Objavljeno u Nacionalu br. 852, 2012-03-13

Protiv bivšeg šefa tvornice akumulatora i baterija Ivana Milolože podignuta je prijava u kojoj radnici tvrde da odšteta od 60 milijuna kuna koliko traži od države nije mogla nastati zbog zatvaranja plina prije tri godine

Državno odvjetništvo i Ministarstvo gospodarstva ponovno je odbilo početkom mjeseca nagodbu sa zagrebačkom tvornicom akumulatora Munja. Time se ponovno aktulizirao tri godine star slučaj redukcije plina u Hrvatskoj zbog rusko-ukrajnskog spora. Vlasnik Munje Ivan Miloloža, istaknuti član Hrvatske udruge poslodavaca, jedni je od vlasnika tisuća tvrtki kojima je zatvoren plin koji je podnio tužbu. Spor bi državu bi mogao stojati millijunske odštete ili s druge strane srozati ugled poznatog gospodarstvenika.

U TRI ODVOJENA, nezavršena spora, Miloloža i Croatia Osiguranje od države i Plinare potražuju preko 70 milijuna kuna, a policija neovisno o tome istražuje radi li se o pokušaju prevare za dobivanje odštete kako stoji u anonimnoj prijavi podnesenoj protiv Milolože. Taj jedini slučaja tužbe protiv države i Plinare zbog iskapčanja plina, prati niz kontraverzi, a Nacional je pričao i sa radnicima koji kažu da je šteta nije mogla nastati. Sve je počelo sredinom siječnja prije tri godine. Nakon prve obustave plina industriji koja je bila najavljivana u medijima, Miloloža je pozvao novinare i pokazao im uništene strojeve i linije za proizvodnju akumulatora u svojim halama na zagrebačkom Žitnjaku.

Dugo se pokušavao nagoditi s državom da mu nadoknadi štetu za koju tvrdi da je uzrokovana redukcijom, ali su ga ignorirali. U međuvremenu je Croatia osiguranje isplatilo određeni iznos štete jer su kod njih strojevi bili osigurani. Iznos je tajan, ali kako je Croatia Osiguranje tužilo Gradsku plinaru Zagreb za povrat 9,9 milijuna kuna, pretpostavlja se da su toliko isplatili i Munji.

IZ CROATIA OSIGURANJA su nam odgovorili da su oni očevidom utvrdili štetu na strojevima koja je nastala zbog obustave plina. “Prestanak rada plamenika na pećima za lijevanje, kao i prestanak grijanja pogonima, uz vrlo niske vanjske temperature, za posljedicu je imalo skrućivanje olova, kristalizaciju kiselina i smrzavanje vode. Posljedica svega toga bila su veća oštećenja proizvodne opreme”, stoji u obrazloženju državne osiguravateljske kuće. Ali u anonimnoj kaznenoj prijavi zbog koje je i policija došla u Croatia osiguranje, takav razvoj događaja doveden je pod upitnik. Dvoje sad već bivših radnika Munje, čiji podaci su poznati redakciji i koji su upoznati s proizvodnim procesom u tvornici, također tvrde suprotno.

OBOJE SU NAM ISPRIČALI da tvornica Munja ni prije nije radila svakodnevno i da je sve ono što je Croatia osiguranje navelo kao izvanredni događaj, u biti uobičajeni postupak. “Preko vikenda se ugase peći i olovo stvrdne. Kada ih ponovno upalite, ono se rastali i možete dalje raditi. To je uobičajeni postupak. Hale inače nisu bile grijane, pa nikada nije došlo do smrzavanja kiseline. Prije kraja proizvodnje ispustite vodu iz cijevi i nikakve štete ne nastaju. Uobičajeno je i da ne radimo po nekoliko dana, bez obzira na zimu, i zbog toga se nisu oštetili strojevi”, kaže nam jedan od više pozicioniranih bivših radnika.

DVOJAC S KOJIM SMO mi razgovarali tvrdi da oni nisu podnijeli prijavu protiv svog bivšeg šefa, ali kažu da je to mogao uraditi svatko tko je imalo upoznat s procesom proizvodnje akumulatora u Munji. Upozoravaju da Munja već godinama ne proizvodi svakodnevno, nego pauziraju i po nekoliko dana čak i zimi, pa nikada nije došlo do direktno uzrokovanih oštećenja. Radnici kažu i da se sve moglo utvrditi kroz vještačenje institucija poput Strojarskog fakulteta, koje znaju tehnološki proces proizvodnje akumulatora. Također, mogla se provjeriti i prosječna potrošnja plina za Munju tijekom siječnja prijašnjih godina, koja bi pokazala da nije bilo značajnih odstupanja i u godinama kada nije bilo redukcija. Munja, osim toga, nije Ministarstvu gospodarstva poslala zahtjev da im se omoguće minimalne količine plina ako su im potrebne za održavanje strojeva. To je nakon redukcije u intervjuu za Poslovni dnevnik rekao i Branimir Horaček, tadašnji ravnatelj uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva.

AKO JE TOČNO ono što navode radnici, nije jasno koje je onda oštećene strojeve pokazivao novinarima Ivan Miloloža, a te fotografije i konstatacija Croatia osiguranja o šteti njegov su najvažniji argument u prilog tezi da je upravo redukcija uzrok oštećenja. U svakom slučaju, tijekom 2009. godine Munja pokreće spor protiv Republike Hrvatske i traži odštetu od 22,6 milijuna kuna. Detalje nismo mogli dobiti od Trgovačkog suda u Zagrebu jer je spis proglašen tajnim na zahtjev Munje. Munja proizvodi akumulatore za Hrvatsku vojsku, pa im je sutkinja udovoljila zahtjevu da se radi o povjerljivom procesu koji nije za javnost. Drugi spor je pokrenut 2010. godine protiv Gradske plinare Zagreb, koja je bila izvršitelj vladine uredbe o redukciji. Od plinare Munja traži 41 milijun kuna za štetu nastalu zatvaranjem plina. Za taj drugi spor veže se još jedna čudna kontroverza. Donesena je presuda u korist Munje, ali ne zato što su uspjeli dokazati da su u pravu, nego zbog tzv. ogluhe. Plinara uopće nije odgovorila na tužbu do ožujka 2011. godine. Ispada tako da trgovačkom društvu u vlasništvu grada Zagreba nije značilo ništa što trebaju isplatiti enormni iznos odštete! U Gradskoj plinari o toj temi su se mogle dobiti samo neslužbene informacije jer drže da bi javnim istupom prekršili odredbe o tajnosti postupka. Neslužbeno nam je poručeno da im sud, uz tužbu, nikada nije dostavio zahtjev za očitovanjem, što je zakonska procedura. Samo su dobili obavijest da su izgubili i tek nakon toga kreću u žalbe, pokušavajući dokazati da bi se spor trebao vratiti na početak. Oni smatraju i da je isključenje bilo u skladu s procedurom te da je Munjina tužba potpuno neosnovana, što će dokazati i na sudu.

SAZNALI SMO I DA dosadašnjim vještačenjima niti jedno nije dokazalo direktnu povezanost obustave plina sa štetom na strojevima. Na Trgovačkom sudu su nam potvrdili da su odbili vratiti spor na početak, pa se Plinara krajem prošle godine ponovno žalila. Odlučit će Visoki trgovački sud. Ako on potvrdi odluku nižeg suda, Plinara će izgubiti 41 milijun kuna, a da nikada nisu niti imali priliku reći svoje argumente u procesu. U ovom slučaju iskače još nekoliko posebnosti. Iako se sporovi protiv države i protiv Plinare vode na Trgovačkom sudu u Zagrebu, prvi je prebačen na službu u Sisak. Sud je odbio spojiti predmete iako je de facto riječ o istim dokaznim radnjama i preklapajućim iznosima odštete. Što se tiče visine odštete koja se traži od Plinare, i ona je neobična jer je Munja tijekom 2008. godine, dakle prije redukcija, imala 24,7 milijuna kuna prihoda. Sporne 2009. godine imala je 24,5 milijuna kuna prihoda. Plinara bi trebala platiti tek osam milijuna kuna manje nego što su dvogodišnji prihodi Munje. Ako i država bude platila određeni dio, taj iznos će biti i prebačen. Osim toga, iskače podatak da su prihodi Munje u 2009. godini, kada nisu, kako tvrde, radili pola godine zbog prijavljene štete i nabavke novih strojeva, identični onima koje su imali godinu dana ranije kada nikakve štete nije bilo. Počinju padati tek 2010. godine, kada iznose 15 milijuna kuna. S vlasnikom Munje, Ivanom Miloložom, na tu smo temu razgovarali oko sat vremena, ali on je inzistirao na tome da je sve neslužbeni razgovor koji ne želi da bude objavljen, iako smo mu pokušali objasniti da bi trebao biti citiran i odgovoriti na sve sporne detalje. U takvom razgovoru on je ustrajao u tvrdnji da je šteta bila i da mu nije jasno kako netko može tri godine kasnije uopće pisati o takvoj stvari. Pobijao je i sve sporne navode, spomenuvši i da je tijekom 2009. godine prodavao zalihe, pa je to uzrok stabilnosti prihoda. No službeno je Ivan Miloloža rekao samo: “Ne želim komentirati navode iz anonimne prijave. Policija u Munji nije bila. Cijeli slučaj je pred sudom i spor će pokazati tko je bio u pravu.”

U RANIJIM INTERVJUIMA, kada je obznanio da će tužiti za štetu, Miloloža je bio puno rječitiji. Tvrdio je da su tijekom 2009. godine izgubili ugovore s ruskim, ukrajinskim, srpskim i makedonskim kupcima jer nisu mogli proizvoditi. Iznos štete je procijenio na 24,6 milijuna kuna, uključujući tri mjeseca nerada. Većina je na strojevima čija vrijednost je iznosila 11 milijuna kuna, a još pet je montaža i dostava. Rekao je i da mu je 2009. godina izgubljena jer bi samo u prvih šest mjeseci inače proizveli 450 tisuća akumulatora, a nisu. Kazao je i da su morali nabaviti potpuno novu opremu kreditom HBOR-a. Uz isplatu štete od Croatia osiguranja i fotografije iz pogona u medijima, Miloloža smatra da mu odšteta svakako pripada. S druge strane, ako spor izgubi, tvrdnje radnika da se radilo o pokušaju prevare će dobiti svoju potvrdu.