Novinari MegaWatta bili su na FSRU brodu za prihvat i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina u neposrednoj blizini Omišlja na otoku Krku. Brod dug 280 metara imenom LNG Croatia je jedinica za prihvat i uplinjavanje UPP-a i ključni je dio hrvatskog LNG terminala

Prvo što uočite prilikom dolaska na LNG terminal ili terminal za ukapljeni prirodni plin (UPP) u neposrednoj blizini Omišlja na otoku Krku, čelična je grdosija FSRU broda za prihvat i uplinjavanje UPP-a duga 280 metara imenom LNG Croatia, uočljivog plavog trupa i cijele mreže cijevi i ventila koji zauzimaju čitavo nadgrađe broda. Ta gusta mreža čeličnih cijevi zapravo je sustav za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina i samo je srce broda. Istoga dana kada je novinarska ekipa Megawatta stigla na FSRU brod, terminal je bio u punom pogonu. Uz FSRU brod bio je privezan LNG tanker LNGShips Empress iz flote grčkog brodara TMS Cardiff Gas, specijalizirane upravo za transport ukapljenog prirodnog plina. Tanker je pristao toga jutra, dovezavši 140.000 kubnih metara ukapljenog prirodnog plina za naručitelja – mađarski MVM CEEenergy koji je ujedno i najveći pojedinačni zakupac kapaciteta terminala. U trenutku kada smo se popeli na FSRU brod u društvu Hrvoja Krhena, direktora tvrtke LNG Hrvatska koja upravlja terminalom, i tehničkog direktora Ivana Fugaša, LNG Croatia je radio punom parom, a Empress (Carica op. M.) je već svoj dragocjeni teret predavala terminalu. Iako su, dakle, sustavi za prihvat UPP-a i uplinjavanje radili pod punim opterećenjem, razina buke uza sam brod, pa i na njemu, bila je neočekivano niska, gotovo u razini ljudskog govora.

Dok prelazimo preko mosta koji brod spaja s kopnom i nastavljamo se penjati na prvu palubu, naš domaćin Hrvoje Krhen iznosi nam osnovne tehničke detalje FSRU jedinice. Brod je trajno vezan za kopno s čak 22 privezne jedinice, odnosno 22 konopa koja ga čvrsto drže uz pristan iako je brod potpuno maritimno spreman, odnosno u plovnom stanju i potpuno održavan prema pravilima klasifikacijskog društva. FSRU, originalnog naziva Floating Storage Regasification Unit ili Jedinica za prihvat i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina, ima zadatak preuzeti ukapljeni prirodni plin s tankera, vratiti ga u plinovito stanje te ga uz pomoć dviju golemih istakačkih ruku, visokih 50-ak metara, utisnuti u plinovod koji će dragocjeni teret kopnom transportirati dalje prema kupcima. U neposrednoj blizini pristana je i početak spojnog plinovoda Omišalj – Zlobin dugog 4,2 kilometra, kojim se plin s terminala transportira do Plinacrovog magistralnog plinovoda Omišalj – Zlobin te dalje putem transportnog sustava i isporučuje krajnjem kupcu. Od 1. siječnja ove godine, kada je terminal službeno krenuo s radom, pa do 15. listopada LNG Croatia je uplinio i u plinski transportni sustav utisnuo milijardu i 121 milijun kubičnih metara prirodnog plina.

Osim postrojenja za prihvat i uplinjavanje UPP-a, FSRU brod opremljen je i vlastitom malom energanom te proizvodi dovoljno električne energije za vlastite potrebe i potrebe postrojenja na kopnu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

FSRU brod je izgrađen 2005. godine kao konvencionalni LNG tanker Golar Viking u južnokorejskom brodogradilištu Hyundai Heavy Industries za norveškog brodara Golar Power Ltd, tvrtku specijaliziranu za transport UPP-a, i njegova je prvotna namjena bila prijevoz UPP-a. Tvrtka LNG Hrvatska kupila ga je 2019. godine uz pomoć sredstava odobrenih iz Europske komisije za 159,6 milijuna eura, nakon čega je konvencionalni tanker za prijevoz UPP-a konverzijom provedenom u brodogradilištu u Hudongu prenamijenjen u FSRU brod – jedinicu za prihvat i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina. Pod novim imenom LNG Croatia privezan je u Omišlju od prosinca prošle godine i od tada pa do danas prihvatio je 14 brodova za prijevoz UPP-a za različite kupce. „Do sada smo, u prethodnoj plinskoj godini, primili osam brodova s UPP-om iz Sjedinjenih Američkih Država, po dva s teretom iz Nigerije i Katara i jedan iz Belgije. Ovaj današnji teret, 14. po redu, stigao je iz Trinidada i Tobaga i prihvaćen je u sklopu nove plinske godine koja je službeno počela 1. listopada“, objasnio je tehnički direktor Ivan Fugaš. U međuvremenu je u svibnju ove godine obavljena i prva operacija ponovnog pretovara ukapljenog prirodnog plina s FSRU broda na manji brod za prijevoz UPP-a za daljnji transport, čime je dodatno proširena mogućnost trgovanja LNG-jem i morskim putem, a ne samo kopnenim.

U spremnike FSRU broda kapaciteta 140.000 prostornih metara ukapljenog prirodnog plina upravo se punio plin koji je pristigao iz Trinidada i Tobaga. Dok se uspinjemo na gornju palubu, do kontrolne sobe FSRU-a, pitamo Krhena kako će spremnici FSRU broda kapaciteta 140.000 kubnih metara plina prihvatiti teret veći od te vrijednosti. „FSRU može obavljati prihvat ukapljenog plina s LNG tankera u svoje spremnike i paralelno s tim procesom neprekidno obavljati i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina i njegovu isporuku u plinovod, tako da se odmah stvara slobodan kapacitet za prihvat novih količina UPP-a. No neposredno prije početka transfera UPP-a s tankera na FSRU nužno je proći kroz niz testiranja, standardnih check list procedura i provjera koje traju između pet i šest sati kako bismo bili sigurni da će se proces pretakanja obavljati u skladu s predviđenim tehničkim standardima“, objasnio je.

Iako su sustavi za prihvat UPP-a i uplinjavanje radili pod punim opterećenjem, razina buke uz brod, pa i na njemu, bila je neočekivano niska, u razini ljudskog govora

U spremnicima tankera UPP je pohranjen u tekućem stanju na izrazito niskim temperaturama. Naime, hlađenjem na temperaturu od -163 Celzijevih stupnjeva prirodni plin prelazi u tekuće stanje i osjetno gubi na obujmu pa je u takvom agregatnom stanju moguće prevesti znatno veće količine plina jer prirodni plin u tekućem stanju zauzima 600 puta manje prostora od plinovitog. No kako se UPP u tekućem obliku ne može transportirati plinovodom, prije transporta ga treba zagrijati kako bi se vratio u plinovito stanje.

Zagrijavanjem UPP značajno povećava svoj volumen pa se jedan kubni metar UPP-a nakon procesa zagrijavanja pretvara u 600 kubnih metara prirodnog plina u plinovitom stanju. Da bismo slikovito dočarali koju je količinu plina dovezao tanker LNGShips Empress, iznijet ćemo okvirnu računicu koja kaže da je nakon regasifikacije preuzetih 140.000 kubnih metara UPP-a, terminal u plinovod isporučio oko 84.000.000 kubnih metara prirodnog plina, što je otprilike dovoljno za prosječnu mjesečnu potrošnju plina za gotovo 300.000 kućanstava u zimskom periodu.

Kada se, dakle, obave potrebna testiranja, kreće proces preuzimanja UPP-a u spremnike na FSRU brodu, koji u prosjeku traje oko 30 sati. Penjemo se na najvišu palubu FSRU broda i ulazimo u upravljačku sobu iz koje se prati kompletno funkcioniranje broda. Krhen nam pokazuje sklop od pet fleksibilnih cijevi kojima je FSRU spojen na LNG tanker. „Putem tih fleksibilnih cijevi obavlja se transfer ukapljenog plina s tankera na FSRU. Putem četiri cijevi označene plavom bojom obavlja se pretakanje LNG-ja na FSRU, a kroz petu cijev označenu žutom bojom vraćamo određene količine prirodnog plina na tanker kako bi se održavao potreban tlak u tankovima“, objašnjava Krhen.

Boris Martić (lijevo) glavni je zapovjednik FSRU broda, a tehnički direktor Ivan Fugaš (desno) kaže kako je do danas LNG Croatia prihvatila 14 brodova za prijevoz ukapljenog prirodnog plina. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Ukapljeni plin preuzet na FSRU i uskladišten u četiri spremnika potom se zagrijava do temperature koja ga vraća u plinovito stanje. Zagrijavanje se obavlja tako da FSRU uzima morsku vodu i njezinu temperaturu putem sustava cijevi predaje međufluidu, glikolu, a on zagrijava UPP.

„Dakle, morska voda ne zagrijava UPP direktno već putem ‘posrednika’, međufluida, koji je dio zatvorenog sustava. Nakon što morska voda svoju toplinu preda međufluidu, vraća se u more i njezina temperatura nikada nije niska jer ne dolazi u direktan doticaj s tankovima s UPP-om i nije ni na koji način kemijski tretirana, pa je vraćamo u more u istom kemijskom sastavu u kojem je i uzeta. Redovno pratimo temperature mora na nekoliko lokacija u blizini broda i u neposrednoj okolini i budite uvjereni da pothlađivanja mora, za što su nas optuživale brojne ekološke udruge, nema“, kategoričan je Krhen.

Plin vraćen u prvobitno agregatno stanje dalje se uz pomoć istakačkih ruku isporučuje u plinovod na kopnu. Dvije istakačke ruke rade naizmjenično, a količine plina utisnute u plinovod ovise o zahtjevu i potražnji kupca. „Danas ćemo u plinovod isporučivati oko 280.000 kubika prirodnog plina na sat, što nam je blizu maksimalnog kapaciteta uplinjavanja, jer je te količine nominirao korisnik. Ponekad su nominirane količine manje, oko 150.000. Sve ovisi o zahtjevu korisnika, koliko on traži, toliko mi šaljemo u plinovod“, objasnio je Krhen.

U upravljačkoj sobi dočekuju nas pomorci zaduženi za kontrolu FSRU broda, na čelu s glavnim zapovjednikom Borisom Martićem, Bračaninom s golemim profesionalnim iskustvom na sličnim FSRU brodovima. Martić je, kao i svih ostalih 30-ak članova posade, zaposlenik hrvatske podružnice tvrtke Golar Power Ltd. koja se brine o održavanju broda i posadi.

„U ovom trenutku na brodu nas je 37, što je nešto više od uobičajenog broja od 29 članova. Posada stalno boravi na brodu u smjenama od po 28 dana i svi su visoko stručni i posebno obučeni za rad na ovakvim brodovima. Većina nas je iz Primorja i Dalmacije. Zanimljivo je da dosta Hrvata plovi na Golarovim brodovima po cijelom svijetu i cijenjeni su kao vrhunski pomorci“, pripovijeda nam Martić. Na nižoj palubi druga je kontrolna soba iz koje se na nizu ekrana u svakom trenutku prati stanje u plinskim spremnicima i sam proces uplinjavanja. Osim postrojenja za prihvat i uplinjavanje UPP-a, FSRU brod opremljen je i vlastitom malom energanom te proizvodi dovoljno električne energije za vlastite potrebe i potrebe postrojenja na kopnu, odnosno glavnog pristana sa istakačkim rukama, upravne zgrade i sustava nadzora, vodoopskrbe i protupožarnog sustava.

‘Terminal za ukapljeni prirodni plin na Krku uspješno je prošao sve kontrole, odnosno due diligence najvećih tvrtki za proizvodnju i transport UPP-a u svijetu’, kaže Hrvoje Krhen, direktor tvrtke LNG Hrvatska. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na odlasku uočavamo jedan vrlo zanimljiv detalj: oko trupa broda pliva golemo jato riba poprilične veličine koje se zadržavaju u neposrednoj blizini privučene mikroorganizmima i planktonom koji FSRU tijekom procesa uplinjavanja podiže s morskog dna. Prisustvo tolikog broja riba koje mirno plivaju uz trup broda podsjetilo nas je na to da se nalazimo na terminalu koji je od samog početka, odnosno od 2016. godine kada je projekt plutajućeg terminala prvi put spomenut u hrvatskoj javnosti, izazivao goleme proteste lokalne zajednice i brojnih ekoloških organizacija. No dojam koji smo mi stekli posjetom i obilaskom terminala posve je suprotan negativnim komentarima i optužujućim tvrdnjama predstavnika lokalne samouprave, građana i članova „zelenih“ udruga o navodnoj štetnosti i opasnosti terminala za okoliš.

Terminal za UPP na Krku, prema riječima Hrvoja Krhena, uspješno je prošao sve kontrole, odnosno due diligence najvećih tvrtki za proizvodnju i transport UPP-a u svijetu, poput British Petroleuma, Shella, Totala, Qatargasa i brojnih drugih te je dobio odobrenje za prihvat njihovih brodova, što je najbolja potvrda da hrvatski terminal radi u skladu s najvišim tehničkim, sigurnosnim i ekološkim standardima LNG industrije.