Goran Marković je rođen 24. kolovoza 1946. godine u Beogradu i rođenjem je, praktično, bio predodređen za filmsku umjetnost. Njegovi roditelji su slavni jugoslavenski glumci – Olivera Marković i Rade Marković.

A iza Markovića je više nego monumentalno djelo. Ovo su tek neki njegove legendarni filmovi s podužeg filmografskog spiska: „Specijalno vaspitanje“, „Nacionalna klasa“, „Majstori, majstori“, „Variola vera“, „Već viđeno“, „Tito i ja“, „Kordon“, „Turneja“…

Goran Marković nema dlake na jeziku, ne plaši se reći ono što misli i podijeliti svoj gnjev s javnošću, gnjev zbog toga što živi u Srbiji, ali i ne samo u njoj – u razorenom društvu kojim, kako kaže, „vlada polusvijet“. “Ovo neće proći samo od sebe, pogotovu ne na nekakvim poštenim, regularnim izborima. To mafija na vlasti i njen šef nikada neće dozvoliti. Jedini način je bunt. Pobuna koju će izvesti mladi ljudi koji više ne vide načina da žive u ovakvoj zemlji. Vidio sam već nekoliko takvih povijesnih preokreta, pa vjerujem i u novu revoluciju.

S lijevo-građanski orijentiranim ljudima ne održavam bilo kakvu vezu. Kada ih primijetim u prostoriji u kojoj se nalazim, izađem iz nje. Prezir je ono čime moraju biti okruženi. Većina ljudi ne zna za ono što takvi ništaci čine, ali manjina kompetentnih to zna i mora da vodi računa da oni osjete svoju izopćenost. Takvi ljudi nisu zaslužili bilo kakvu pažnju, da ne govorimo o poštovanju. Proći pored njih kao pored pasjeg izmeta je jedino što oni zaslužuju.”