Večeras od 17:45 u Zagrebu igraju Dinamo – Rijeka. Uz vjernu primorsku navijačku vojsku za pobjedu Rijeke sigurno će navijati i cijela Dalmacija i bar pola Slavonije. A ako postoji lokacija na kojoj Rijeka gubi čim vozač autobusom napravi prva dva metra puta onda je to Maksimir. Đalović je uvjeren kako ta tradicija danas pada. Njemu je, kaže, ‘remi minimum’. Evo otkad na trijumf kod Dinama čeka bijela Rijeka…
Ne sjećamo se kad je, ako ikad, ijedan šef struke prve momčadi Rijeke uigravao sastav i pripremao ekipu za gostovanje kod Dinama – bez ijednog klasičnog napadača.
Andrić suspendiran, Perica i Dogan u rubrici ‘više ozlijeđeni nego 100 posto spremni’. Naravno, da je nogometna mudrost ‘što više napadača to više golova’ onda bi prošle sezone Željko Sopić pobijedio bar 4:0, a ne izgubio 0:1 kod Dinama.
‘Sopi’ su igrali i Ivanović i Marić i Pašalić i Pjaca. Jedino su Obregon i Yansane ostali na klupi. A palo se u četvrtoj minuti sudačke nadoknade, doslovno posljednjim trenucima utakmice.
‘Đale‘ će danas možda staviti Pericu i Dogana na klupu. Više reda radi. Ako mu zatrebaju na 15-20 minuta. Napad će predvoditi veznjaci, Janković i Fruk, uz potporu brzanaca i znalaca s ‘krila’.
Samo da se brzanci i znalci i rastrče i razdriblaju. Jer puno je puta Rijeka puna navijačke nade išla Dinamu na noge pa se vratila do nogu potučena.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Ovoj današnjoj, obrambeno granitnoj, to se vjerojatno ne može dogoditi. Ali Đalović ne želi bod nego – najmanje bod. On je, uz sve probleme, momčad pripremao da u Maksimir istrči: po pobjedu.
A ako se ta pobjeda dogodi bit će: prva u Maksimiru nakon – 1404 dana. Tri godine i deset mjeseci u kojima se tek jednom uzelo bod. Kod Dinama kao da se ne istrčava samo u bijelim dresovima nego i s bijelom zastavom. Đalović to organski ne podnosi.
ZAJEC DOVEO POJAČANJA Dinamove legende vraćaju se na Maksimir
I taj spomenuti bod.. Bio je listopad 2021., završilo 3:3. Dva gola za Rijeku dao je Drmić, dva za Dinamo Petković i jedan – Komnen Andrić. Aktualni trenažni partner juniorske momčadi Rijeke.
Drmić je onda otišao u Dinamo. Jer Rijeka mu je mogla ponuditi maksimalno 200-tinjak tisuća, a Dinamo dao: milijun eura godišnje. ‘Velika’ dilema, sigurno je mjesecima vagao odluku. I taj transfer je već sam po sebi sva ilustracija razlike između Maksimira i Rujevice.
VIDEO: HNK RIJEKA TV
I svejedno je Rijeka klub koji se npr. prošle sezone s tim Dinamom do zadnjeg kola i finala kupa borio za oba trofeja. Daleko bogatiji Hajduk i Osijek (opet) su joj gledali u leđa.
Zato Damir Mišković kaže “Mi smo hrvatski – Atletico Madrid“. Ni blizu budžetima Dinama i Hajduka, ali jako često ispred barem jednog od ta dva diva.
A posljednja pobjeda Rijeke u Maksimiru? Siječanj 2021. Na klupi Simon Rožman (na drugoj klupi: Zoran Mamić). Trijumf 2:0, strijelci Franko Andrijašević i Stjepan Lončar. Blitzkrieg u pet minuta, od 66. do 71.
Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
Tri godine i deset mjeseci, tisuću četiristo i četiri dana. Danas u rušenje tradicije idu oni koji tad nisu ni sanjali da će ikad zaigrati u Rijeci (Marco Pašalić, Dejan Petrovič) ili vjerojatno za Rijeku nisu ni čuli (Nais Djouahra, Lindon Selahi).
Gledajući danas s tih 130 i nešto kilometara zračne udaljenosti, prema Zagrebu s Kvarnera… Svaka čast ‘Realu’, ali nakon skoro četiri godine možda je vrijeme da ih ‘Atletico‘ nekako pobijedi u gostima, a?
Uz vjernu primorsku navijačku vojsku za takav rasplet sigurno će navijati i cijela Dalmacija i bar pola Slavonije!
Komentari