REMCO EVENEPOEL U sedam godina od belgijske nogometne reprezentacije do dva olimpijska zlata u biciklizmu

Autor:

Paris 2024 Olympics - Road Cycling - Men's Road Race - Trocadero, Paris, France - August 03, 2024. Remco Evenepoel of Belgium celebrates crossing the finish line in first place and winning the gold medal REUTERS/Piroschka Van De Wouw     TPX IMAGES OF THE DAY Photo: Piroschka van de Wouw/REUTERS

Piroschka van de Wouw/REUTERS

Olimpijske igre u Parizu, koje su tek na polovici, već su donijele niz sjajnih sportskih ali i životnih priča ali jedna od najzanimljivijih svakako je ova Remca Evenepoela, Belgijca koji je u subotu došao do dvostruke krune kakvu još nikad nije osvojio. Evenepoel (24) je prvo u prošlu subotu, 27. srpnja, osvojio zlato u vožnji na kronometar, samo šest dana nakon što je na Tour de Franceu osvojio treće mjesto, da bi još sedam dana kasnije, trećeg dana kolovoza, osvojio i zlato na cestovnoj utrci u Parizu. Isti pothvat, pobjedu na kronometru i cestovnoj utrci, ostvario je i prošle godine na Svjetskom prvenstvu postavši drugi ikad koji je osvojio zlato na te dvije utrke.

Evenepoelova posebnost je što se biciklizmom počeo baviti tek prije sedam godina, 2017., kad je imao 17 godina. Do tad igrao je nogomet, bio je jako dobar lijevi bek, igrati je počeo u Anderlechtu, s 11 je prešao u nizozemski PSV da bi se tri godine kasnije vratio u matični Anderlecht. Bio je kapetan belgijske U-15 pa zatim U-16 reprezentacije međutim sa 17 se odlučio prebaciti na sport svog oca Patricka.

„Sjećam se da je cijelu utakmicu bez prestanka mogao trčati“, prisjeća se Bob Browaeys, Evenepoelov trener u belgijskoj U-16 reprezentaciji. „Trčao je u oba smjera neprestano, uvijek je bio spreman puno trčati“. Ispočetka je igrao u veznom redu, kasnije je zbog nevjerojatne izdržljivosti prebačen na lijevog beka ili wing-beka. „Već u to vrijeme bio je pravi profesionalac“, kaže Browaeys, „bio je moja desna ruka na terenu. Puno smo razgovarali o taktici, prehrani, sve ga je zanimalo.

Još dok je igrao nogomet Evenepoel je s ocem, bivšim profesionalnim biciklistom, ni blizu uspješnim kao njegov sin koji je 1993. na Vuelti došao na cilj predzadnji, barem jednom tjedno vodio dionice od 50-60 kilometara. Možda ga je otac nagovarao da promijeni sport ali rekao je da je pravi razlog za odlazak iz nogometa „umor od svijeta nogometa“, što god to značilo, uz dodatak kako je „osjetio gađenje prema nogometu zbog onog što se događa unutar klubova“. Eto, izgleda da se i mladom Evenepoelu dogodilo da mora na klupu zbog sina lokalnog političara ili nećaka klupskog sponzora. Ima toga i izvan Hrvatske.

Već sljedeće godine, bila je 2018., Belgijac je osvojio Svjetsko prvenstvo za juniore, opet i na kronometar i u cestovnoj utrci a ohrabren početnim sjajnim rezultatima odlučio je preskočiti U-23 natjecanja pa je već od 2019. redovan na velikim seniorskim utrkama. Iste je godine stigao i do prve profesionalne pobjede, bilo je to na domaćem terenu, na Tour of Belgium.

„Pogledajte ovo“, rekao je u subotu Evenepoel pokazujući na Eiffelov Toranj, Kakvo mjesto za doći do pobjede. Toliko sam ponosan na pobjedu i to što sam prvi ikad koji je ostvario ovaj ‘double’. To je povijest, zar ne?“.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.