Objavljeno u Nacionalu br. 782, 2010-11-09

BIVŠI AMERIČKI VELEPOSLANIK u Hrvatskoj i Srbiji William Montgomery, smatra da će se Bosna raspasti – neki se slažu s tom ocjenom, a neki se boje da će u Bosni situacija ostati nepromijenjena

‘BiH je propala država, rješenje je mirni raspad”, izjava je bivšeg veleposlanika u Hrvatskoj i Srbiji Williama Montgomeryja, koja je prošlog tjedna uzburkala regijiu. Prenijeli su ju gotovo svi mediji, uzrujala je mnoge forumaše te izbacila iz takta i urednika Centralnog dnevnika komercijalne sarajevske televizije TV1 Senada Hadžifejzovića, u čijoj je emisiji to izjavio.

Uslijedile su optužbe na račun bivšeg diplomata, sada lobista i konzultanta, te razna nagađanja: da je plaćenik Milorada Dodika, da želi provokacijom privući pažnju na svoju nedavno izdanu knjigu “Kad ovacije utihnu” o rušenju Miloševića, koja je prvenstveno namijenjena srpskom tržištu pa je optužen da svojim izjavama podilazi Srbima. Budući da ni bivši diplomati, ni lobisti ni konzultanti u pravilu ne daju tako radikalne izjave, javnost se s razlogom zapitala što se događa i da li time Montgomery želi nešto nagovijestiti.

Od Montgomeryjeve izjave istog su se trena ogradili i američko veleposlanstvo u Sarajevu i Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH, poručivši da SAD u cijelosti podupire suverenitet i teritorijalni integritet BiH te da je podjela nemoguća. U razgovoru za Nacional Montgomery je također odmah istaknuo da se radi o njegovu mišljenju koje nije vezano za stav State Departmenta te da trenutačno tamo nema nikog tko bi ga u tome podržao, ali je i ponovio da se radi o stavovima s kojima bi se svi morali složiti:

“JOŠ SAM PRIJE godinu i pol u člancima za International Herald Tribune i New York Times napisao da političke strukture u BiH ne funkcioniraju, da se ništa nije promijenilo u zadnjih 15 godina, da se BiH približava tome da postane propala država, da većina ljudi koji tamo žive ne prihvaćaju koncept Bosne te da će se morati poraditi na drugim solucijama. Mislim da se nitko ne može ne složiti s tim opisom sadašnje situacije. Politički sistem ne funkcionira, ekonomija je katastrofalna i kad bi međunarodna zajednica napustila BiH već bi kroz mjesec-dva došlo do eskalacije golemih problema i do potpuno nestabilne situacije. Također se svi slažu da 99 posto Srba preferira živjeti u Republici Srpskoj te da Hrvati u BiH puno više gledaju prema Hrvatskoj i najradije bi tamo i živjeli. Sve su to činjenice, jedino je pitanje što poduzeti.”

NIJE PROPUSTIO ISTAKNUTI neslaganje s politikom SAD-a i većeg dijela međunarodne zajednice, koju naziva autopilotskom, a koju smatra glavnim razlogom za trenutačnu situaciju. Otišao je tako daleko da je aktualno stanje usporedio s onim ’90-ih, kada je sjedeći u State Departmentu na stol dobio danas deklasificiran izvještaj CIA-e u kojem je jasno stajalo da će se Jugoslavija, unatoč međunarodnim nastojanjima, raspasti. “I pored preciznog izvještaja CIA-e mi smo iz svojih razloga odabrali politiku nastojanja održavanja Jugoslavije čitave, umjesto da smo svim snagama pokušali postići da se Jugoslavija raspadne u miru. Da smo to učinili spriječili bismo tolike tragedije i ova regija bi danas bila sasvim drukčija. Imali smo godinu dana da spriječimo nasilje, a izabrali smo ne učiniti to. Moja poanta je da danas imamo drugu priliku da pokušamo reorganizirati BiH mirnim putem. Ne kažem da će nužno biti nasilja ako to ne učinimo, ali predviđam da će naša djeca za 15 godina voditi iste razgovore ako se ništa ne poduzme.”

TVRDI DA SU UPRAVO optužbe kako je ovom izjavom htio podići publicitet za svoju knjigu, podilazivši pritom Srbima, dokaz da ga napadaju umjesto da priznaju propadanje BiH i poduzmu nešto: “Izluđuje me što je neprihvatljivo o tome govoriti i što pojedinci koji to javno kažu bivaju, poput mene, konstantno napadani. Zbog toga se nitko ne usudi ništa slično reći, pa ni politički lideri, koji bi time mogli čak dovesti u pitanje i članstvo u EU.” Međutim, činjenica je da se trenutačno ni jedan ozbiljan političar Zapada neće složiti s njim. Između ostalog, razlog tome su drugi prioriteti međunarodne zajednice u ovom trenutku, a pogotovo SAD-a koji s Irakom i Afganistanom ima mnogo ozbiljnije probleme. Međunarodni stav najbolje se vidi u nedavnoj izjavi Philippa Gordona, pomoćnika američke ministrice vanjskih poslova za Europu: “Moramo prepustiti da u BiH sami kreiraju vlastiti ustav, ne možemo i ne namjeravamo ga pokušati nametnuti izvana. No naše stajalište definitivno je da je ustavna reforma nužna.” U BiH su toga svjesni. Glavni urednik Nezavisnih novina koje izlaze u Republici Srpskoj Željko Kopanja o tome kaže: “Međunarodna zajednica se umorila od BiH, pogotovo SAD. Sve je manji interes za događanje u regiji i mislim da Bruxelles pomalo preuzima glavnu ulogu na Balkanu. BiH će se ogledati u imenovanju predstavnika EU koji će imati određene ingerencije, a kojeg će prema najnovijim informacijama imenovati do kraja prosinca.”

IAKO SU U REPUBLICI Srpskoj pozdravili Montgomeryjevu izjavu, a poznat je i Dodikov stav da je BiH “greška nastala tijekom dezintegracije stare Jugoslavije” i da ona “ne može, nije nikad mogla, niti će ikad moći biti država”, neki njemu politički bliski pojedinci misle drukčije. Željko Kopanja, inače Dodikov dugogodišnji prijatelj i medijski pokrovitelj njegova dolaska na vlast, tvrdi da Republici Srpskoj takav scenarij uopće ne odgovara.

“POGREŠNA JE PERCEPCIJA da Republika Srpska razmišlja o odcjepljenju i Montgomeryjeva izjava zato nije izazvala posebne komentare u Republici Srpskoj. No ako se stvorila percepcija da Republika Srpska želi odcjepljenje, to je zato što su ovdašnji političari protiv pokušaja unitarizacije BiH. Gledajući sudbinu hrvatskog naroda, koji se nalazi u teškoj situaciji i u potpuno je podređenom položaju u odnosu ta dva naroda, spominjanje secesije je zapravo obrambeni mehanizam Srba da im se ne dogodi što se dogodilo Hrvatima u BiH. Postoje stalni pritisci da se ukidaju nadležnosti entiteta, što vodi k unitarizaciji. Da bi se zaštitili, Srbi su potegnuli pitanje secesije, odnosno referenduma, jer vide kako se Hrvati preglasavaju u Federaciji. Otuda i bliža suradnja srpskih stranaka i HDZ-a iz Mostara.”

UPRAVO POLOŽAJ HRVATA u Federaciji neki vide kao jedan od njezinih najvećih problema. Donošenje odluka gotovo je blokirano kompliciranim mehanizmom odlučivanja, pri čemu Bošnjaci svoju brojnost maksimalno koriste. Hrvati se pritom osjećaju obespravljeno, a činjenica da su hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića iz SDP-a, u principu izabrali Bošnjaci daje im za pravo. “Majorizacija Hrvata u BiH najveća je greška napravljena tamo nakon rata”, objašnjava Mate Granić, jedan od glavnih aktera stvaranja Daytonskog sporazuma. “Oni se osjećaju ugroženi, nemaju ista prava kao Bošnjaci, a aktualni slučaj deložacije kardinala Puljića najbolji je dokaz za to. Posljedica takve situacije je da su se Hrvati okrenuli traženju trećeg entiteta kao što ga ima Republika Srpska. To je pak nemoguće bez da se cijela kontaktna skupina, predvođena SAD-om, s time složi. No trenutačno u svijetu nema interesa za bavljenjem BiH.”

UVOĐENJE TREĆEG entiteta, objašnjava, značilo bi podjelu BiH na tri federalne jedinice, odnosno svojevrsnu konfederalizaciju s vjerojatnim formiranjem distrikta Sarajevo. To trenutačno predlažu Hrvati, slažu se i Srbi, ali se Bošnjaci oštro protive misleći da je to uvod u raspad BiH. “Decentralizacijom bi se rasteretio sistem odlučivanja i zaštitili bi se jednako interesi sva tri naroda. Tu ne bi bilo riječi o promjeni državnih granica pa se ni ne može govoriti o strahu od raspada, a stanje s kojim nitko nije zadovoljan bi se pomaknulo s mrtve točke. Unitarna BiH je ionako nemoguća, jer postoje tri naroda. Melting pot je uspio samo u SAD-u i ta je priča završena”, objašnjava Granić. I sarajevski novinar Enver Dizdar, sin jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika Maka Dizdara, navodi sličnu soluciju: “Kad ste već dovedeni pred zid, tražite što je najlakše izvedivo, a to bi bila podjela na regije. Ali na razumne, funkcionalne i opravdane regije, s tim da u tu podjelu uđe i Republika Srpska. Istina je da Dodik na to pristaje, ali samo u varijanti ‘dijelite se vi kako hoćete, ali ne dirajte Republiku Srpsku’.” Strci oko Montgomeryjeve izjave on daje sasvim drugu perspektivu: “Uopće nije sporan problematičan stav inače problematičnog gospodina Montgomeryja, već je sporna gesta urednika TV1 Senada Hadžifejzovića. On je praktički izvukao iz Montgomeryja tu izjavu da se Bosna mora raspasti i čini mi se da je čitav razgovor napravio u svrhu vlastitog promoviranja. Hadžifejzović je inače vrstan novinar, jedan od boraca za cjelovitost Bosne koji se proslavio izvještavanjem u ratu, ali čini mi se da je iskoristio Montgomeryja kako bi još jednom potvrdio svoj patriotizam. Vidio sam i u listu Dani sličnu opservaciju, pisalo je kako je Hadžifejzović u tom intervjuu iskoristio priliku da promovira svoju televiziju nekom intrigom, jer je to nova televizija koja se tek bori za gledateljstvo.”

ZA BIH KAŽE DA JE ONA već objektivno raspadnuta država u kojoj su sila i kriminal na vlasti, a iznutra se ruši jer svaka nacija pokušava napraviti vlastitu državu u kojoj bi bili nedodirljivi vladari. Za Sarajlije kaže da nisu ni trepnuli na Montgomeryjevu izjavu jer ih ni puno veće stvari više ne mogu uzrujati, a nagađanja o izbijanju novog sukoba ovako komentira: “Toliko nam je svima dosta rata i ove bijede, ne vjerujem da bi itko prstom mrdnuo, a kamoli se uhvatio oružja.”