Sredinom proteklog tjedna Hrvatska se umalo našla na rubu državnog udara.Prosvjednici su u Savskoj ulici 66 blokirali cestu s plinskim bocama, drugi dio tih prosvjednika nakon neprijavljenog prosvjeda na Markovom trgu pred policijom se sklonio u obližnju Crkvu, potom se jedan od neuravnoteženih prosvjednika prijetio bacanjem s krova jedne od tamošnjih zgrada, policija se na rubu crkve Svetog Marka naguravala s prosvjednicima, a sve je to bio tek uvod u fizičke sukobe policije s prosvjednicima u prošli petak prije podne. Sve se to u Hrvatskoj, ali i znatno šire, pratilo uživo, putem televizijskih prijenosa. U tom ozračju predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko izjavio je da se prema tim prosvjednicima zbog njihovog sudjelovanja u Domovinskom ratu zakon ne bi trebao kruto primjenjivati. U epicentru drame, Đuro Glogoški, jedan od prosvjednika preko megafona pozivao je pripadnike interventne policije da otkažu poslušnost svojim nadređenima. Ta je njegova izjava u više navrata praktički okarakterizirana kao poziv na državni udar.

[quote_box_center]

• Prosvjednici su u Savskoj ulici 66 blokirali cestu s plinskim bocama, drugi dio tih prosvjednika nakon neprijavljenog prosvjeda na Markovom trgu pred policijom se sklonio u obližnju Crkvu, potom se jedan od neuravnoteženih prosvjednika prijetio bacanjem s krova jedne od tamošnjih zgrada, policija se na rubu crkve Svetog Marka naguravala s prosvjednicima, a sve je to bio tek uvod u fizičke sukobe policije s prosvjednicima u prošli petak prije podne.

• Sve se to u Hrvatskoj, ali i znatno šire, pratilo uživo, putem televizijskih prijenosa.

• U tom ozračju predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko izjavio je da se prema tim prosvjednicima zbog njihovog sudjelovanja u Domovinskom ratu zakon ne bi trebao kruto primjenjivati.

[/quote_box_center]

Glogoški je to izjavio nakon neprospavane noći u Crkvi Svetog Marka, gdje se na trenutke odvijala gotovo nadrealna drama, kojoj je Nacional svjedočio. Boraveći s prosvjednicima u tim dramatičnim trenucima, Nacional je dobio ekskluzivni pogled u intimni svijet prosvjednika koji su Hrvatsku po nekim ocjenama gurnuli na rub državnog udara. Pogled u taj svijet otkriva da se osim posve izvjesne političke manipulacije, u pozadini prosvjeda po svemu sudeći kriju i neki sasvim subjektivni iracionalni razlozi prosvjednika kojima je utoliko i lakše manipulirati.

“Ne damo te Klemm, nemoj da nam tebe uzmu”, panično su uzvikivali prosvjednici u Crkvi Svetog Marka nakon što je policija po treći put krenula prema ulaznim vratima. Odvijalo se to u dramatičnoj noći na Markovom trgu prošlog četvrtka nešto prije 23 sata. Josip Klemm bio je u tim trenucima s ostalim prosvjednicima u prvom redu na ulazu crkve i u trenucima naleta interventne policije jedan od onih koji joj se našao na putu. Prvi udar dogodio se dok su neki prosvjednici sa svećenicima koji su im došli dati podršku molili krunicu i pjevali crkvenu pjesmu ‘Ima jedna duga cesta’. Nakon prvog kontakta s interventnim policajcima nekoliko je prosvjednika odbačeno par metara u unutrašnjost crkve. Nakon kratke pauze, uslijedio je i drugi nalet policije. U jednom trenutku izgledalo je kao da je interventna policija htjela dohvatiti Josipa Klemma i izvući ga iz crkve. U tom je okršaju jedan od prosvjednika uhvatio za vrat interventnog policajca, dok su mu ostali pokušali skinuti vizir od šljema. Da bi spasio Josipa Klemma kako ga ne bi dohvatila policija, jedan od prosvjednika, Ivica Lulić, bacio se između njega i policije pa je tom prilikom pao na pod. Poslije je Lulić pričao da su ga policajci lupali nogama i pendrekom. Međutim, na fotografijama se poslije vidjelo da je taj isti Lulić dohvatio interventnog policajca za vrat. Potom su prosvjednici Josipa Klemma doslovno ugurali u unutrašnjost crkve panično ponavljajući kako ne smiju dozvoliti da ga policija odvede.

Novinarka Nacionala sve je to pratila iznutra, stojeći na jednoj od klupa koja se nalazila pored samog ulaza u crkvu Svetog Marka. Klemm nije ništa govorio, ali lice mu je bilo zgrčeno, gotovo izobličeno. Ta je Klemmova grimasa možda ponajbolje zrcalila ozračje u vrijeme koje bi u normalnim okolnostima trebalo označavati smiraj dana u crkvi u povijesnoj jezgri središta Zagreba, jedne od metropola u EU.

Policijsko naguravanje s prosvjednicima koji su se sklonili u crkvu Svetog Marka započelo je svega pola sata nakon što su prosvjednici blokirali Savsku ulicu u Zagrebu iznoseći na cestu plinske boce, što se kasnije u više navrata opisivalo kao ozračje koje naliči prizivanju državnog udara. Takvo ponašanje prosvjednika u nekim komentarima ocrtavalo se kao posljedica perfidne političke manipulacije HDZ-a, koja čak po nekima priziva diktaturu i ima obrise ponašanja vojne hunte. Prosvjednici koji su se u tim trenucima pred policijom povukli u crkvu Svetog Marka, Josipa Klemma opet su doživljavali kao svog jedinog pravog vođu, čovjeka kojeg slušaju, i bez kojeg bi možda bili izgubljeni.

Klemm je bio taj koji je dan nakon noći prospavane u Crkvi dočekao ministra Freda Matića kad je ušao u crkvu radi pregovora, Klemm je bio taj koji je nakon izvanrednog obraćanja premijera Milanovića s Matićem u ležernom telefonskom razgovoru dogovorio termin sastanka u Vladi, Klemm je bio taj koji je s policijom ispregovarao uvjete povlačenja prosvjednika s Markovog trga.

Klemm je bio i taj koji je, kad se jedan od prosvjednika u prošli četvrtak navečer popeo na krov Gradske skupštine prijeteći da će se baciti, uzeo megafon u ruke i pozvao ga da se urazumi i spusti s krova. “Prijatelju Boro, molim te, sađi, ništa nije vrijedno tvog života”. U crkvi se tada začuo vapaj i zapomaganje prisutnih žena. Svi su bili šokirani. Većina ih u prvom trenu nije ni znala tko je to na krovu, dok netko nije rekao: “Pa to je Boro Crni.” Inače pripadnik 4. gardijske brigade, a prije toga je bio u HOS-u. Rodom je iz jednog sela nedaleko Čavoglava. Tijekom rata bio je ranjen u glavu. Kasnije je taj čovjek pričao da se htio baciti s krova zato što je želio spriječiti da policija napada branitelje. U izravnom razgovoru s autoricom ovog teksta ostavio je dojam da su njegovi pogledi na svijet posve iracionalni, teško logički objašnjivi i vezani isključivo uz događaje iz prošlosti koje se teško može osloboditi.

Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL

“Za sve je kriv Stipe Mesić. On je najveće zlo u ovoj državi. On nas je sve umirovio. Ja sam nakon rata bio u djelatnom sastavu vojske, ali on se htio riješiti svih koji nisu podobni pa nas je umirovio jer smo mu smetali. Objašnjenje je bilo da prema standardima NATO-a mi koji smo ranjeni ne možemo biti više u djelatnom sastavu. A ja sam bio ranjen u glavu.”

Njegova razmišljanja u jednom segmentu dijeli dobar dio prosvjednika iz Savske 66. Jedni misle da se još uvijek bore protiv Velike Srbije, drugi misle da Hrvatskoj i dalje prijeti opasnost od komunista. Da se iskrivljuje povijest. Da se relativizira Domovinski rat, a njih izjednačuje s agresorskom vojskom. Da se ne cijeni dovoljno njihova žrtva. To je sukus pogleda u paranoični svijet prosvjednika koji su Hrvatsku po mnogima doveli na rub državnog udara.

U međuvremenu se situacija na ulazu u crkvu privremeno bila smirila. Smirivanju situacije najviše je pridonio pater Ike Mandurić, isusovac čija je matična crkva u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Policija se bila povukla s ulaza i između sebe i prosvjednika postavila željeznu ogradu. Ulaz u crkvu naizmjence su čuvali prosvjednici i petorica bogoslova koji su u međuvremenu stigli. Stigla je i Hitna pomoć koja je pregledala prosvjednika koji se žalio da je dobio pendrekom po leđima, kao i Đuru Glogoškog kojem je u međuvremenu nakratko pozlilo, ali je odbio izaći iz crkve. Izvadili su ga iz kolica i smjestili na jednu klupicu te utoplili dekama.

Kako se bližila ponoć, tako je većina prosvjednika već zauzela klupice, a oni koji nisu našli mjesto na klupama, spavali su na podu ispod oltara. Mnogi su još bili budni. Najtraženija ‘roba’ bili su punjači za mobitele i utičnice od struje. Don Damir Stojić, studentski kapelan poznat po zastupanju predbračne čistoće među studentskom populacijom te po svom angažmanu tijekom referenduma o braku, posudio je punjač Josipa Klemma kako bi napunio svoj mobitel.

Za Nacional je izjavio da su on, don Ivan Šibalić i pater Ike Mandurić došli ondje samoinicijativno, kao dušobrižnici koji su osjetili poziv, te da ih nitko iz Crkve nije poslao niti su oni službeni predstavnici crkve.

“Ovo je dušobrižništvo. Gdje je narod, tu smo mi, od vrtića do bolnica, zatvora i fakulteta. I za vrijeme rata mi bogoslovi odlazili smo na prvu crtu bojišnice animirati branitelje pjesmom i molitvom. A politika nas ne zanima. Mi se bavimo samo politikom Oče naša”, rekao je za Nacional don Stojić. U dobrom dijelu javnosti s pravom se skeptično gleda na takva objašnjenja te se propituje uloga crkve u prosvjedima. Drugo jutro na Markovom trgu i dalje je sve bilo puno policije. Neki od pripadnika interventne policije ondje su bili cijelu noć i dočekali jutro zajedno s prosvjednicima koji su noć proveli u crkvi. Vidjelo se da nekim policajcima nije bilo lako. Od nekih od njih neslužbeno se moglo čuti kako im je teško, i kako bi najradije propali u zemlju od muke. “Mnogi od nas, da su znali, što ih čeka, ne bi danas došli na posao. Trebao sam ostati na bolovanju, što mi ovo treba”, rekao je jedan od pripadnika interventne policije.

Ubrzo potom došlo je do izravnog fizičkog obračuna policije i prosvjednika. Građani Hrvatske u izravnom su prijenosu svjedočili kako situacija prijeti da izmakne kontroli, ali se to na koncu nije dogodilo. Nakon što se premijer Zoran Milanović obratio javnosti i najavio sastanak s predstavnicima prosvjednika, oni su se tijekom istog dana razišli. U ponedjeljak su primljeni u zgradi Vlade. Premijer Zoran Milanović, te ministri Fred Matić i Ante Kotromanović razgovarali su s predstavnicima prosvjednika, dijalog je započeo, ali se prekid braniteljskog prosvjeda još uvijek ne nazire. Po mnogim procjenama sekunde su Hrvatsku dijelile od katastrofe, ali još se ne zna hoće li se, kada i u kojoj mjeri takvo ozračje trajnije smiriti i stabilizirati.