“Nije samo ‘rekordno niska'”, rekao je Ted Scambos, glaciolog sa Sveučilišta Colorado Boulder. “To je u vrlo strmom silaznom trendu.”

Za razliku od Arktika, gdje je stopa gubitka morskog leda pratila prilično dosljednu silaznu putanju kako se klimatske promjene ubrzavaju, antarktički se morski led mijenja gore-dolje, što otežava odgonetnuti kako kontinent i okolni ocean reagiraju na globalno zagrijavanje.

Dvije polarne regije vrlo su različite. Dok je Arktički ocean okružen kontinentima, Antarktik je kontinent okružen oceanom – to znači da njegov morski led može rasti prema van, bez ograničenja kopna. Antarktički led obično je tanji od arktičkog leda, s većim porastom zimi i strmijim padom ljeti.

Klimatski modeli projicirali su pad antarktičkog morskog leda koji je bio sličan Arktiku, ali donedavno se regija ponašala potpuno drugačije nego što su ti modeli predviđali.

Dostigao je rekordnu razinu za zimski ledeni led 2014. kada je dosegao 7,76 milijuna četvornih milja, što se činilo u prilog ideji da bi Antarktik mogao biti relativno izoliran od globalnog zatopljenja. Ali 2016. nešto se promijenilo. Znanstvenici su počeli promatrati nagli silazni trend.

Isprva, neki su to pripisali uobičajenoj varijabilnosti ovog iznimno složenog kontinenta, s njegovim raznolikim, isprepletenim klimatskim sustavima. No nakon dva uzastopna rekorda niske razine morskog leda, znanstvenici postaju zabrinuti.

“Pitanje je jesu li klimatske promjene doprle do Antarktika? Je li ovo početak kraja? Hoće li morski led zauvijek nestati sljedećih godina tijekom ljeta?”  rekao je Christian Haas, voditelj odjela za istraživanje fizike morskog leda na institutu Alfred Wegener u Njemačkoj.
Nekoliko čimbenika može utjecati na to zašto je morski led tako nizak, uključujući vjetrove, oceanske struje i oceansku toplinu. Temperature zraka bile su više od uobičajenih u dijelovima Antarktika, oko 1,5 stupnjeva Celzijusa iznad dugoročnog prosjeka.

Drugo važno razmatranje je pojas zapadnih vjetrova koji kruže Antarktikom, poznat kao južni prstenasti smjer. Ovi vjetrovi, koji mogu povećati topljenje morskog leda, bili su jači nego inače, prema NSIDC-u, i pridonijeli su vremenskim uvjetima koji pumpaju topli zrak u regiju.

Snaga vjetrova je djelomično povezana s povećanjem onečišćenja planeta koje zagrijava planet, kao i s rupom u ozonskom omotaču iznad kontinenta. Također postoje sugestije da se morski led topi zbog topline zarobljene neposredno ispod površine oceana, rekao je Scambos.

“U osnovi, dobivate toplinu koja se miješa u gornji sloj vode oko Antarktika”, rekao je. Ako ta teorija stoji i povezuje se s općim zagrijavanjem oceana, “onda to ima velike implikacije na stabilnost antarktičkog ledenog pokrova.” Nestanak morskog leda može imati kaskadne učinke na Antarktiku i šire.

Iako ne utječe izravno na razine mora, jer već pluta u oceanu, gubitak ruba morskog leda oko Antarktika ostavlja obalne ledene ploče i ledenjake izloženima valovima i toplim oceanskim vodama, čineći ih mnogo ranjivijima topljenje i razbijanje.

Izmijenjeni antarktički krajolik mogao bi imati značajan utjecaj na životinjski i životinjski svijet, od mikroorganizama i algi koji podupiru hranidbeni lanac – hrane za planktone koji zauzvrat hrane mnoge kitove u regiji – do pingvina i tuljana koji se oslanjaju na morski led za hranjenje i odmor.

Dijelovi Antarktike već neko vrijeme doživljavaju alarmantne promjene.

Antarktički poluotok, vretenasti lanac ledenih planina koji strši sa zapadne strane kontinenta poput palca usmjerenog prema Južnoj Americi, jedno je od mjesta koja se najbrže zagrijavaju na južnoj hemisferi.

Carlos Moffat, oceanograf sa Sveučilišta u Delawareu, koji se upravo vratio s istraživačkog putovanja na Antarktički poluotok, rekao je za da su niske razine leda u moru i vrlo tople temperature oceana koje su otkrili “dramatično različite od onoga što smo promatrali posljednjih nekoliko desetljeća.”

Moffat, koji posjećuje regiju svakog ljeta u sklopu Palmerovog dugoročnog ekološkog istraživanja, rekao je: “Ovogodišnji uvjeti su u pozadini dugoročnih promjena u ovoj regiji Antarktika.”

Prošle su godine znanstvenici rekli da se golemi ledenjak Thwaites na zapadnoj Antarktici – poznat i kao “ledenjak sudnjeg dana” – “drži za nokte” dok se planet zagrijava, s mogućim brzim povlačenjem u sljedećih nekoliko godina. Znanstvenici su procijenili da bi globalni porast razine mora mogao porasti za oko 10 stopa ako Thwaites potpuno propadne, što može biti razorno za obalne zajednice diljem svijeta.

Prerano je reći je li rekordno smanjenje morskog leda nova normala ili će se vratiti, a Antarktika je poznata po svojim značajnim promjenama. NSIDC ističe sljedeće: “Dok su 2022. i 2023. imale rekordno nizak minimalni opseg, četiri od pet najviših minimuma dogodila su se od 2008. godine.”

“Potrajat će neko vrijeme da se raspadne”, rekao je Scambos. “Još uvijek reagiramo na relativno iznenadnu promjenu. Sigurno je da su posljednjih nekoliko godina bile dramatičan uskličnik trenda koji se tek razvijao nakon 2016. godine.”

Znanstvenicima će trebati još najmanje pet godina podataka i promatranja, procijenio je, ali je dodao: “Čini se da se nešto promijenilo na Antarktici i da su stvari prilično dramatične.”