Objavljeno u Nacionalu br. 602, 2007-05-29

VISOKI TRGOVAČKI SUD, ključna ustanova za funkcioniranje hrvatske ekonomije u prošlosti prozivana zbog korupcije, s novim se predsjednikom otvara javnosti i reformira

Srđan Šimac, predsjednik Visokog trgovačkog suda, prije nekoliko dana posve je preuzeo kontrolu nad tom iznimno značajnom ustanovom, iako je predsjednički mandat započeo još prije nešto više od godine dana. Šimac je odmah na početku svog mandata najavio brojne promjene u radu Visokog trgovačkog suda, ali dinamika provođenja nekih reformi nije bila posve pod njegovom kontrolom. To je ponajprije bilo tako zato što su u sastavu sudačkog vijeća bili i neki suci, koji su promjene opstruirali i koje su neformalno smatrali najzaslužnijima za vrlo loš imidž tog suda u javnosti. Šimac je sada te suce uspio zamijeniti novim kandidatima, koji će mu omogućiti brže provođenje nužnih promjena u radu suda. Od sudaca Visokog trgovačkog suda, u sudačkom vijeću su Igor Periša, Branka Vučaj, Kamelija Parać, Dubravka Zubović, Branka Ćiraković, Viktorija Lovrić, Ljiljana Hrastinski Jurčec i Alica Pelicarić.

Prema Zakonu o sudovima trgovački sudovi ustanovljeni su kao specijalizirani sudovi za suđenje u određenim vrstama sporova kao što su pomorski i statusni sporovi, sporovi iz industrijskog vlasništva, autorski sporovi i slično. Vrijednosti oko kojih se sukobljene stranke u njima spore često su vrlo velike, a ishod takvih sporova posredno može utjecati ne samo na sudbine onih tvrtki koje sporove izgube nego i na gospodarski život zemlje u cijelosti. Kao drugostupanjski sud za sve trgovačke sudove u Hrvatskoj, Visoki trgovački sud donosi pravomoćne odluke i u stečajnim predmetima. Protiv takvih odluka može se izjaviti samo ustavna tužba, a u ostalim predmetima može se tražiti revizija pri Vrhovnom sudu. Sve to pokazuje da je Visoki trgovački sud značajna ustanova. Unutar njega, sudačko vijeće ima vrlo važnu ulogu u njegovu funkcioniranju, jer ono glasuje o kandidatima za suce Visokog trgovačkog suda te donosi ocjene o radu svih sudaca trgovačkih sudova. U sudačkom vijeću Visokog trgovačkog suda sve donedavna sjedili su i neki suci koji su se prošle godine kandidirali za predsjedanje tim sudom. Zbog nekih od njih šira je javnost stekla vrlo loše impresije o radu te ustanove.

U sudačkom vijeću odnedavna više nisu Nenad Šepić, Radojica Sremac i Zdravko Junačko, a dosadašnji predsjednik sudačkog vijeća Bariša Gašpar nije se niti kandidirao, kao ni Josip Kos, koji uskoro odlazi u mirovinu. U pravosudnim krugovima najznačajnijim smatraju marginalizaciju utjecaja Nenada Šepića. Šepić se rodio 1943. u Harpendenu u Velikoj Britaniji. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu diplomirao je 1965. Tri godine poslije magistrirao je temom “Djelovanje arbitražne klauzule na određenje mjerodavnog supstancijalnog prava”. U Okružnom privrednom sudu u Zagrebu za suca je izabran 1977. i ondje je radio sve do 1995., kad je imenovan predsjednikom Visokog trgovačkog suda, kojim je predsjedao sve do 2002.

Njega sumnjiče da je s još nekim kolegama u vijeću godinama lobirao da se za suce Visokog trgovačkog suda imenuju oni suci s kojima je navodno bio interesno povezan u odlučivanju u nekim predmetima. Tako je navodno tijekom godina stvoren jak pravosudni lobi u trgovačkom pravu, komu pripisuju većinu zasluga za negativne ocjene međunarodnih institucija o stanju u hrvatskom sudstvu.

Već se godinama dio sudaca trgovačkih sudova sumnjičio za korupciju. Prvi ministar pravosuđa u Račanovoj vladi Stjepan Ivanišević izjasnio se o trgovačkim sudovima kao o žarištu korupcije, a Ingrid Antičević Marinović, njegova nasljednica, nije htjela izabrati Nenada Šepića za predsjednika Visokog trgovačkog suda zbog navodnih repova koji se za njim vuku, iako ih nije precizno opisala. To je Šepića jako pogodilo. Kada se prošle godine opet kandidirao za predsjednika Visokog trgovačkog suda, prvo je tjednik Globus objavio tekst u kojem je naveo da Državno odvjetništvo Šepića sumnjiči za veze s organiziranim kriminalom. Potom je nekoliko dana kasnije Državno odvjetništvo optužilo Šepića da je zajedno s još četvoricom djelatnika Visokog trgovačkog suda tijekom stečaja zagrebačke tvrtke Derma 1999. uzeo pozajmicu od 3 milijuna kuna i nije ju vratio. Nedugo potom, Državno sudbeno vijeće odbilo im je ukinuti imunitet i sumnje su u tom slučaju blokirane, odnosno nominalno prikazane kao neosnovane. Na kraju je Radimir Čačić, danas jedan od kandidata za premijera, dostavio Nacionalu dokument koji pokazuje da je u pokušaju uništenja njegove tvrtke Coning 1998. sudjelovao Nenad Šepić. Čačić je tada rekao da je Šepić posve neprihvatljiv kandidat za predsjednika Visokog trgovačkog suda. “Osobno sam se uvjerio da je on politička marioneta HDZ-a, spremna na drastična kršenja nezavisnosti sudbene vlasti u političke svrhe”, izjavio je Čačić za Nacional.

Niti Šepić, niti ostali kandidati za predsjednika Visokog trgovačkog suda, među kojima su tada bili Mario Vukelić, Bariša Gašpar, Radojica Sremac i Radovan Dobronić, nisu izabrani na tu funkciju nego je imenovan Srđan Šimac. Šimac je nedugo po imenovanju smijenio dotadašnjeg zamjenika predsjednika tog suda Radojicu Sremca, dotadašnjeg predsjednika odjela evidencije sudske prakse Zdravka Junačka, te Barišu Gašpara, dotadašnjeg predsjednika parnično žalbenog odjela tog suda, koji pod sobom ima 98 posto svih predmeta. Tako je Šimac jasno pokazao da se na njih nema namjeru oslanjati u budućnosti, ali su oni, kao i Nenad Šepić, još uvijek bili ostali u sudačkom vijeću, te su ondje zadržali značajan dio svog utjecaja na rad tog suda.

Nakon što je formalno preuzeo funkciju predsjednika Visokog trgovačkog suda Šimac se nastavio suočavati s neformalnim sumnjama na postojanje korupcije na tom sudu. Navodno se točno znala tarifa kolika je cijena donošenja određenih odluka, koliko stoji da predmet u radu dobiju neki suci i slično. Među ostalim, i zato je Šimac odlučio postupno mijenjati sastav sudaca koji na tom sudu rade, te pokušati smanjiti utjecaj dotad jakih sudaca uz koje su se vezale afere u prošlosti.

Visoki trgovački sud je prvi u zemlji uveo u praksu privremeno upućivanje prvostupanjskih sudaca na rad u sud višeg stupnja. Ti suci pomažu kolegama u rješavanju viška predmeta, kroz njihov rad utvrđuju se njihove osobne i stručne kvalitete, kao i spremnost da postanu suci Visokog trgovačkog suda. Trenutačno je u tijeku natječaj za pet novih sudaca Visokog trgovačkog suda. Nakon što je promijenio sastav sudačkog vijeća i u njega uspio postaviti nove ljude, Šimac sada može lakše utjecati i na izbor sudaca za koje on smatra da su dorasli obnašanju tih odgovornih i utjecajnih funkcija.

Šimac je inicirao i pokretanje brojnih noviteta u radu suda. Nedavno su počele raditi i tri interne radionice. Jedna je bila organizirana za predsjednike svih trgovačkih sudova i Visokog trgovačkog suda, a druge dvije za sve suce i suce savjetnike Visokog trgovačkog suda, kao i za one koji su privremeno raspoređeni na Visoki trgovački sud, a među kojima zapravo treba tražiti najozbiljnije kandidate i za izbor na funkciju sudaca tog suda u budućnosti. Predsjednike sudova na tim se radionicama posebno obučavalo kako upravljati ljudima, kako ih stimulirati i motivirati za kvalitetniji rad i slično. Vještine timskog rada bile su tema ostalih radionica. Na njima se poseban naglasak stavio na rad u trojkama sudskih vijeća, koja odlučuju u pojedinim predmetima. U budućnosti se očekuje da suci u vijeću odlučuju zajednički, a dosad su odlučivali samostalno, pa je znalo dolaziti do preglasavanja, sučeljavanja raznih mišljenja i nastojanja da jedno mišljenje prevlada. Prije nekoliko dana Nenad Šepić napustio je jednu takvu radionicu nakon samo nekoliko minuta, a uskoro su mu se pridružili i još neki iskusniji suci, koje u pravosudnim krugovima smatraju bliskim Šepiću.

Šimac nastoji što više otvoriti Visoki trgovački sud javnosti. Prošlog je tjedna predstavio i Web upisnik, projekt koji putem interneta javnosti pruža uvid u bitne podatke o svakom predmetu: datum zaprimanja predmeta u sud, datum dodjele predmeta sucu, datum početka rada na predmetu, datum evidentiranja sudske odluke, te datum otpreme odluke i predmeta na niži sud. To omogućuje strankama da izravno dobiju korisne informacije o svojim vlastitim predmetima, te stvara preduvjete za dodatno ubrzavanje rada na predmetima. Trgovački sudovi uspjeli su prošle godine smanjiti zaostatke više od 50 posto. Tijekom 2005. na svim trgovačkim sudovima bila su 52.784 neriješena predmeta, a lani 23.156. Računa se da bi se takav trend mogao nastaviti i u budućnosti, jer će se posebno ustrajati na poštivanju svih zakonskih i sudskih rokova. To bi trebalo dodatno smanjiti trajanje postupaka. U provođenju svih tih mjera Šimac uživa veliku potporu Branka Hrvatina, predsjednika Vrhovnog suda, i ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Moguće je da će nakon nedavnih promjena u sudačkom vijeću reforme u radu suda postati još brže.

Suci i novinari moraju učiti jedni o drugima’

Srđan Šimac odbio je za Nacional komentirati posljednja zbivanja na sudu, ali je pristao govoriti o medijima i pravosuđu: “Čvrsto vjerujem da i suci i mediji u Hrvatskoj mogu unaprijediti u današnje vrijeme pomalo poljuljani odnos uzajamnog povjerenje i uvažavanja, a sve radi poboljšanja zajedničke javne zadaće i ujedno temelja obostranog djelovanja – utvrđivanja istine, bez koje nema sudstva, kao što nema ni novinarstva. Time ćemo zajednički pridonijeti jačanju povjerenja javnosti u cjelokupni društveni sustav i pravnu državu. I hrvatski suci i novinari moraju naučiti više jedni o drugima i još više raditi na usavršavanju svojih profesionalnih znanja. Bez jakog i neovisnog sudstva nema slobodnih i odgovornih medija i bez slobodnih i odgovornih medija nema jakog i neovisnog sudstva. Zato međusobno moramo naći put prema pozitivnom djelovanju jednih na druge, jer mi trebamo jedni druge, a naše društvo oboje.”