U svijetu je od koronavirusa do sada umrlo više od 7000 ljudi, a više od 179 tisuća zaraženih je potvrđeno, po podacima Sveučilišta Johns Hopkins koji se stalno ažuriraju i vlasti raznim i sve strožim mjerama nastoje obraniti se od pandemije. Po zadnjim podacima tog američkog sveučilišta koji se na njegovoj internetskoj stranici stalno ažuriraju, u svijetu je od koronavirusa umrlo 7057 ljudi. Potvrđeno je ukupno 179.029 zaraženih, a oporavilo se 78.023 oboljelih. Međutim, te brojke ni približno ne pokazuju koliki će utjecaj ova pandemija imati na cijeli svijet u idućih nekoliko mjeseci, a možda i godina. Potencijalno veliki broj zaraženih i preminulih te zasad nemjerljiv utjecaj na globalnu ekonomiju samo su dio problema koji cijeli svijet očekuje u idućem razdoblju. Prema podacima američkog Centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (CDC), samo u toj državi bi koronavirusom moglo biti zaraženo između 70 i 150 milijuna ljudi, što predstavlja gotovo polovicu stanovnika te države. Ta brojka približno odgovara onome što je prošloga tjedna izjavila njemačka kancelarka Angela Merkel da će između 60 i 70 posto stanovnika Njemačke biti zaraženo ovim virusom. Naravno, većina zaraženih vjerojatno neće ni primijetiti da su bolesni, dok će dio imati tek blage simptome, no ako se uzme u obzir brojka da umre između jedan i 1,5 posto zaraženih koronavirusom, to znači da bi samo u SAD-u umrlo između 700 tisuća i 1,5 milijuna ljudi.

Upravo zato diljem svijeta države uvode rigidne mjere sprečavanja širenja koronavirusom. Međutim, pokazalo se i da pojedine države imaju različite pristupe rješavanju problema koronavirusa, što je rezultiralo različitom brzinom širenja virusa u tim državama. Primjerice zbog pravodobne reakcije njemačkih vlasti, ta je država spremna dočekala prvi vrhunac broja zaraženih te zdravstveni sustav te države nije toliko opterećen kao zdravstveni sustav Italije koji je u posljednjih nekoliko tjedana naprosto urušen zbog velikog broja slučajeva zabilježenih u toj državi.

Koronavirus je krenuo iz Kine koja je poučena iskustvom sa SARS-om u obračun s epidemijom ušla odlučno, uz punu kontrolu komunističkog vodstva nad svakim aspektom preventivnih mjera: od dijagnostike i liječenja zaraženih, kontrole kretanja stanovnika i rada kompanija, do kontrole društvenog života ljudi i rada medija. Prvo je grad Wuhan, a zatim cijela provincija Hubei zatvorena pod karantenu gdje je zabranjen osobni prijevoz, a svi građani već šest tjedana vrijeme provode u izolaciji. U deset dana su mnogostruko prošireni bolnički kapaciteti u epicentru zaraze, a jedini fokus proizvodnje je bilo stvaranje potrebne medicinske opreme.

Pretpostavka britanske vlade jest da ljudi u Velikoj Britaniji nisu voljni provoditi bilo kakve mjere koje će ograničavati njihove slobode te se stoga, barem u iduća dva tjedna, to neće ni poticati

Oštro su kontrolirane granice i ulazi u zemlju, a isti princip sveopće kontrole se spuštao i na razinu gradova, pa čak i u lokalne četvrti. Kontroliralo se kretanje stanovnika, a temperatura se mjerila svima, na ulazima u stambene zgrade, trgovine, hotele i poslovne prostore. Škole, restorani i svi prostori koji su nudili zabavne sadržaje su bili zatvoreni. Kako bi se ovakav tip prevencije mogao provoditi nad 1,4 milijarde stanovnika, u Kini je tražena visoka razina discipline, a zdravlje i kolektivno opće dobro je stavljeno iznad ljudskih prava pojedinaca, prava na rad i individualnih sloboda, dok su se optimizam i motivacija stanovnika održavali kontrolom medija. Isto tako treba s rezervom uzeti i sve brojke o broju oboljelih i umrlih koje dolaze iz Kine jer je vrlo vjerojatno da su čelnici Komunističke partije te brojke umanjili kako razmjeri epidemije ne bi bili prikazani cijelome svijetu.

S druge strane, iako kulturološki ima mnogo sličnosti s Kinom, demokratska Južna Koreja nema jake mehanizme kontrole nad svojim stanovništvom. Naravno i u toj državi postoji visoka razina opće discipline, ali ne nauštrb ljudskih prava i prava na slobodu medija. Koreja je bila prvo veliko žarište izvan Kine, a epidemiju je dočekala nespremna, s otvorenim granicama s Kinom te potkapacitirana bolničkim prostorom. Korejski predsjednik Moon je bio na udaru medija, a stanovnici su potpisivali peticiju za njegovu smjenu. Međutim, korejsko vodstvo nije čekalo, a u prevenciji su naglasak stavili na transparentnost i suradnju s građanima. Škole su zatvorene, ali nije bilo zabrane rada, kontrole kretanja niti zatvaranja granica. Umjesto zabrane dolazaka iz drugih država, Koreja je uvela specijalne imigracijske procedure za putnike iz najugroženijih zemalja, poput Kine, Japana, Italije i Irana i nad svakim putnikom se provodio kraći medicinski pregled te se tražila suradnja s epidemiolozima tijekom boravka u Koreji.

Koreja se po jednoj stvari poprilično razlikuje od ostalih država i mnogi smatraju da se baš zbog toga u kratkom roku poprilično uspješno obračunala s virusom. Naime, kao uzor borbe s epidemijom Koreja je postala zbog sigurnog, brzog i masivnog testiranja svojih građana, svakoga tko je sumnjao na zarazu. Pomoću testnih stanica Drive-thru COVID-19, postavljenih diljem zemlje, izvan bolnica se obavljalo više od 10.000 testiranja dnevno, a ukupno je do sada na virus testirano više od 250.000 Korejaca. Javnost je transparentno obavještavana o svakom novom slučaju, povijesti kretanja zaraženog, s točnim imenima trgovina i restorana. Stanovništvo je na ove mjere reagiralo s visokim nivoom suradnje s vladom te je dobrovoljno pribjeglo samoizolaciji i manjku socijalnih kontakata i to bez kineskog principa nametanja kontrole države.

Istovremeno u Europi se uglavnom pristupilo potpuno drugačijem pristupu. Italija je nakon početnog šoka, uzrokovanog naglim rastom broja oboljelih koji je doveo do kolapsa zdravstvenog sustava, uvela sveopću karantenu i zabranu izlaska na ulice, osim u iznimnim situacijama. Slične je korake krajem tjedna poduzela i vlada u Madridu nakon što je i u Španjolskoj došlo do brzog rasta broja zaraženih koronavirusom. I dok mnoge europske države tek usuglašavaju svoje mjere prevencije, potpuno suprotnu krajnost u mjerama trenutno provodi Velika Britanija. Premijer Boris Johnson je, nakon sastanka sa svojim savjetnicima i medicinskim stručnjacima, javnosti šokantno priopćio da svi moraju biti spremni na prerane gubitke svojih voljenih te da se nikakve posebne preventivne mjere neće provoditi. „Moram biti iskren s vama, iskren s britanskom javnošću. Još mnogo obitelji izgubit će svoje voljene prijevremeno“, rekao je u obraćanju britanskoj javnosti Boris Johnson.

To znači da u toj državi zasad neće biti nikakvih zabrana druženja, otkazivanja događanja niti zatvaranja škola jer te mjere ne smatra efektivnima. Pretpostavka britanske vlade jest da ljudi u Britaniji nisu voljni provoditi bilo kakve mjere koje će ograničavati njihove slobode te iz tih razloga se to neće niti poticati, barem ne u idućih četrnaest dana kada bi se trebao očekivati vrhunac epidemije. Jedina preporuka jest da u samoizolaciju na sedam dana odu oni koji osjećaju određene simptome, dok se za nikoga tko nema simptome neće provoditi testiranje na koronavirus. I dok je u zemlji trenutno registrirano oko 1200 zaraženih osoba, uz 21 smrtni slučaj, britanski premijer napominje kako je vjerojatnije da je trenutno zaraženih osoba, a bez vidljivih simptoma, čak nekoliko puta više. Navodi svoju tezu, kao zaključak na znanstvena saznanja, da je bolje da se zaraza proširi kako bi ljudi što ranije prirodnim putem stekli imunitet na virus te da se tako vrhunac zaraze protegne na duži period, čime bi se smanjila preopterećenost britanskog zdravstvenog sustava u kratkom razdoblju.

Umjesto zabrane dolazaka iz drugih država, Južna Koreja je uvela specijalne procedure za putnike iz najugroženijih zemalja – poput Kine, Italije i Irana – i nad svakim se putnikom provodio kraći medicinski pregled

Johnson je na takav pristup vjerojatno i bio primoran jer je britanski zdravstveni sustav u teškoj situaciji i bez koronavirusa, što je za Britance prilično sramotna činjenica jer je Nacionalni zdravstveni servis (NHS) nekada bio primjer za pružanje adekvatne i sveobuhvatne zdravstvene usluge, financiran porezima i uglavnom besplatan, ali je danas to sustav koji se jedva održava na životu. NHS se godinama bori s premalo sredstava, osoblja i opreme, a vlada je davala obećanja da će poboljšati situaciju u ovoj važnoj ustanovi. No obećanja nikada nisu bila ispunjena.

Preživljavanje NHS-a je još možda funkcioniralo u manje turbulentnim vremenima, ali s koronavirusom pred vratima ovaj servis će trebati mnogo više od obećanja da bi se uhvatio u koštac s epidemijom. Zato se i prošle srijede ministar financija Rishi Sunak oglasio s najavom formiranja izvanrednog fonda za NHS na području Engleske te je izjavio da je Johnsonova vlada pripremila 5,6 milijardi eura za suočavanje s koronavirusom. No osim manjka novca, problem predstavlja i što je desetke tisuća radnih mjesta u zdravstvu nepopunjeno, dok su bolnički kreveti prepunjeni i pacijenti već sada leže po bolničkim hodnicima. Sve to pokazuje vjerojatno i najveći problem u suočavanju s koronavirusom i to ne samo u Velikoj Britaniji, nego i u većini drugih europskih država. Potpunu nepripremljenost zdravstvenih sustava na pandemije i na viruse koji u kratkom razdoblju zaraze veliki broj osoba.

Možda i najbolji primjer za to je Njemačka koja se usprkos brzoj reakciji na početku epidemije u Wuhanu, danas suočava s naglim rastom oboljelih od koronavirusa. Naime, vlada Angele Merkel je od početka krize koronavirus shvatila vrlo ozbiljno. Prvog oboljelog registrirala je još 27. siječnja, odnosno prije nego što je to učinila Italija te je zaraženi pacijent stavljen u izolaciju. Nijemci su detektirali i njegove kolege u tvrtki u kojoj je radio, dezinficirane su prostorije te su locirani njegovi kontakte. Ista procedura vrijedila je i za svakog novog oboljelog te su i oni slani u izolaciju, a još početkom veljače otkazani su letovi za Kinu. Već prije mjesec dana policajci su dobili ovlaštenje putnike koji su u zemlju stizali zrakoplovima ispitivati jesu li boravili u Kini ili bili u kontaktu s nekim iz Kine. Takve mjere rezultirale su da se virus nije širio bolnicama i da nije nesmetano prelazio na stare i bolesne niti na zdravstvene radnike.

U vrijeme kada je Italija imala 463 umrla, Njemačka ih je brojala samo dva. No u tom trenutku je došlo do erupcije oboljelih u Italiji. U toj se zemlji virus mjesec dana potpuno nekontrolirano širio, a iz nje se počeo širiti po Europi. Ljudi koji su boravili u Milanu, bili na skijanju u talijanskim Alpama, posjetili Firenzu, vratili su se kući i pojavili su se simptomi zaraze. Oni su hospitalizirani, ali je 5. ožujka, dva tjedna nakon što je drugi val pogodio Njemačku, broj oboljelih počeo rapidno rasti. Dan prije bilo je 260 zaraženih, a onda se preko noći – udvostručio. U tri dana utrostručio, a do nedjelje navečer u Njemačkoj je bilo čak 5426 zaraženih, ali i „samo“ 11 umrlih. Kada je došlo do takvog naglog rasta Nijemci su shvatili da na lokalnoj razini ne uspijevali locirati sve ljude koji su kontaktirali sa zaraženima i da virus ni u Njemačkoj više nemaju pod kontrolom usprkos svim mjerama koje su ranije poduzete. No i brojka od 11 preminulih na gotovo 5500 zaraženih pokazuje da je manja preopterećenost njemačkog zdravstvenog sustava barem u ovom početku epidemije rezultirala puno manjim brojem smrtnih slučajeva nego u, primjerice, Italiji.

No usprkos tome u Njemačkoj su svjesni da je pred njima drugi val u kojem će se broj preminulih sigurno povećati. Njemački Der Spiegel navodi da su vlada i zdravstveni stručnjaci napravili što se može i da je sada na ljudima da prihvate nova pravila u socijalnim kontaktima te da se priviknu na restrikcije koje uvodi vlada. Iako u Njemačkoj još nije uvedena karantena kao u Italiji ili Španjolskoj, zatvorene su škole, restorani i kafići, zabranjena javna okupljanja te se ljude poziva da što manje izlaze na ulicu. Sve to kako bi se smanjili kontakti među ljudima, a samim time i širenje virusa. Njemački znanstvenici, kao i mnogi drugi diljem svijeta, upravo su držanje tzv. „socijalne udaljenosti“ prepoznali kao najučinkovitije sredstvo u sprečavanju širenja virusa dok se ne pronađe cjepivo protiv njega.

I dok su se Nijemci zasad relativno uspješno borili protiv koronavirusa, najveći broj promašaja i katastrofalnih odluka u borbi protiv širenja pandemije dogodio se u SAD-u. Problemi s neispravnim testovima i bizarnom procedurom njihova korištenja su doveli do toga da je u početnom razdoblju testirano nevjerojatno malo osoba. Do nedjelje navečer u SAD-u službeno je registrirano samo 3244 slučaja i 62 preminula, ali svi vodeći američki eksperti vjeruju kako postoje tisuće ako ne i desetak tisuća neotkrivenih slučajeva koji će biti potvrđeni čim započne testiranje barem svih onih koji imaju simptome, a nisu morali biti u izravnom kontaktu s nekime od oboljelih.

Brojka od 11 preminulih na gotovo 5500 zaraženih pokazuje da je manja preopterećenost njemačkog zdravstvenog sustava u početku epidemije rezultirala manjim brojem preminulih

Glavni krivac za ovakvu neoprostivu blamažu države koja je 2018. imala ukupnu potrošnju na zdravstvene usluge od 10.586 dolara po stanovniku američki je predsjednik Donald Trump. Samo za usporedbu, Njemačka je iste godine imala potrošnju od 5986 dolara, Hrvatska 1716 dolara, a Kina 688 dolara po stanovniku. SAD ima CDC, ponajbolju agenciju za prevenciju i borbu protiv zaraznih bolesti koju je Trumpova administracija gotovo od početka epidemije pokušala spriječiti u obavljanju svoga posla, u nadi kako će zabranom širenja upozorenja o neminovnoj pandemiji zadržati dioničke indekse na povijesno najvišim razinama i tako osigurati reizbor Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u studenome ove godine.

Takva politika propala je proteklog tjedna kada je došlo do velikog rasta novih slučajeva zaraze koji su registrirani u čak 36 saveznih država, a u velikoj većini su nastali zbog lokalne transmisije. Predsjednik Trump na kraju je morao proglasiti izvanredno stanje, a dionički indeksi počeli su nezaustavljivo padati. Tako se pokazalo da umjesto da Trumpova administracija pripremi zemlju i njene građane za suzbijanje pandemije, ona je svojim dosadašnjim političkim odlukama ionako tešku situaciju učinila još lošijom. Naime, SAD ima nešto manje od 100.000 bolničkih kreveta u jedinicama intenzivne njege. Njihova prosječna godišnja popunjenost je 68%, što znači da je teoretski 30.000 kreveta moguće namijeniti oboljelima od novog koronavirusa. Prema modelu koji je izradilo američko Ministarstvo zdravstva, u slučaju umjerene pandemije kakva je bila sezonska gripa 1968. najmanje 200.000 američkih građana trebalo bi intenzivnu njegu, a ako se dogodi pandemija poput one španjolske gripe iz 1918. intenzivnu njegu bi trebalo 2,9 milijuna američkih građana. Budući da su kapaciteti intenzivnih odjela višestruko nedostatni potrebno je radikalnim mjerama koje je primijenila Kina, maksimalno usporiti širenje zaraze i tako spriječiti potpuni kolaps zdravstvenog sustava.

SAD ima CDC, ponajbolju agenciju za prevenciju i borbu protiv zaraznih bolesti koju je Trumpova administracija pokušala spriječiti u obavljanju posla, u nadi da će spriječiti pad burzovnih indeksa

Suočen s očitim rastom slučajeva koronavirusa i sve većim pritiskom javnosti Trump je ipak napravio zaokret u politici jer očito smatra da bi širenje epidemije moglo utjecati na ishod predsjedničkih izbora pa je tako nakon što je umanjivao opasnost od koronavirusa govoreći o “gripi” koja će “brzo proći”, u srijedu donio dramatičnu odluku o zabrani ulaska Europljana u SAD. U prvom trenutku to se odnosilo samo na države Europske unije iz schengenskog prostora te se nije odnosilo na Veliku Britaniju, ali je nekoliko dana kasnije na popis zemalja uvrštena i Velika Britanija.

Takav Trumpov potez nije iznenađujući, koliko god čelnici europskih država protestirali protiv njega. Naime, Trump i dalje nade polaže u izolaciju, odnosno u zatvorene granice i sintagmu „America first“. Sad bi to stvarno moglo pomoći barem u usporavanju širenja virusa, čime bi se kapacitete američkog zdravstvenog sustava spasilo od prijetećeg kolapsa. Jer ono što je Trumpu proteklih dana moralo postati jasno sigurno nisu samo posljedice eksponencijalnog širenja virusa, već i pogled na vrijednosti dionica na burzama i tržište rada pokazuju Trumpu da virus za njegove birače nije samo zdravstveni nego i gospodarski problem koji bi mogao ugroziti i njegov ponovni izbor. U svemu tome Trump se pokazao potpuno nekompetentnim za donošenje teških odluka, a svojom retorikom i stalnim umanjivanjem realne opasnosti od pandemije dodatno je doprinio njenome daljnjem nekontroliranom širenju.