Uskoro će započeti Olimpijske igre u Parizu, a jedan od potajnih hrvatskih aduta za medalju je splitski jedriličar Filip Jurišić koji će se natjecati u jedriličarskoj klasi ILCA 7, nekadašnjoj klasi LASER. Do plasmana na Olimpijadu je došao nakon dugotrajnih kvalifikacijskih duela i pobjede nad svojim klupskim kolegom, prijateljem i dugogodišnjim sportskim uzorom Tončom Stipanovićem, najuspješnijim i najtrofejnijim hrvatskim jedriličarem svih vremena. Dovoljno je samo spomenuti da je Stipanović dva puta osvojio srebrnu olimpijsku medalju, 2016. na Olimpijadi u Rio de Janeiru i Tokiju 2021. Ukupno je osvojio 11 medalja s najvećih svjetskih regata i međunarodnih natjecanja.

Filip je bio uspješniji od njega u nekoliko teških regata tijekom protekle godine, pa je epska borba dvojice jedriličara splitskog JK Mornar za plasman na Olimpijadu postala regata njihovih života. Zadnji veliki okršaj odvijao se na regati u francuskom Hyeresu. To je inspiriralo splitskog novinara i tekstopisca Ivu Šćepanovića i poznatog kantautora Nenu Belana da zajedničkim snagama stvore „Regatu života“, sjajnu skladbu koju je Belan s uspjehom premijerno izveo na Melodijama Jadrana. „Regata života“ već je postala ljetni hit. Kako će na Olimpijadi u Parizu, odnosno regatnim poljima oko Marseillea, proći Jurišić, i hoće li on postati hrvatski sportski hit ljeta, vidjet ćemo uskoro. „Filip na Olimpijadi može puno. Pokazao je to dosta puta do sada. Konkurenciju jako dobro poznaje. Uskoro ćemo vidjeti koliko je to puno. Ja se iskreno nadam do olimpijske medalje“, optimističan je Filipov prijatelj i ljuti suparnik Stipanović. Za Navigare govore dvojica aktera do sada nikad viđenog sportskog dvoboja koji je nosio veliki ulog – nastup na Olimpijadi u Parizu.

‘Taj moj put od Hvara preko Splita do Pariza nije bio nimalo lak. Najvažnije je da moj primjer motivira još puno mladih hvarskih sportaša’, rekao je Filip Jurišić, član JK-a Mornar. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Od završetka regate života u Hyeresu su prošla skoro tri mjeseca. „Čim je završila ta regata, bio sam potpuno svjestan činjenice da ću ja biti hrvatski predstavnik u klasi ILCA 7 na Olimpijskim igrama u Parizu. Za razliku od situacija kad sam na europskom i svjetskom prvenstvu osvajao medalje za Hrvatsku, kad me danima držala euforija i gotovo nisam mogao spavati od uzbuđenja, ovoga puta, nakon dugotrajne i iscrpljujuće borbe, samo sam se prepustio tom osjećaju ispunjenosti i zadovoljstva“, rekao je Jurišić. „Toliko sam vjerovao u svoju pobjedu da sam možda unaprijed bio spreman da sam ja idući hrvatski predstavnik na Olimpijadi. Naravno da mi je žao što sam nastup izborio u izravnom rivalitetu sa svojim prijateljem, uzorom, učiteljem i suparnikom Tončom Stipanovićem, ali druga opcija nikad i nije postojala. Pravila su takva da u ovoj klasi može nastupiti samo jedan jedriličar iz svake države. Zato nastup na Olimpijadi i jest toliko prestižan“, ističe Filip.

„Da, htio sam otići na Olimpijske igre i četvrti put i probati osvojiti treću olimpijsku medalju. I tako postati prvi splitski olimpijac s tri medalje“, ističe Stipanović. „U Splitu se priznaju samo najbolji. Prva pomisao nakon završne regate u Hyeresu, kad je konačna odluka otišla na Filipovu stranu, bila je: ‘OK, Tonči, dao si sve od sebe! Valja je i vrime za nove snage, imaš 38 godina’. Dojedrili smo na obale, stisnuli smo ruke jedan drugome i zagrlili se. Iskreno vjerujem i nadam se da će Filip nastaviti taj niz olimpijskih medalja“, naglasio je Stipanović.

Tonči Stipanović najuspješniji je i najtrofejniji hrvatski jedriličar svih vremena, dva puta osvojio je srebrnu olimpijsku medalju i ukupno 11 medalja s najvećih svjetskih regata i natjecanja. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

On ima svoj dugački i uspješni jedriličarski put. Čak pet puta je bio europski prvak, odnosno osvojio je zlato na europskim prvenstvima u svojoj klasi. „Moji najveći uspjesi su dvije srebrne medalje na Olimpijadama u Rio de Janeiru i Tokiju. Ali trenutak koji je pokrenuo lavinu svih tih medalja je definitivno osvajanje prve seniorske medalje, odnosno moja prva titula prvaka Europe i naslov iz 2010.“, prisjetio se Stipanović. „Pet europskih naslova je stvarno veliki uspjeh. To prvenstvo Europe 2010. bila je zanimljiva i naporna regata. Borio sam se za titulu s Englezom, olimpijskim pobjednikom iz 2008., ali i budućim olimpijskim pobjednikom 2012., Australcem koji je bio i aktualni svjetski prvak. Uspio sam ih pobijediti, iako sam već dva dana prije početka govorio treneru Jozi Jakeliću da sam strašno spor. I nakon toga dolazile su titule europskog prvaka puno lakše“, kazao je Stipanović.

„Lijep je osjećaj kad mi kažu da sam najuspješniji hrvatski jedriličar svih vremena. Ali ja toga nisam toliko svjestan. Sigurno je jedan od najvećih Šime Fantela i njegov flokista iz klase 470 Igor Marenić. Moj uzor je bio Mate Arapov koji je svima bio ‘zakon’ kad sam ja počinjao jedriti u klasi Laser, danas ILCA 7“, skromno je napomenuo, što i jest veličina vrhunskih sportaša.

‘Kad se Filip prvi put popeo na postolje prvo europskog, pa onda i svjetskog prvenstva, znao sam da je sve bliži tome da preuzme moje mjesto’, kaže Stipanović

Ni Filip nije bez velikih rezultata na međunarodnim natjecanjima. „Unatoč činjenici što sam od Tonča mlađi punih šest godina, moj početak jedrenja u malim jedrilicama klase Optimist već je bio težak. Od prvog dana svoje karijere putovao sam trajektom iz rodnog Hvara do Splita na treninge. Svakim slobodnim danom hvatao sam zaostatak u broju sati treninga. Kad sam s 14 godina prešao u klasu ILCA 7 i kad sam počeo osvajati prve medalje u nacionalnim i međunarodnim regatama u juniorskoj kategoriji, počeo je moj brzi napredak“, prisjetio se početaka Jurišić. „Trenutno sam u seniorskoj konkurenciji osvojio dva europska srebra, zadnje u Andori 2023., ali i broncu na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 2022. Ponio sam i titulu Najuspješnijeg sportaša Hrvatske. Činjenica je, kad si u sjeni trenutno najuspješnijeg, a to među našim jedriličarima Tonči doista jest, definitivno nije lako napraviti taj iskorak, osvojiti medalje na najvećim natjecanjima i plasirati se na Olimpijske igre. Koliko god nije zahvalna situacija biti u sjeni najboljeg, siguran sam da me je takva pozicija i motivirala da ostvarim ovakav rezultat. Svaki sportaš ima svoje izazove, teške situacije i borbe. Upravo radi toga me ovaj uspjeh i odlazak na Olimpijske igre čini izrazito ponosnim“, naglasio je Jurišić.

Kad se sve zbroji, dvoboj Jurišića i Stipanovića, njihove kvalifikacije za odlazak na Olimpijadu u Pariz, trajale su nevjerojatnih deset mjeseci. Doista prava ‘’Regata života’’. „Startali smo na Svjetskom prvenstvu u nizozemskom Scheveningenu, odnosno Den Haagu. Tonči je u prvom danu u dva plova osvojio dva prva mjesta. Matematički ne može bolje“, naglasio je Jurišić. „S obzirom na konkurenciju u klasi ILCA 7, dvije pobjede u jednom danu rijetko se viđaju. U isto vrijeme ja sam upisao jedno prosječno 8. mjesto i jedno loše 32. mjesto. Za mene je to već na početku kvalifikacija bila loša pozicija. Činjenica je da su uvjeti u Den Haagu bili iznimno teški i specifični, prvenstveno po prejakim morskim strujama koje su, umjesto vjetra, određivale strategiju. Iako je Tonči imao start iz snova, tijekom sredine regate uspio sam preokrenuti situaciju i voditi u našem izravnom dvoboju. Na kraju, i za mene i za njega bilo je to loše jedrenje. Regatu u Nizozemskoj završili smo na 21. i 22 mjestu“, rekao je Jurišić. Naravno da su obojica analizirali svoje pogreške i pripremali se za drugu kvalifikacijsku regatu. Za šest mjeseci čekalo ih je Svjetsko prvenstvo na drugom kraju svijeta, u Adelaideu, u Australiji.

Splitski novinar Ivo Šćepanović je napisao, a Neno Belan uglazbio pjesmu ‘Regata života’ o borbi dvojice jedriličara splitskog JK-a Mornar za plasman na Olimpijadu. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Filip se pripremao na Kanarskim otocima i dosegao vrhunsku formu. „Bio sam spreman na tom svjetskom prvenstvu osvojiti medalju. Međutim, stvari su se komplicirale nakon prve polovice regate i nije išlo sve kako sam zamislio“, prisjetio se Jurišić. „Odlučio sam ne juriti za medaljom, već čuvati svoju prednost pred Tončom. Tu regatu u Australiji završio sam na 8. mjestu, Tonči na 17. mjestu, što mi je u utrci za Olimpijske igre donijelo konkretnu prednost. Preostala je još treća i posljednja kvalifikacijska regata u francuskom Hyeresu“, kazao je. Stipanović je naglasio kako su oba ta svjetska prvenstva u Nizozemskoj i Australiji bila jako teška, na prvom je trebalo osigurati normu, a „na drugom sam trebao jedriti dobro da zadržim prednost’’. ‘’Ali ništa mi nije išlo u tom smjeru. U Hyeresu sam još uvijek imao šanse, iako je Filip ušao s lijepom prednosti od devet mjesta. Znao sam da neće biti lako, ali nisam gubio nadu sve do zadnjeg dana“, prisjetio se jako zahtjevne regate i teških uvjeta u Hyeresu, koji su i njemu i Filipu donijeli probleme, uz postojeći pritisak kvalifikacija. Tko će u Pariz na Olimpijske igre?

„Opet nisam sjajno jedrio. Stalno je bila izmjena, jedan dobar, pa jedan loš plov. Nisam uspio dohvatiti prednost“, priznao je Stipanović. Filip je do zadnjeg dana regate fokus pokušavao držati na sebi, s ciljem najboljeg mogućeg plasmana. „No brojevi na tablici govorili su mi potpuno suprotno. U ukupnom poretku bili smo oko 15. mjesta. Tonči i ja kao da se ne možemo ‘odlijepiti’ jedan od drugoga. Na moje veselje, u međusobnom ogledu ja sam bio bolji i zasluženo sam pobijedio“, rekao je Jurišić. „Ali kakav je to bio jako dug i neopisiv dan“, rekao je Filip. „Unatoč dobroj vremenskoj prognozi, kiša je lila od ranog jutra i sprječavala je vjetar da se razvije. Što smo duže čekali, više smo imali vremena za razmišljati. Jedino je bilo bitno da ne izgubimo fokus. Kao i na svakoj drugoj regati, u kući smo živjeli zajedno trener Jozo Jakelić, Tonči i ja. Toliku koncentraciju pritiska, a na kraju dana i emocija, nikada u životu do tada nisam osjetio. Dvije regate na moru su protekle jako dinamično, u jednom dahu. Bez ikakvog uveličavanja, toga zadnjeg dana u floti od 17 brodova, imao sam osjećaj da smo na moru samo Tonči i ja. I da jedrimo jedan protiv drugoga. Toga dana mogao sam ući u cilj i predzadnji. Jedino je bilo bitno da Tonči bude iza mene. I tako je bilo“, rekao je Jurišić.

‘Iz našeg prijateljstva došao je i suparnički moment. Mislim da smo sve fer odradili. Bili smo pravi suparnici kad je trebalo, a uvijek smo ostali pravi prijatelji’, kaže Tonči o Filipu. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

„Nema ljutnje, Filip je bio bolji. Ne samo da sam zadovoljan, nego sam i ponosan što Filip ide na Olimpijske igre, što je i sljedeći olimpijac u klasi ILCA 7 iz JK Mornar. Jer Filipa poznajem od njegove devete ili desete godine života“, ističe u pravom sportskom duhu Stipanović. „Znam koliko je još kao dječak bio uporan i discipliniran. Nije bilo lako putovati s Hvara u Split na trening. Toliko toga smo prošli skupa da se to i ne može kratko opisati. Iz našeg prijateljstva došao je i suparnički moment. Mislim da smo sve fer odradili. Bili smo pravi suparnici kad je trebalo, a uvijek smo ostali pravi prijatelji. Na Filipu se uvijek vidjelo da ima u sebi ono što treba da bi bio uspješan jedriličar. U počecima nije imao ono što sam ja imao – našeg Jozu, ne samo kao trenera, nego i pravog pedagoga. Ali i to je nadoknađeno. Kad se prvi put popeo na postolje prvo europskog, pa onda i svjetskog prvenstva, znao sam da je sve bliži tome da preuzme moje mjesto“, iskreno je rekao Stipanović.

Je li draž sporta i jedrenja učiti, stići i prestići svog prijatelja, učitelja i rivala? „Da, sasvim sigurno. Sad kad je jedan dugi ciklus nadmetanja između Tonča i mene gotov, vidim koliko je taj proces bio poseban, težak i složen. I upravo je radi toga vrijedan za cijeli život. Znam da mogu još puno napredovati i osvajati, ali stariji i iskusniji kažu da su upravo naša borba i nadmetanje najvrjednija medalja“, naglasio je Jurišić. „U potpunosti se slažem da veliki sportaši trebaju biti uzor mladima. Oni te promatraju svaki dan i moraš im biti primjer. Kad osvijestiš tu ulogu, onda je i malo teško, ali drago mi je da me Filip smatra uzorom. Trudio sam se biti mu dobar učitelj“, rekao je Stipanović. „Vjerujem da će Filip na Olimpijskim igrama nastaviti niz osvajanja medalja koje sam ja započeo. Ako niste znali, u našoj klupskoj ekipi je i još jedan osvajač olimpijske medalje. To je sjajni Cipranin Pavlos Kontides koji s nama u klubu Mornar trenira već godinama. Kontides je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. osvojio srebrnu medalju. Ako Filip uspije osvojiti medalju u Parizu, bila bi to za našeg trenera Jozu Jakelića četvrta medalja sa zadnje četiri Olimpijade“, naglasio je Stipanović. Filip je dodao da je Mornar institucija za sebe, klub sa svjetskom tradicijom osvajanja naslova i medalja u klasi ILCA 7. ‘’Mornar je jedini klub koji je te granice uspjeha probio sustavnim i dugogodišnjim radom i ulaganjem u mlade i u sport“, rekao je Jurišić.

Što će za Filipa biti presudno na regatnim poljima u Marseilleu? „Presudno će biti konstantno dobro jedriti u svakom plovu. Ne treba juriti i ići na pobjedu jer to donosi veliki rizik. Onda čovjek više nije realan i odnese ga ta velika želja za pobjedom. Jedrenje traje šest dana, puno će se vremenskih uvjeta promijeniti. Zato je važno da Filip jedri kontinuirano među prvih deset i ne radi velike pogreške koje ga mogu nekoliko puta odnijeti na mjesta iznad dvadesetog. Sve to Filip jako dobro zna, ponovili smo puno puta“, naglasio je Stipanović. „Iza mene je već prvi trotjedni trening blok u marseilleskom zaljevu. Krajem prvog pripremnog perioda forma mi je drastično krenula na bolje“, kazao je Jurišić. „Već smo započeli novi trotjedni period i onda slijedi fino uštimavanje pred start regate. Samo neka me zdravlje posluži i siguran sam da ću u pravom trenutku biti spreman za novu ‘Regatu života’. Nabolje se ne nadati, ali vjerujem da mogu osvojiti zlato“, rekao je Jurišić. Ako nakon dviju srebrnih olimpijskih medalja Stipanovića, ovoga ljeta u Mornar, u uvali Baluni, stigne i prvo zlato, što bi se dogodilo? „Siguran sam da bi to bila najveća fešta koju je Mornar ikad doživio“, rekao je Filip.

‘Ne treba juriti i ići na pobjedu jer to donosi veliki rizik. Onda čovjek više nije realan i odnese ga ta velika želja za pobjedom. Jedrenje traje šest dana’

„O činjenici da sam prvi put na Olimpijskim igrama ne razmišljam. Uživam u novom izazovu koji je ispred mene. Prvi nastup na OI-ju ne mora biti dodatni faktor koji će limitirati sportaša u njegovoj najboljoj izvedbi. Upravo je osvajanje dviju europskih i jedne svjetske medalje potvrda da to mogu ostvariti“, optimističan je Filip. Rodni Filipov grad Hvar je na rivi izvjesio olimpijsku zastavu. Neka se zna da je Jurišić prvi Hvaranin koji sudjeluje na Olimpijskim igrama. „I neka svi gosti znaju da Hvar ima svoga predstavnika na Olimpijadi u Parizu. To je činjenica i lijepa gradska gesta na koju sam ponosan. Taj put od Hvara, preko Splita do Pariza nije bio nimalo lak. Najvažnije je da moj primjer motivira još puno mladih hvarskih sportaša“, rekao je Jurišić.

Je li s ovim Filipovim odlaskom na Olimpijske igre jedriličar Stipanović otišao u olimpijsku mirovinu? „Istina je, dolazi moja olimpijska mirovina. Realna sam osoba i na narednim Olimpijskim igrama, da se i plasiram na njih, s 42 godine ne bih imao šanse za medalju. Odlazak me ne bi ispunio. Više bih volio da ode netko spremniji. Nadam se Filip i popne se na postolje“, rekao je Stipanović. „Trenutno mi je 31 godina, osjećam se motiviraniji nego puno mlađi natjecatelji. Plan mi je natjecati se u olimpijskom jedrenju u idućem ciklusu za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. Dalje od toga ne“, rekao je Jurišić. Zato Stipanović kaže da će nastaviti jedriti u klasi Zvijezda, u kojoj je osvojio titulu europskog prvaka 2020. i bio dvostruki srebrni 2021. i 2022. „Ne znam koliko ću dugo još jedriti u Zvijezdi. Najbitnija regata će se održati dogodine. U klubu Mornar će se u rujnu 2025. održati Svjetsko prvenstvo u klasi Zvijezda’’, rekao je.

S njima dvojicom nikada se ne zna. Možda će duo Neno Belan i Ivo Šćepanović morati napisati i skladati novi nastavak „Regate života“. „Tončeva i moja priča, kao i u pjesmi ‘Regata života’, nije pitanje jedne regate, poput one u Hyeresu, već je to priča naše karijere ili točnije perioda u kojem sam se rezultatski približio Tonču i u kojem je krenulo nadmetanje za ‘prvu violinu’, kako mi između sebe volimo reći“, naglasio je Jurišić. Uskoro počinje Olimpijada u Parizu. Čekamo i nadamo se dobrim vijestima.