkom 35. Salonu mladih, a ove je godine na 55. Zagrebačkom salonu primijenjene umjetnosti i dizajna izlagala također rad koji je povezan s njezinim doktorskim radom. Odgovorila je na pitanje kako je došla na ideju da dovede umjetnost i umjetnike u prostor zatvora:

„Prije četiri godine realiziran je prvi projekt u bolničkom prostoru, nakon toga sam došla na ideju sličnog projekta u zatvoru. Zatvori su specifični prostori, nisu javni, to mi je bilo intrigantno samo po sebi. Ovom projektu prethodili su projekti ‘Uzorna kaznionica’ iz 2018. i ‘Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću’ iz 2019. Općenito se ovakvim konceptom teži oslobađanju psihičkih i duhovnih okova u kojima su zatvorenici zarobljeni: vjerujemo da umjetnost može u njima potaknuti osjećaj slobode. U tom oplemenjivanju prostora zatvorenika pridonosi se i edukaciji o estetskoj vrijednosti različitih umjetničkih izričaja. To je društveno angažirano stvaralaštvo, određena distraktivna terapija umjetnošću, tu sam terminologiju uvela u doktoratu. Ovo je indirektni rad za razliku od art terapije, s indirektnim radom vrši se pozitivna distrakcija na promatrača, oslikava se prostor i skreće misli s akutnih problema na nešto pozitivno, dogodi se pozitivni šok i pozitivna distrakcija kada se u prostoru primijeti likovni rad.“

Jana Špero, pomoćnica ministra pravosuđa i uprave Ivana Malenice, o projektu je rekla sljedeće:

„Svi dosadašnji projekti koji su u kaznenim tijelima provođeni u suradnji s HDLU-om pokazali su da umjetnost ima transformacijsku moć koja doprinosi nastanku nove, humanije i podupiruće okoline te stvaranju uvjeta za afirmiranje pozitivnih promjena i poticanja zajedničke odgovornosti svih koji sudjeluju u postupku izvršenja kazne. Ovaj projekt dugoročno ima dva benefita, humaniju okolinu i uključivanje zatvorenika u izvođenje radova. Uprava za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave već nekoliko godina uspješno surađuje s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika na estetizaciji i humanizaciji prostora u kaznenim tijelima s ciljem unaprjeđenja kvalitete svakodnevnog života, međuljudskih odnosa i razvoja što pozitivnije psiho-socijalne klime među osobama lišenim slobode i službenicima.“

Melinda Šefčić rekla je nešto više i o samim intervencijama umjetnika, kao i o vlastitom radu za potrebe projekta „Horizont slobode“:

„Mi s umjetnicima uvijek prvo imamo sastanke i razmatramo tematiku samih radova. Odabirem umjetnike za koje znam da su spremni prilagoditi se projektu i koji su se na neki način već okušali u društveno-angažiranom obliku rada. Ovo je drugačije od rada u ateljeu, već nije isto stvarati za ljude u javnom prostoru općenito, a kamoli kada je riječ o bolnicama ili pak zatvorima koji ni nisu javni prostori. Uvijek sugeriram da tematika rada bude što prirodnija i što prihvatljivija zatvorskom sustavu. Eksplicitna tematika ispada iz igre, uporaba boje je bitna, ideja je da se minimalno koristi crna boja, pozitivne boje se traže, čak nije poželjna ni crvena u većim količinama jer asocira na nasilje. Važnost boja razrađena je u art terapiji. Koliko god da su na prvu ograničeni, umjetnici u ovom projektu imaju slobodu, što se vidi po radovima. Uvijek se naprave prvo skice i šalju se upravi koja na temelju skica odabere radove koje želi vidjeti na zidovima. Ja sam predala dvije skice, jedna je bila vezana za ono što radim u bolničkim prostorima, palme, cvjetovi, biljke i listove u kojima se nalaze životinje, pretežito ptice, a druga se skica odnosila na novi ciklus radova kružnog formata koji su na kraju izabrani za ovu prigodu.“

Ivo Kosanović samouki je umjetnik rođen 1984. Opisao je svoje iskustvo s projektom i rekao više o svom radu:

„Projekt mi se jako svidio, bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo, do sada nisam radio ništa slično. Doduše, fotografirao sam prošle godine umjetničke intervencije u Remetincu, odnosno radove i proces rada drugih umjetnika koji su radili na projektu na koji se ovaj projekt nadovezuje. Sve je dobro prošlo, pravosudna policija je bila s nama tijekom cijelog procesa i odlično su obavili posao. Moj rad se zove ‘Planine’, prikazuje slojeve planina koji se nadovezuju jedne na druge, a ispod toga je šuma. Inače crtam klasične grafite, ali sada sam napravio ovakav rad jer klasični grafiti imaju tendenciju izgledati ‘agresivno’ i ne bi bili primjereni u zatvoru. Radio sam kistovima i bojom, inače se primarno koristim sprejem. Želio sam ostaviti pečat u zatvoru da se zatvorenici bolje osjećaju i imaju pred sobom opuštajuću sliku. Očekujem da će rad u njima probuditi smirenost, svatko voli gledati prirodu više nego sivi prazan zid, mislim da će ih to možda potaknuti na razmišljanje o slobodi i podsjetiti na trenutke provedene u prirodi i šumi.“

Umjetnica Tea Jurišić rođena je 1991., a diplomirala je 2017. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Zaposlena je kao freelance ilustratorica, odnosno vizualna umjetnica. O svojem je sudjelovanju na projektu rekla sljedeće:

„Volim reći ljudima da sam bila u zatvoru prije nego što nastavim s pričom, zanimljivi su mi njihovi izrazi lica nakon te izjave. Šalu na stranu, rad na zidu u kaznionici mi je bio sasvim novo iskustvo i lijep podsjetnik na to na koliko se načina može aplicirati ilustracija. Murale povremeno izvodim već par godina, ali koncept, mjesto i ozračje su odudarali od svega prije doživljenog. Skicu sam zamislila tako da ipak priča priču, da se poveže s grupom ljudi kojima je namijenjena, tako da sam odlučila prikazati zatvorenike. Na zidu možete vidjeti skupinu ljudi iza rešetaka, u tipičnoj zatvorskoj odjeći, dok se s vanjske strane nalazi žena koja dolazi u posjetu jednome od njih. Svi zatvorenici se drže rešetki, koje se u vrhu transformiraju u cvijeće i tako aludiraju na to da je ona dobrodošla i da su oni naposljetku ipak kavaliri, bez obzira na prošlost.“

Umjetnici Agati Lučić, koja je rođena 1995. a diplomirala je ove godine na Grafičkom odsjeku zagrebačke ALU, drago je da je imala priliku sudjelovati u projektu ‘’Horizont slobode’’ te da je svojim radom imala priliku uljepšati vanjski prostor Zatvorske bolnice u Zagrebu. Kako kaže, cjelokupno iskustvo rada bilo je pozitivno, a s obzirom na to da je u kratkom roku trebala oslikati veliki zid, u pet dana fokusirala se najviše na to da što kvalitetnije odradi svoj zadatak.

„Ovo je najveći zid koji sam do sada radila sama i sretna sam što sam jednu bijelu površinu mogla transformirati i oplemeniti motivima biljaka, ptica i prirode koji su se i uklopili u okoliš. Ovo je drugi put da radim na projektu koji organizira Melinda i HDLU. Prošle godine imala sam priliku sudjelovati u oslikavanju KBC-a Rebro u projektu ‘Estetizacija i rehumanizacija bolničkoga prostora: Umjetnost u svrhu zdravlja’ te sam oslikala mural ‘Sirena’ u Klinici za psihološku medicinu. S obzirom na to da me zanima ilustracija i dizajn, svjesna sam toga da svoj rad u nekim slučajevima treba prilagoditi određenoj publici. Tako sam i u ovom slučaju trebala obratiti pozornost na motive i boje koje koristim kako bi imali pozitivan utjecaj na promatrače. Moj mural zove se ‘Vrt’ i njime sam htjela dočarati radost i razigranost koju nam pruža biljni svijet“, rekla je Agata Lučić.

Melinda Šefčić istaknula je da će zahvaljujući istraživačkom radu koji je dio projekta, nakon par godina napraviti presjek rezultata kako bi dobili dublju sliku o tome kako se percipira projekt u zatvorskom sustavu pa ona i suradnica u istraživanju, doktorica znanosti Anita Jandrić Nišević, anketiraju zaposlenike i zatvorenike. Smatra pohvalnim to što je Ministarstvo pravosuđa preuzelo odgovornost za ovaj projekt imajući u vidu da je ovo, ističe, jedan od prvih i rijetkih projekata u Europi u kojem su umjetnici radili murale u zatvorima. Ne sumnja da će njihov projekt biti preslikan drugdje u bliskoj budućnosti i da će biti uzorni primjer nekim europskim kaznionicama.