Prvo reizdanje albuma ‘Le Femme’ zagrebačke alternativne grupe Karlowy Vary, koje je originalno objavljeno 1985. godine u beogradskoj diskografskoj kući PGP RTB, objavila je ovih dana slovenska diskografska kuća Matrix Music
Ovih dana se u izdanju slovenske diskografske kuće Matrix Music pojavilo prvo reizdanje albuma „Le Femme“ zagrebačke alternativne grupe Karlowy Vary, koje je originalno objavljeno prvi i zadnji put 1985. godine. Po mišljenju čelnog čovjeka spomenute diskografske kuće i dugogodišnjeg glazbenog promotora, producenta i DJ-a Primoža Pečovnika, to je jedan od najboljih albuma jugoslavenske underground rock i alternativne scene, koji i nakon punih 40 godina još uvijek zvuči jako relevantno i svježe.
„Radi se o skoro potpuno zaboravljenom biseru hrvatske/ex-Yu alternativne rock produkcije, koji se vjerojatno ‘izgubio’ među tadašnjim izdanjima visokog kalibra“, rekao nam je Pečovnik te pojasnio: „Očito se sve poklopilo: izvanprosječna kreativnost ključnih članova benda, specifična atmosfera u ono vrijeme ‘kasnog socijalizma’, post-punk estetika tadašnje zagrebačke scene i, naravno, veliki utjecaj legendarne Margite Stefanović Magi iz grupe EKV pri samom stvaranju albuma.“
Preciznije, prvo su Hrvoje Piletić Pile i Davor Gobac oformili grupu Korowa Bar, posudivši ime iz filma „Paklena naranča“ Stanleyja Kubricka. Ubrzo su im se pridružili Dražen Pencel Pink na basu i Zdravko Ostojić Mark na bubnjevima, dok se mikrofona prihvatio njihov prijatelj iz srednje škole Igor Zambelli Slojmun. Gobac nakon svega nekoliko proba odlazi i postaje pjevač grupe Psihomodo Pop, Zdravko Ostojić Mark osniva grupu La Fortunjeros, a u grupu ulazi Tomo in der Mühlen, koji nam je ispričao kako je sve počelo: „Većina nas znala se iz osnovne škole i iz našeg kvarta. Svi smo, manje-više, živjeli u centru. Svi smo pohađali glazbene škole, ali smo paralelno od početka naginjali nekonvencionalnim smjerovima popularne glazbe. Bend je imao puno reinkarnacija, ali najplodonosniji sastav činili su Pile, Pink, Slojmun i moja malenkost. Pritom ne treba zaboraviti i pjevače koji su se smjenjivali po načelu „ne znaš koji je bolji“. To su svakako bili Varja, Mance i već spomenuti Slojmun.“
Producent Tomo In der Mühlen bio je član grupe Korowa Bar, kasnije Karlowy Vary, koja je prva na prostoru jugoslavije umjesto bubnjeva koristila ritam-mašinu
Iako su u to vrijeme često slušali grupe kao što su Bauhaus, Pere Ubu ili Lou Reeda, nisu težili tom zvuku, no njihove su probe zapravo bili mali koncerti jer su često bili prisutni njihovi prijatelji. Nakon par sessiona i nezgode koju je doživio bubnjar grupe, Tomo in der Mühlen nabavlja ritam mašinu Roland 606 kako bi zamijenili bubnjara i time automatski postaju drugačiji od svih ostalih zahvaljujući svom specifičnom zvuku. Štoviše, proširila se priča da je u Zagreb netko donio prvu ritam-mašinu, koja se tada tek pojavila u svijetu glazbe. „Spomenutu ritam-mašinu počeli smo koristiti već u doba Korowa Bara jer smo naprosto odustali od bubnjara. Bili smo valjda prvi bend na ovim prostorima koji je umjesto bubnjara koristio Roland 606 i Roland 808, a kasnije i Emu drumulator. Osim toga, ja sam gitaru uvijek svirao s puno pedala i više naginjao nekom eksperimentalnom zvuku. Također sam koristio guitar synth ARP Avatar, kao i mnoge druge ‘gadgete’. Na albumu ‘Le Femme’ također smo koristili napredne mašine kao što su Oberhaim i Emulator 2. Znam da zvuči kao da pričam ‘kineski’, ali za ono vrijeme to je zbilja bila svemirska tehnika“, rekao nam je In der Mühlen, prisjetivši se istovremeno kako su nastajale same pjesme: „Pjesme su više nastajale kao doprinosi svih nas. Mnoge pjesme počele bi kao bas linija Pinka koja bi bila neka baza pjesme i onda bi svatko od nas radio ono što već smo radili. Mogli bismo reći da je proces stvaranja više sličio na jazz session. U stvari, bili smo jako različiti. Recimo, Pile i ja odrasli smo slušajući Yes, ELP i slične bendove kao i već spomenuti jazz. Ja sam već onda slušao puno njemačke elektronske, kao i kraut rock glazbe i kupovao sve pedale do kojih sam mogao doći, što je, naravno, značajno utjecalo na naš zvuk.“
Primožu Pečovniku posebno su zapeli za oko jer su se u to vrijeme izdvajali od prosjeka tadašnje jugoslavenske alternativne rock scene: „Njihove odlike su posebna poetika, za ono vrijeme vrlo dobra produkcija snimki, pa i činjenica da pjesme nisu bile striktno ‘žanrovske’. Imale su elemente popa, rocka, dark-wavea, čak soula. I naravno, taj ‘frontwoman’ element, koji je za njih najvjerojatnije bio presudan u smislu napretka u karijeri, ali sudbina je tu karijeru nažalost zaustavila“, rekao nam je Pečovnik. „Frontwoman“ koju spominje bila je Varja Orlić, koja je dala svoj osobni pečat grupi Karlowy Vary. No prije nego što se Varja priključila grupi, izredali su se brojni pjevači.
Igor Zambelli Slojmun bio je prvi pjevač, ali je zbog „neodgovornog“ ponašanja i konzumacije narkotika u neprikladnim momentima, odnosno pred nastup, ubrzo „skinut s funkcije“. Potom je u grupu došao Milan Manojlović Mance, kasnije kultni zagrebački kantautor i likovni umjetnik, koji je dao svoj doprinos, ali i vrlo često mijenjao tekstove pjesama pred samu izvedbu pa je i on ubrzo otpao. No onda se odjednom pojavila djevojka dubokog glasa Varja, koja je otvorila neka nova vrata. No biti pjevač ili pjevačica grupe Karlowy Vary nije baš bilo jednostavno, što je istaknuo i In der Mühlen: „Biti pjevač u Korowa Baru ili Karlowy Varyma bilo je zbilja teško jer mi nismo radili klasične aranžmane i tekstove koje bi onda netko pjevao, već bi stvar nastajala kroz taj naš osebujan proces i nepisana pravila. Tako da su možda najvažnije bile kreativnost i osobnost pjevača. Mance je tu ‘sjeo’ 100 posto, ali kako je on bio više introvertan, to je uživo izgledalo bitno drugačije nego s Varjom koja je bila ekstrovertna. Problem koji su Varja i bend osjećali bio je imidž benda s frontwomen. Ni nama ni Varji to se nije sviđalo jer nas je ‘vuklo’ prema mainstreamu, zbog Varjine pojavnosti, odnosno, zbog pjevačice osebujnog izgleda. Recimo, svoju najpopularniju pjesmu prestali smo izvoditi zbog stiha ‘Metni mi ga mili, metni mi ga opet’, jer je sa ženskim vokalom imao krivi predznak. Stih je govorio o heroinu, a ne o onome na što bi većina pomislila.“
Raznih vrsta narkotika u to je vrijeme u Zagrebu bilo doista mnogo, pa ne čudi što je većina članova grupa Karlowy Vary na kraju i doživjela sudbinu sličnu grupi Ekatarina Velika. „Droge su bile veliki problem benda kao i naše publike, a generalno Zagreba i Beograda u to doba“, prisjetio se u razgovoru In der Mühlen te rekao: „Prestanak rada pod imenom Korowa Bar i tranzicija u Karlowy Vary bili su utemeljeni na ideji odvajanja upravo od tog i takvog svijeta. Na kraju je ipak presudan bio odlazak Varje koja je naprosto odlučila više se ne baviti glazbom. Imali smo nakon toga još jedan kratki povratak sa svirkom na MESAM-u i Beogradskoj akademiji, i to s Firchijem iz EKV-a na bubnjevima, ali ja sam se već onda počeo ozbiljno baviti produkcijom pa mi fokus jednostavno više nije bio na bendu.“
‘Bilo je zbilja ludo to doba, a najluđe je to što smo mogli živjeti od takve glazbe. Danas je to nezamislivo. Glazbeno gledano, nisam se puno udaljio od ondašnjeg izričaja’, kaže In der Mühlen
Pitali smo izdavača reizdanja albuma „Le Femme“ Pečovnika koliko je, po njegovom mišljenju, osim samog specifičnog zvuka i glazbenog izraza grupe za popularnost važna prisutnost Varje Orlić kao pjevačice. „Varjin vokal je bez sumnje to zbog čega taj album nisam mogao prestati slušati. Takvih vokala nema puno ni u svjetskim okvirima. Nažalost, njeno ‘ludilo’ je došlo do izraza na rijetkim koncertima, ali mislim da je upravo njezin duboki glas taj faktor koji je sve elemente zvuka spojio u koherentnu cjelinu, a koja funkcionira još i danas, 40 godina kasnije“, rekao nam je. Negdje u to vrijeme, kada se život odvijao na relaciji ‘slavnih’ zagrebačkih kafića Kavkaz, Zvečka, Blato, ali i na relaciji Zagreb – Beograd, u Zagreb je sve češće dolazila klavijaturistica tek stasale grupe Katarina II, kasnije Ekatarina Velika, Margita Stefanović Magi, koja je u to vrijeme prohodala s Tomom in der Mühlenom. Pitali smo ga koliko je njegova veza s Magi utjecala na zvuk grupe i kakva je bila njezina uloga u grupi. „Realno, ne puno, ali… Magi je kao glazbenica, ali i općenito bila jedna od najtalentiranijih osoba koje sam u životu upoznao. Njen je pristup bio da uvijek sudjeluje i nastoji sve poboljšati, a ne biti destruktivna ili se nametati. Zbog toga se jako brzo i dobro uklopila. Također, bila je i ekstremno dobro glazbeno obrazovana, ali je svejedno relativno lako uskočila u naš kaotični vlak iako, kao što sam već rekao, baš i nismo poštovali profesionalna pravila.“
Grupa Karlowy Vary nije često nastupala iako su gotovo svi za nju znali, i to bez postojanja interneta, društvenih mreža i brojnih radiostanica. Barem u Zagrebu i Beogradu. Prvi nastup održali su u Kulušiću 1981. zahvaljujući svom prijatelju, redatelju Pjeru Žardinu, koji ih je pozvao da nastupe u sklopu njegove predstave „Studio za image“. Žardin je u to vrijeme čak snimio i dokumentarni film o Hrvoju Piletiću Piletu, pa ih je poznavao „u dušu“. Međutim, kako je nastup grupe Karlowy Vary bio prilično nepredvidiv i pomalo divlji, u jednom trenutku roditelji su počeli izvoditi djecu s njihova nastupa što je prilično obradovalo članove benda jer su zaključili da su na dobrom putu. Sami nastupi, kojih, koliko je poznato, nije bilo puno, bili su im jako važni, a u razgovoru ih se prisjetio In der Mühlen: „Nastupi su nam bili jako važni, naravno, jer smo od samog početka sami sebe smatrali konceptualnim bendom koji svira i nastupa uživo, dok nas istodobno uopće nije zanimao i privlačio rad u studiju. Zbog toga danas, nažalost, i ne postoje dobre snimke Korowa Bara. Uživo smo bili glasni, sirovi, nefiltrirani i vrlo spontani, ali istovremeno nas baš nije zanimala izravna komunikacija s publikom tako da smo bili dosta drugačiji od ondašnjih bendova. Također, nismo imali tu ideju ili potrebu da postanemo dopadljivi i popularni.“
Pune četiri godine trudili su se ne postati popularni dok nisu shvatili da bi ipak bilo pametno objaviti album. Snimke su ponudili svim diskografskim kućama u Hrvatskoj, ali su ih odbili pa je album na koncu objavila beogradska diskografska kuća PGP RTB, i to u za tadašnje naklade vrlo malih 7000 primjeraka. No sam čin odbijanja diskografskih kuća u Hrvatskoj nije bio bez razloga: „‘Le Femme’ je ustvari drugi album. Prvi je trebala objaviti diskografska kuća Suzy, ali ondašnja komisija za šund proglasila je album šundom, a onda i antisocijalističkim“, objasnio je In der Mühlen te ispričao priču o tome što se zapravo dogodilo: „U isto vrijeme utjecajne beogradske novine Politika ‘razapele’ su nas i još nekoliko grupa zbog korištenja ‘stranih kapitalističkih naziva’. U ono je doba, koliko se sjećam, to značilo dodatni porez, odnosno, veće troškove proizvodnje LP-ja, pa je kuća Suzy odustala. ‘Le Femme’ smo tada ponudili svim diskografskim kućama koje su postojale u ono vrijeme i svi su nas, osim PGP-a, odbili. Koliko se sjećam, naklada je bila 7000 primjeraka i rasprodala se odmah. Svejedno, reizdanja nije bilo.“ I evo, 40 godina kasnije pojavio se diskograf entuzijast, i to iz Slovenije, koji nije zaboravio na njih i koji je s najvećim zadovoljstvom objavio reizdanje njihova jedinog albuma „Le Femme“.
„Nije bilo tu dugog i intenzivnog razmišljanja. ‘La Femme’ je oduvijek bio pomalo zaboravljena ‘klasika’. Nepravedno bi bilo da potone u zaborav. Iz aspekta vlasnika diskografske kuće, takva vrsta repertoara, znači kvalitetni povijesni snimci iz vjerojatno najzanimljivijeg perioda popularne glazbe osamdesetih, može biti vrlo interesantna diljem svijeta“, objasnio je Primož Pečovnik. Diskografska kuća Matrix Music osnovana je još 1994. godine i prva se u istočnoj Europi bavila elektronskom glazbom. Na početku svog djelovanja bila je posvećena vinilnim izdanjima slovenskih producenata i DJ-a koja su bila iznimno dobro prihvaćena na svjetskoj elektroničkoj glazbenoj sceni.
‘Uživo smo bili glasni, sirovi, nefiltrirani i spontani, ali istovremeno nas nije zanimala izravna komunikacija s publikom pa smo bili drugačiji’, kaže Tomo In der Mühlen
Najveći uspjeh diskografske kuće Matrix Music bile su dvije kompilacije pjesama grupe Kraftwerk koje su preradili slovenski glazbenici i producenti, pod nazivom „Trans Slovenia Express. Vol. 1“, objavljena 1993. godine, i „Trans Slovenia Express. Vol. 2“, a objavljene su u suradnji s diskografskom kućom Mute Records iz Engleske. Primož Pečovnik, čelni čovjek diskografske kuće Matrix Music, odlučio se upravo izdanjem „Le Femme“ grupe Karlowy Vary vratiti na globalno tržište, vjerujući u iznimnu kvalitetu zaboravljenog izdanja. Svakako valja spomenuti da su u sklopu iste edicije Matrix Music Arhiv u pripremi albumi grupa Borghesia, Videosex i Beograd, koji bi se trebali pojaviti na tržištu tijekom 2023.
Jedini preživjeli član te postave grupe Karlowy Vary je Tomo in der Mühlen, koji se još uvijek aktivno bavi glazbom u Hrvatskoj i izvan nje. Danas je vlasnik i direktor iznimno uspješne izdavačke tvrtke IDM Music koja djeluje na globalnom tržištu, s uredima u Zagrebu i New Yorku, ali i sve traženiji DJ širom svijeta. S obzirom na njegovo glazbeno iskustvo, pitali smo ga kako danas, s odmakom od četrdesetak godina i preslušanih tisuća sati razne glazbe iz cijeloga svijeta, gleda na period proveden s grupom Karlowy Wary.
„Nisam nostalgičar tako da na to gledam kao na samo jednu razvojnu stepenicu u svom životu. Bilo je zbilja ludo to doba i najluđe je to što smo u ono vrijeme čak mogli živjeti od takve glazbe, i to u ovoj sredini. Danas je to, recimo, nezamislivo. Glazbeno gledano, mogu reći da se nisam baš puno udaljio od ondašnjeg izričaja. I dalje redovito nastupam, koristim relativno slične instrumente i ritam mašine. Što se tiče te glazbe, jedino mi je žao što nismo uspjeli snimiti originalnu glazbu Korowa Bara jer je to naprosto bio najsiroviji bend u svijetu i okolici“, zaključio je Tomo in der Mühlen.
Komentari