Objavljeno u Nacionalu br. 589, 2007-02-27

BROD HRVATSKE RATNE MORNARICE, helikopteri Mi8 i avioni Pilatus u brišućem letu već nadziru Zaštićeni ekonomsko-ribolovni pojas, a u teritorijalnim vodama svakodnevno love talijanske ribarice

Kad se na otvorenom moru u blizini granice hrvatskih teritorijalnih voda i Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa na radarima stranih ribarica pojavi njima već dobro poznata velika sjena najvećeg broda hrvatske ratne mornarice “Andrija Mohorovičić”, dugog osamdesetak metara, nastane sveopća panika. Ribarice uočene na 7-10 nautičkih milja od “Andrije Mohorovičića” naglo se okreću u smjeru otvorenog mora u pokušaju bijega sa svojim mrežama, ali većinom i bez njih samo da dobiju na brzini i da ih ne snime kamerom u krivolovu.

Kad “Andrija Mohorovičić” prođe mjesto na kojem su se ribarice nedugo prije toga nalazile i udalji se toliko da nestane s radarskih ekrana, na njihov novi pokušaj da uđu u hrvatske vode i nastave s krivolovom reagiraju hrvatski Pilatusi u brišućem letu brzine 400 km/h, snimajući pozicije brodica. Ako pak nema Pilatusa, nad njima se pojavljuju bučni i teški transportni helikopteri Mi-8 ruske proizvodnje koji također štite hrvatske teritorijalne vode i nadziru ZERP. Bez obzira na prikazano, Hrvatska nije spremna za aktiviranje ZERP-a kako bi se sačuvalo 300 milijuna eura prihoda koji svake godine ostvaruju strani ribari u zoni ZERP-a, no tako će biti samo do 1. siječnja 2008., kad će se ZERP aktivirati. Zbog toga Hrvatska mora u potpunosti završiti pripreme za njegov nadzor, prije svega donošenje zakona o obalnoj straži koji će u potpunosti podijeliti uloge i ovlasti vršiteljima takvih poslova. Hrvatska nema potrebnu infrastrukturu za nadzor, zaštitu i iskorištavanje ZERP-a, tj. snažnu ribarsku flotu kojom se može iskorištavati riblji fond, potrebne hladnjače i riblje veletržnice.

S druge strane, sadašnja tzv. obalna straža, koju čine prije svega plovila Hrvatske ratne mornarice, samo je prethodnica prave obalne straže u skoroj budućnosti, jer ona još uvijek nema nikakve ovlasti da se suprotstavi stranim brodicama i kočaricama u hrvatskim vodama, pa tako i ZERP-u. Njihova jedina uloga sada je da budu prisutni u tom području, da se pripremaju i obučavaju za preuzimanje ZERP-a i svojim prisustvom u psihološkom smislu vrše pritisak na strane ribare koji love bez dozvole, što je pomalo apsurdno. Zaštićeni pojas umjesto koordinacije desetak ministarstava nadzirat će Hrvatska ratna mornarica. Riječ je o norveškom modelu, jer – kako su Norvežani rekli – nisu toliko bogati da bi imali i ratnu mornaricu i obalnu stražu pa da prvi čekaju rat a drugi rade u miru.

Bilo bi nedopustivo graditi još jednu flotu za otvoreno more, odnosno zaštićeni pojas dok su ratni brodovi usidreni u luci Lora. U optimalnim uvjetima, za nadziranje zaštićenog pojasa Hrvatskoj bi trebalo šest izvanobalnih ophodnih brodova koji mogu ploviti 40 do 50 milja od obale poput brodova “Andrija Mohorovičić” i “Faust Vrančić”, što znači da sada nedostaju četiri takva broda. Pored njih, trebalo bi i 12 obalnih ophodnih brodova koji bi pokrivali prostor od otoka do otprilike 25 milja od obale. Tu je riječ o brodovima klase “Mirna”, odnosno o današnjim brodovima kao što je “Šolta”.

Nacionalovi reporteri su nekoliko dana proveli u nadziranju i kontroli Jadrana na području ZERP-a i graničnim dijelovima hrvatskog teritorijalnog mora. Riječ je o mornaričko-zrakoplovnim snagama koje raspolažu s četiri ophodna broda, OB-61, OB-62, OB-63 i OB-64, istraživačko-spasilačkim brodovima “Andrija Mohorovičić” i “Faust Vrančić”, šest zrakoplova Pilatus PC-9 stacioniranih u Zemuniku pored Zadra te četiri helikoptera Mi-8 MTV1 u Puli, Zadru i Splitu, a u kritičnim situacijama na raspolaganju im je i jedna bespilotna letjelica u Sinju. Nacionalova ekipa se trebala ukrcati na brod “Andrija Mohorovičić” tijekom njegova puta od Dugog otoka prema krajnjem odredištu područja, otoka Palagruže. Inače, posada je “Andrije Mohorovičića” na čelu s poručnikom bojnog broda Vladom Zokom već isplovila 14. veljače iz ratne luke Lora prema sjevernom Jadranu, da bi potom 22. veljače u povratku pričekala dolazak novinarskih ekipa sa zapovjednicima NOS-a: kapetanom bojnog broda Tomislavom Katićem i zapovjednikom zrakoplovnih snaga unutar NOS-a pukovnikom Tončijem Zlopašom.

Odlazak novinara na Dugi otok bio je planiran već oko 9 sati ujutro 22. veljače helikopterom MI-8 MTV, polijetanjem iz splitske luke Lora, međutim, zbog loših vremenskih prilika i niskih oblaka na postaji obalnog radarskog motrenja Dugi otok, u blizini koje je helikopter trebao sletjeti, let je odgođen sat vremena, kad su se oblaci konačno razišli. Inače, u helikopteru je bilo kakva komunikacija bila nemoguća zbog velike buke, a pored toga, sjedišta koja izgledaju kao bolnička nosila, kabeli i tone metala u vidokrugu 3-4 metra nikako se nisu uklapali u sliku Nacionalova novinara kad je prije godinu dana u Zrakoplovno-tehničkom zavodu Velika Gorica imao priliku razgledati iste takve helikoptere MI-8 ali u VIP verziji za predsjednika i premijera, obložene mahagonijem, kožom, specijalnim materijalima protiv buke i klima-uređajima. Na radarskoj postaji Dugi otok saznali smo o principima djelovanja radara i otkrivanju objekata na moru. Po dolasku na Dugi otok, zapovjednik NOS-a, kapetan bojnog broda Vladimir Katić, rekao nam je kako, osim Vela straže na Dugom otoku, na hrvatskim otocima postoji još osam istih radarskih postaja. Kako su nam pojasnili u radarskoj postaji, slika s radara otkriva sva plovila na nekom području, njihov pravac kretanja, veličinu, brzinu pa se iskusnim radarskim operaterima vrlo rijetko može dogoditi da na temelju radarske slike ne mogu raspoznati o kakvom se plovilu radi.

Tijekom razgovora s kapetanom bojnog broda Tomislavom Katićem na Dugom otoku doznali smo i kako će ubrzo započeti modifikacija ophodnih brodova HRM-a na kojima će se prednji pramčani dio prenamjeniti u neku vrstu garaže iz kojih će isplovljavati brzi gliseri u lovu na krivolovce.

Nakon jednosatnog obilaska radarske postaje krenuli smo prema brodu “Andrija Mohorovičić” usidrenom u uvali ispod Vele straže. Nekadašnji ploveći laboratorij Državnog hidrografskog instituta, dugačak 80-ak metara i pogonjen s dva motora 1800 konjskih snaga, plovi brzinom do 16 čvorova. Brod je sagrađen prije 36 godina u poljskom brodogradilištu Gdanjsk, a na njemu je kao električar radio i poznati poljski političar i bivši predsjednik Lech Walesa. Pored nadziranja ZERP-a, kao školski brod služi kadetima i mlađim časnicima i dočasnicima za obuku na moru te je namijenjen potrebama spašavanja i traganja na moru, kao i evakuaciji stanovništva s otoka. Na brodu nas je dočekao poručnik bojnog broda Vlado Zoko s deseteročlanom posadom i desetak mornara ročnika. Premda smo očekivali kako ćemo na brodu jesti ribu, u potpunosti smo se prevarili. Umjesto ribe na jelovniku je bila svinjetina, dok su u Zagrebu u MORH-ovu restoranu objedovali panirani oslić. Odmah po dolasku dobili smo i kabine za spavanje u potpalublju. Skromna ali funkcionalna prostorija s dva vojnička kreveta, noćnom lampicom, dva metalna ormara za odjeću i sudoperom imala je pogled u ravnini s razinom mora kroz malen okrugao prozor, tako da su valovi često zapljuskivali prozorsko staklo, ovisno o jačini vjetra.

Jedino što je zabrinjavalo Nacionalovu ekipu kad je razmišljala o spavanju bio je zvuk klimatizacijskog uređaja, koji se unatoč brojnim pokušajima nije mogao nikako ugasiti. No nismo imali previše primjedbi na njega jer smo na kraju dana vrlo brzo zaspali, bez obzira na njegov zvuk. Zapovjednik broda, poručnik bojnog broda Vlado Zoko, rekao nam je kako na moru s posadom i mornarima zna ostati i desetak dana, ali očekuje kako bi aktiviranjem ZERP-a to moglo biti i nešto dulje.

U razgovoru smo doznali kako posada zbog nedostatka zakona o obalnoj straži ne može baš ništa poduzeti protiv počinitelja bilo kakvih protuzakonitih djela na moru. Nisu niti naoružani u slučaju napada, a na brodu je od naoružanja jedino brodski top PZO 20 mm. Njihovo djelovanje na moru svodi se na načelo kako se nadzor ne može niti provoditi ako nisi prisutan, pa u tom smislu pojava broda “Andrija Mohorovičić” na moru u blizini ZERP-a ima prije svega psihološki efekt. Plovidbu morem prema našoj destinaciji, otoku Visu, čime je trebao i završiti prvi dan na moru, nisu prekidala izvješća o pojavi stranih ribarica na našem putu. No, kako su nam rekli časnici HRM-a, treba ih očekivati na području oko Lastova i Palagruže, gdje su razni “džepovi” u kojima se lovi riba. Premda je “Andrija Mohorovičić” bio na moru radi nadzora hrvatskih teritorijalnih voda i ZERP-a, posada je u bilo koje vrijeme bila spremna reagirati i na druge zadaće kao što su spašavanje i traganje, dok bi nadzor u ZERP-u tada vjerojatno preuzeli zrakoplovci u Pilatusima. Zapovjednik zračnih snaga u sklopu obalne straže, pukovnik Tonči Zlopaša, rekao nam je kako Pilatusi već neko vrijeme uspješno snimaju kočarice u krivolovu, a sve te fotografije se dokumentiraju kao precizni podaci s obalnih motrilačkih radarskih postaja kao i s brodskih radara o točno zabilježenoj poziciji plovila.

Na brodu sve funkcionira vrlo organizirano, svatko zna svoj dio posla i koliko sati mora provesti na nekoj dužnosti, bilo na zapovjednom mjestu ili u strojarnici, kako bi dobio pravo na odmor. Nema galame, užurbanosti ili naglih reakcija. Komunicira se između ostalog i zvonom, kad se posada i mornari upozoravaju na približavanje odredištu, pristajanje, zaustavljanje broda, bacanje sidra i slično. Već se spustio mrak kad smo uplovljavali u Vis. Ipak, nismo uopće bili privezani u luci već smo ostali usidreni ispred nje, bez mogućnosti odlaska na kopno. Pitao sam zapovjednika broda zbog čega nismo pristali u luku.

Odgovor me iznenadio, jer za pristanak plovila HRM-a u neku luku mora se platiti ili dobiti dopuštenje koncesionara. Jedino nam je rješenje tada bilo otići u kabinu i spavati do sljedećeg jutra, kad je polazak s Visa prema Palagruži bio predviđen u 7 sati i 30 minuta. Probudilo nas je zvono već oko pola šest, pa potom zvono za pripremu polaska. Unatoč tomu, ustali smo tek u 8, svjesni kako smo ostali bez važnog obroka. Pukovnik pilot Tonči Zlopaša već je rano ujutro uspostavio kontakt s pilotima Pilatusa na Zemuniku i dogovorio da zrakoplov sa Zemunika poleti u 11 sati i 15 minuta kako bi nad Palagružom bio pola sata kasnije, kad i brod “Andrija Mohorovičić”, da bi potom zrakoplov nastavio s nadzorom prema Lastovu. Časnici na brodu su nam rekli kako je svaki put kad su novinari na brodu vrijeme izuzetno povoljno za plovidbu. Tako je bilo i sada – vidljivost je bila odlična, vrijeme sunčano, a more slabo valovito. Približavajući se Palagruži obistinile su se riječi zapovjednika – da je gustoća ribarica u blizini ZERP-a kod Palagruže uvijek veća nego drugdje. Pred nama su na nekih 7 nautičkih milja bile tri ribarice, ali još uvijek nitko nije znao jesu li domaće ili strane. Posada je već navikla postupati u takvim slučajevima.

Za razliku od njih, novinarske ekipe su pohrlile na pramac broda kako bi ovjekovječile trenutak bijega stranih ribarica. Vizualnom identifikacijom prve brodice ustanovilo se kako je riječ o već često viđenom domaćem ribarskom brodu “Petar Pan”, drugi je također bio domaća ribarica “Kuzma”, dok je treći, očito talijanski brod već odlazio. Kao što je planirano ujutro, iznad Palagruže se oko 11 sati i 45 minuta pojavio i hrvatski Pilatus, a i “Andrija Mohorovičić” je tada bio pokraj otoka. Pilatus se kasnije uputio prema Lastovu, jer je obalna motrilačka postaja izvijestila o novim uplovljavanjima ribarica nepoznatih vlasnika. I tako je to svakog dana u ZERP-u, brodovi i zrakoplovi obalne straže rade svoj posao u onoj mjeri koliko je to uopće moguće dok im se ne omogući efikasnija zakonska podloga za djelovanje.

NADZOR HRVATSKOG MORA

Nacionalova je ekipa prošlog tjedna boravila na moru s pripadnicima Hrvatske ratne mornarice tijekom nadzora ZERP-a i hrvatskih teritorijalnih voda. Iako trenutačno u takvim akcijama sudjeluju brodovi HRM-a, avioni i helikopteri, Republika Hrvatska nije spremna za aktiviranje ZERP-a s postojećim snagama.

OSAM RADARA POKRIVA ČITAV JADRAN

Radarske postaje nalaze se na Dugom otoku, Savudriji, Brijunima, Lošinju, Žirju, Visu, Lastovu, Mljetu i Molunatu. Sve su opremljene radarima talijanske proizvodnje GEM SC-2050XS, a Dugi otok, Vis, Lastovo i Mljet još imaju i američki Lockheed Martin Enhanced Peregrine. Radari GEM su nabavljeni još 1994. i zapravo se radilo o zakašnjeloj isporuci za bivšu JNA. Radari Peregrine su nabavljeni ugovorom iz 1997. Četiri Peregrinea s opremom i dokumentacijom te rezervnim dijelovima, kao i obuka za održavanje, stoje 15.899.600 USD-a, a sveukupni troškovi tog projekta iznose 44.557.722,70 USD-a. Peregrine može otkriti mali niskoleteći cilj radarske površine dva četvorna metra (MiG-21) na udaljenosti od 100 km ili mali brod do 5 četvornih metara ako je radarska antena na visini (600 m) s koje se vidi 100 km daleko ili više.