Velika je kriza sredinom 1980-ih potresala Renault, nakon niza razmjerno neuspješnih modela upitan je bio čak i opstanak tvrtke, a 1990. je predstavljen Clio…

Promašaj za promašajem: tako bi se, uz tek poneku iznimku, mogla opisati situacija 1980-ih u tvrtki Renault. Šlampavi pokušaji utvrđivanja položaja na američkom tržištu preko korporacije AMC generirali su samo gubitke, činilo se da će uspjeti uništiti čak i legendarno ime Jeep.

Golem je novac uzalud potrošen na utrke, uveli su turbo motore u Formulu 1 i koncept ‘običnog’ automobila Grupe B sa središnjim motorom u reli, no u oba su natjecanja konkurenti pobrali vrhnje. 1984. je predstavljen inovativni Renault Espace, no to je bila i godina kada je Renault s financijske strane dotakao dno, mjesečno gubeći po milijardu franaka.

Foto: Renault

Državnim dekretom na čelo tvrtke postavljen je Georges Besse, no 1986. su ga u terorističkom napadu ustrijelile dvije članice anarhističke skupine Action Directe. Stvari su se počele konsolidirati nakon što su došli nasljednik Raymond Lévy i vizionarski dizajner Patrick Le Quément, no problem zastarjele i neatraktivne palete modela bio je mač nad glavom.

To je bilo posebno izraženo u najvažnijoj tržišnoj kategoriji malih automobila: Renault 5 na tržištu je bio od 1972. (druga generacija iz 1984. bila je posve nov model, s poprečno ugrađenim motorom umjesto uzdužno, ali prosječnom se kupcu činila kao redizajn), a Renault 4 čak od 1961. No početkom 1990-ih situacija će se u potpunosti preokrenuti, zahvaljujući novim, atraktivnim i tržišno iznimno uspjelim modelima Clio i Twingo.

Clio je predstavljen prvi, u lipnju 1990., odmah pribavivši simpatije publike i kritike. Prvo je predstavljena inačica s pet vrata, a u studenom i ona s tri. Ovisno o inačici bio je dug od 3709 do 3716 mm, širok 1616-1641 mm, a visok 1365-1395 mm, dok je masa varirala od 790 do 975 kg.

Moderan i atraktivan dizajn uveo je Renault u neko novo razdoblje, premda je, paradoksalno, model zapravo koristio mehaničke osnove prethodnika, druge generacije modela Renault 5, koja je pak napravljena na bazi serije R9/R11, a Renault 9 predstavljen je još 1981., donijevši Renaultu drugi od dosadašnjih šest naslova europskog automobila godine.

Clio će također krajem 1990. osvojiti titulu ‘Europskog automobila 1991. godine’, a taj će uspjeh za 2006. ponoviti treća generacija modela- čak 312 bodova ‘rasturio’ je konkurenciju. Danas skoro zaboravljena Nissan Primera bila je druga s 258, a aerodinamična Opel/Vauxhall Calibra tek treća sa 183 boda.

U čitavoj se povijesti ovog izbora samo još Volkswagen Golf može pohvaliti s dvije titule, što jasno pokazuje kakav značaj Clio ima za Renault, ali i europsko tržište automobila. U obrazloženju prve titule članovi su komisije napisali: ‘Izniman stil, dobra razina kvalitete, bogat prostor u kabini i prtljažniku, kao i bogatstvo opreme nikad ranije ponuđeno u nekom modelu ove klase nekog popularnog proizvođača.’

Novinarima i publici svidio se karakter automobila, bogatstvo ponuđenih opcija, kao i sigurno i ugodno ponašanje na cesti. Prva se verzija pokretala benzincima serije Energy, razvijenim 1988. za model Renault 19. Njegov je motor s 1390 ccm i 75 KS za Clio dobio i verziju od 1171 ccm i 60 KS, smanjenjem hoda sa 77 na 64,9 mm uz isti provrt od 75,8 mm.

Začudo, priključili su mu slavni OHV motor s 1108 ccm i 49 KS, koji je karijeru počeo 1962. u Renaultu 8 s 956 ccm, a zaključio 1994. u modelima Renault Clio i Renault 5. Dacia ga je koristila do 2004.! Začudo, realno je vukao jednako, čak i bolje od nominalno 11 KS snažnijeg 1.2 (17 s, 150 km/h), a manje trošio. Prepoznavao se po metalnom zveketu razvodnog lanca.

Rijetke su bile verzije 1.8 s 88 KS do 109 KS, a sportski Clio Williams, 2.0 sa 147 KS, odgojio je generacije ‘golobradih pilota’. Najvažniji 8-ventilski benzinac, s 1149 ccm i 58,5 KS, s Multipoint ubrizgavanjem, stigao je 1996. U funkciji, ali 16V sa 75 KS (za osnovni Clio i modele Dacia zadržao se do 2018.). Važnu je ulogu imao i klasični dizelaš 1.9 d sa 64 KS.

Uz dva redizajna (modele od 1994. označavamo kao Phase II, a od 1996. kao Phase III), do gašenja proizvodnje prve generacije u travnju 1998. proizvedeno je čak 4.016.013 primjeraka, čvrsto utaborivši Renault Clio među vodećim modelima na europskom tržištu. Zanimljivo, sklapan je u samo četiri tvornice, po jednoj u Francuskoj, Sloveniji, Kolumbiji i Argentini.

Možda i najzanimljiviji dio Clio-priče uzbudljive su sportske inačice. Već je 1991. stigao Renault Clio 16S (ili 16V, ovisno o tržištu) sa 137 KS. Dvije godine potom stiže Renault Clio Williams, sa 147 KS, nazvan po F1 momčadi koja je ‘drmala’ s motorima Renault F1.

Zlatni aluminijski naplaci i plava karoserija obilježje je dva kultna sportska modela 1990-ih, Subaru Impreza WRX i Renault Clio Williams, koji je 1996. bio sigurnosni automobil Formule 1. Planirali su ih proizvesti 3800, na kraju prodali čak 12.100.

U matičnoj je državi od 1991. do 1997. Clio bio najprodavaniji automobil na tržištu. Osim sportskih inačica, najzanimljiviji je bio luksuznije opremljeni model Baccara. Kod nas su najčešći bili bazni modeli, no kako se životni vijek prve generacije poklopio s ratom i najsiromašnijim godinama, tek će Renault Clio II postati pravi hrvatski bestseller.

Renault Clio je dosad, u pet generacija, proizveden u 16 milijuna primjeraka. Zasad se kolekcionarski zanimljivima čine samo sportski modeli, pogotovo Williams, a vjerojatno će još dugo ostati tako. Za razliku od manjeg Twinga, Cliju ne prognoziramo kultni status.

Autori: Dino Milić-Jakovlić i Željko Marušić