Louis Renault prošao je neobičan životni put, u kojem je bio i genijalni izumitelj i nacionalni junak i omraženi kapitalist i kolaboracionist…

Slika: Louis Renault 1918. (lijevo) i 1940. (desno)

… posljedice čudnih promjena u njegovom životu na određeni su način vidljive i danas. Louis Renault, rođen 12. veljače 1877., bio je mehanički genij, premda mu ne pripisujemo konkretan izum niti jedne značajne automobilske komponente.

Njegov rad na usavršavanju detalja i automobilskih sustava uvelike odredio pravac razvoja automobila početkom 20. stoljeća. U počecima tvrtke Renault, nakon što je 1898. konstruirao svoj prvi automobil, Louisova su starija braća vodila tvrtku, no Marcel Renault je poginuo, a Fernand se razbolio i umro, pa je Louis 1908. preuzeo i upravljanje tvrtkom.

U I. svjetskom ratu Renaultovi su automobili, korišteni kao pariški taksiji, prevozili vojnike na bojišnicu na Marnu, a njegova tvornica proizvodila tenkove i municiju, što mu je donijelo status nacionalnog junaka i orden Legije časti.

Između dva svjetska rata tvrtka Renault nastavila je napredovati, no ugled Louisa Renaulta ne. Stalno u sukobu sa sindikatima, postao je jedan od najomraženijih industrijalaca u Francuskoj, a njegova desničarska uvjerenja graničila su s ekstremnima. Andre Citroën za njega je bio ‘mali Židov’.

Kad je njegova tvornica nastavila s radom pod njemačkom okupacijom, Renault je pao u nemilost Pokreta otpora, iako će on kasnije ustvrditi da je nastavkom proizvodnje zapravo spasio radnike od deportacije u Njemačku.

Po oslobođenju je uhapšen te je brzo umro 24. listopada 1944., pod nikad razjašnjenim okolnostima. Mnogi smatraju da je već teško bolesni starac bio mučen, ako ne i ubijen. Tvrtka je privremeno oduzeta nasljednicima i nacionalizirana.

Do danas je ostala u državnom vlasništvu, premda Louis Renault nikada nije službeno osuđen za kolaboracionizam. Zanimljivo je i kontradiktorno općem stavu o njemu i to što oporukom tvrtku navodno nije ostavio obitelji nego zaposlenicima, no zbog nacionalizacije oni je nikada nisu dobili.

Autor: Dino Milić-Jakovlić