Hrvatsko plivanje je u Franku Grgiću imalo velik potencijal, a prošlotjednim osvajanjem naslova svjetskog juniorskog prvaka na 800 i 1500 metara slobodnim načinom i uz rezultate koji su usporedivi s najboljim seniorima svijeta, 16-godišnji Splićanin je još jednom pokazao i dokazao da se radi o pravom dugoprugaškom dragulju.

Hrvatska juniorska ekspedicija se u ponedjeljak vratila iz Budimpešte i zaustavila u Zagrebu, gdje je novi svjetski juniorski rekorder na 1500 metara (14:46.09 minuta) i europski juniorski rekorder na 800 metara (7:45.92 minuta) prenio svoje dojmove o čudesnim nastupima, zbog kojih je predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza Vladislav Veselica jučerašnji dan nazvao “velikim za hrvatsko plivanje, ali i za Hrvatsku kao državu”.

“Rezultat i medalja su me iznenadili, ali to je bio samo jedan trenutak. Kad sam ušao u cilj bio sam iznenađen. Onda shvatio da smo za to trenirali. To je sad već normalno. Ovaj rezultata je dobar, ali već sad se sleglo, počinjem razmišljati o nekim drugim rezultatima”, izjavio je 16-godišnji Splićanin na konferenciji za medije održanoj u prostoru Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, gdje su se, osim predstavnika hrvatskih medija okupili i svi reprezentativci i reprezentativke koji su zdušno navijali za Grgića u njegovim podvizima vrijednim divljenja, a Franko im se nije zaboravio zahvaliti na podršci.

“Prvenstveno se želim zahvaliti treneru (Mati Ružiću), kolegi Marinu Mogiću, jer bez njega ne bi bilo ni mene, ni njega bez mene. Zahvalio bih se svima koji su tamo bili uz mene i bodrili me. Zahvalio bih se svome klubu Jadranu, fizioterapeturima…”

Iako je na 800 metara imao žešću konkurenciju, Franko je uvjerljivu pobjedu na 1500 metara okarakterizirao težom utrkom, a pojasnio je i zašto.

“Nakon prvih 400 osjetio da sam pao u tempu. Znao sam da moram pojačati. Svakih 50 metara sam pojačavao, a zadnjih 350 je bila bomba”.

Dogodila se ‘eksplozija’ u kojoj je za više od deset sekundi popravio osobni rekord i isplivao vrijeme koje bi mu na nedavnom seniorskom Svjetskom prvenstvu u Gwagjuu donijelo šesto mjesto u A finalu.

“Nisam bio siguran da mogu tako brzo plivati, jer sam bio i ozlijeđen. No, na rasplivavanjima su pokazatelji bili da mogu.”

Grgićev trener Mate Ružić pohvalio je i ostale članove reprezentacije, zahvalio im za podršku te istaknuo da se uoči natjecanja nisu zamarali očekivanjima.

“Došli smo bez kalkulacija i planova. Liste prijava nemaju veze s onim što će događati u bazenu. Konkurencija je bila vrlo jaka. Rezultati idu sve bliže seniorskom plivanju i možemo vrhunske juniorske rezultate poistovjetiti sa seniorskim”, izjavio je Ružić priznajući da mu je ovo najveći trenerski uspjeh u karijeri.

No, sudeći prema onome što su njegovi štićenici zapisali u svojim kontrolnim formularima kao ciljeve za budućnost, ovo bi trebao biti tek početak.

“Ovo je jedna odlična kontrolna točka. Sad ćemo uzeti nekoliko dana odmora, a onda počinju pripreme za Olimpijske igre u Tokiju”, rekao je Ružić.

Iako je Franko doista otplivao svjetsku utrku i za seniorsku razinu, Ružić tvrdi da tu treba ipak ukalkulirati i činjenicu kako Grgić nije morao u Budimpešti plivati kvalifikacije te da je to sljedeći korak koji ga čeka kao veliki izazov na Olimpijskim igrama, za koje su Grgić i Mogić već odavno ispunili normu.

“U 48 sati će trebati dva puta plivati ovako, kvalifikacije na 800 metara pa potencijalno finale, a tako i na 1500 metara. Pitanje je koliko još moramo raditi da bi mogao ponoviti ovakve nastupe dva dana zaredom.”

Marin Mogić je zbog slične ozljede koja je mučila Grgića morao propustiti nastup na seniorskom Svjetskom prvenstvu. Stoga ne čudi želja njihovog trenera za sljedeće razdoblje:

“Želja da nema nikakvih, ni minimalnih ozljeda u sljedećih 48 tjedana.”

Toliko je ostalo do nastupa ovog dvojca u Tokiju, do kada bi, tvrdi Ružić, obojica trebali biti još brži.

“Imam već viziju gdje bi mogli i što popraviti.”

Frankovo spominjanje Marina Mogića, drugog splitskog dugoprugaškog dragulja nije slučajno, jer je i četiri godine stariji klupski kolega i sparing partner bio u Budimpešti, ali kao navijač, proživljavajući svaki zaveslaj s Frankom.

“Naše prijateljstvo i suradnja počela prije još prije pet-šest godina. Kad smo prešli u Jadran, kad sam vidio kakve rezultate ima, onda sam pomislio ‘ako može on, zašto ne bih i ja’. Gura on mene, guram ja njega”, kazao je Franko o drugom važnom članu terceta u kojem je trener Mate Ružić zadužen za plan i razvoj dvojice mladića u kojima hrvatsko plivanje ima legitimne kandidate za medalje na najvećim plivačkim priredbama u seniorskoj konkurenciji.

A tamo se Franku baš i ne žuri.

“Još sam uvijek mlađi junior. Nekako je prerano da još idem sa seniorima.”

Prema sadašnjem planu, prvi put će se s najboljima natjecati za godinu dana na Olimpijskim igrama u Tokiju. Tamo neće biti popusta ni od koga, a Franko se nada da će mu profesori još malo više dati slobode, iako se ne buni ni na sadašnji satus.

“Profesori mi dosta izlaze u susret. Volio bih da bude toga još i više, jer je olimpijska godina i volio bih pojačati treninge.”

Iako još dvije godine ne mora razmišljati o upisu na fakultet, nakon sjajnih rezultata koje je isplivao, javila su mu se s ponudama mnoga američka sveučilišta. No, Grgić nije jedan od onih koji u Americi vidi svoju plivačku budućnost.

“Ja bih najradije ostao u Splitu. Imam sparing partnera i dobrog trenera. Iskustvo me uči da svi koji se vrate iz Amerike, ne vrate se bolji.”

Na kraju nam je, pomalo i slučajno, otkrio i svoj šampionski recept, govoreći o trenucima, kad se mu se čini da tijelo više ne može. Pitanje je bilo što Franko napravi u takvim, kriznim trenucima?

“Nastavim dalje još jače.”

Stoga ne treba čuditi što je u jednom nasmijanom 16-godišnjaku hrvatsko plivanje dobilo legitimnog kandidata za finala i borbu za medalje na najvećim natjecanjima.