Premijer Andrej Plenković započeo je proces demontiranja utjecaja Tomislava Čuljka, moćnog HDZ-ova čovjeka iz Slavonije koji slovi za jednog od glavnih kadrovika stranke u tom dijelu Hrvatske. Plenković je taj proces započeo jednim diskretnim legitimnim pravnim manevrom, u kojemu je odlučio ograničiti moć Čuljkova čovjeka na čelu državne tvrtke Odašiljači i veze, gdje Čuljak figurira kao savjetnik iz sjene.

Plenković u tu tvrtku uvodi još dva člana Uprave, što se u vrhu stranke tumači upravo kao ograničavanje Čuljkova utjecaja. Taj je Plenkovićev manevar značajan jer uoči unutarstranačkih izbora u HDZ-u najavljuje početak jednog dinamičnog preslagivanja odnosa moći i utjecaja koji su proizlazili iz pozicija koje su brojni pojedinci crpili iz svojih stranačkih pozicija. A sudbina Čuljkova utjecaja znakovito ilustrira da ta preslagivanja ni u komu slučaju neće biti monotona, iako Plenković i njegov najuži krug sve to nastoje prikazati predvidljivim i gotovo dosadnim procesom.

Nominalno, premijer Andrej Plenković odlučio je, izgleda, početi čvršće kontrolirati što se događa u državnoj tvrtki Odašiljači i veze, tvrtki gdje se nakon nominalnog povlačenja iz javno vidljivog u isključivo pozadinsko političko djelovanje povukao jedan od najmoćnijih ljudi i jedan od glavnih kadrovika HDZ-a – Tomislav Čuljak koji u toj tvrtki obnaša funkciju savjetnika Uprave. Te Plenkovićeve aktivnosti izravno su povezane i s unutarstranačkih izborima u HDZ-u nakon kojih bi se trebao smanjiti utjecaj lokalnih “gazdi”, među koje spada i Čuljak, koji su godinama drmali kadrovskom politikom stranke i širili svoj utjecaj kroz postavljanje sebi odanih ljudi na čelna mjesta kako u državnim tvrtkama, tako i u Vladi i svim hijerarhijskim razinama u ministarstvima i drugim državnim institucijama, stvarajući tako svoje paralelne mreže moći i utjecaja. Tako postavljeni ljudi često su pod izravnim “patronatom” ne svog premijera i predsjednika stranke, već upravo onog županijskog moćnika koji ih je postavio te su prvenstveno njemu odani i njemu polažu račune, čime zapravo ti lokalni moćnici posredno kontroliraju i imaju utjecaj na Vladu i premijera. Plenković će takvu praksu sada nastojati presjeći ili barem oslabiti, a jedan od prvih moćnika na čijem će primjeru to demonstrirati bit će Tomislav Čuljak, nekadašnji politički tajnik stranke u vrijeme Tomislava Karamarka i čovjek oko kojeg se isprepliću brojne kontroverze i skrivene afere, od takozvane “ministarske šume” u njegovu slavonskom lovištu, u kojoj su se navodno odvijale i razne primopredaje, pa na dalje. Čuljak je ujedno i glavni koordinator svih odbora HDZ-a, što znači da on zapravo postavlja ili barem suodlučuje o tome koji će se ljudi iz kadrovskog bazena HDZ-a najprije kroz stranačke odbore probiti u politiku na nacionalnom nivou i potencijalno preuzeti ključne funkcije u državi.

Upravu Odašiljača i veza sve do sada predstavljao je samo jedan član, to jest Mate Botica (na slici do premijera Plenkovića) kao član Uprave-direktor, a njegov savjetnik je Tomislav Čuljak (lijevo). No Plenković je sada tražio da se na natječaju izaberu još dva člana uprave, čime Čuljak gubi kontrolu. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL, Marko Prpic/PIXSELL

Upravu Odašiljača i veza sve do sada predstavljao je samo jedan član, to jest Mate Botica kao član Uprave-direktor. A na to mjesto Botica, koji je prethodno radio u sigurnosnim strukturama, to jest kao ravnatelj Operativno-tehničkog centra za nadzor komunikacija, što je servisna služba policije i sigurnosnih službi, došao je upravo zahvaljujući Čuljkovu utjecaju, barem tako tvrde upućeni izvori iz HDZ-a. Izvori bliski sigurnosnom miljeu, pak, tvrde da je Botica bio involviran u aferu s curenjem tajnih podataka, zbog čega je još 2013. smijenjen s mjesta ravnatelja OTC-a, ali nikad nije službeno potvrđeno je li on u kontekstu te afere uopće bio ispitan ili ne. Prema tvrdnjama upućenog obavještajnog izvora, Botica je već tada bio “na liniji” s Čuljkom pa su tajne informacije kojima je raspolagao Botica mogle biti na uvidu i Čuljku koji je sa sigurnosno-osjetljivim podacima bio u doticaju i kao potpredsjednik saborskog Odbora za unutrašnju politiku i nacionalnu sigurnost i član Odbora za obranu, još u sazivu od 2008. do 2011., a kasnije kao član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Botici sada, kao i brojnim drugim predsjednicima i članovima uprava državnih tvrtki, ističe mandat pa je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture na čelu s ministrom Olegom Butkovićem još 25. lipnja ove godine raspisalo javni natječaj za izbor kandidata za člana Uprave-direktora Odašiljača i veza. Na taj su se natječaj, prema Nacionalu dostupnim informacijama, javila samo četiri kandidata, od kojih je jedan Mate Botica.

No ubrzo potom uslijedio je šok. Prema tvrdnjama izvora detaljno upućenima u odnose Vlade i Uprave Odašiljača i veza, iz Vlade je nakon raspisivanja tog natječaja došla direktiva da se mora raspisati i natječaj za još dva člana Uprave – dakle, za pozicije koje do sada u toj tvrtki nisu uopće postojale. Što znači da je sve ključne odluke o svim poslovima donosio isključivo Mate Botica – naravno, uz svog savjetnika Tomislava Čuljka. Sada će se taj monopol odnosno duopol Botica-Čuljak barem donekle uzdrmati jer je upravo po Plenkovićevoj direktivi ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković 23. srpnja ove godine, mjesec dana nakon prvog natječaja, raspisao još jedan, ovaj put za dodatna dva člana Uprave, za tehniku i za poslovanje.

Izvor upućen u okolnosti tog natječaja za Nacional kaže:

“Plenković je otresao Butkovića i Čuljka. Raspisali su natječaj samo za jednog člana Uprave u kojem je samo nedostajala slika aktualnog, jedinog člana Uprave Mate Botice. Sve ostalo u natječajnim uvjetima odgovara njegovu profilu. To je jedina ili barem jedna od rijetkih firmi gdje postoji samo jedan član uprave. On ima funkciju član Uprave-direktor, a po Statutu mogu biti četiri člana Uprave. Na taj prvi natječaj javilo se samo četvero ljudi. Drugi su vjerojatno odustali jer su procijenili da nema smisla javiti se na natječaj na kojem samo fali slika unaprijed odabranog kandidata. Međutim, kad je ovaj natječaj već bio pri kraju, dobili su s Markova trga nalog s uskličnikom da treba raspisati natječaj za još dva člana. A prije objave poslati natječaj njima na recenziju.”

Prema tvrdnjama tog izvora, na taj drugi natječaj stiglo je čak 20 prijava, među kojima su navodno i prijave nekih ljudi koji su do sada bili na istaknutim funkcijama na HRT-u. Ponude kandidata trebaju biti službeno otvorene tijekom ovog tjedna, nakon čega će kandidati biti pozvani na razgovor.

Potez koji je povukao Plenković mogao bi značiti početak njegova obračuna s onim što u HDZ-u nazivaju interesna hobotnica Tomislava Čuljka – ili možda tek upozorenje Čuljku da bi se to moglo početi događati ako se bude previše miješao u unutarstranačke izbore u HDZ-u koji su se upravo počeli odvijati. Opće je poznato da Čuljak ima kontrolu nad slavonskim HDZ-om te da se izbor ministara poput Marija Banožića i bivše ministrice Gabrijele Žalac u HDZ-u pripisuje Čuljkovu političkom utjecaju.

Odašiljači i veze su tvrtka koja nije toliko eksponirana u javnosti, a preko koje se okreću ogromni višemilijunski poslovi od kojih su neki, neizravno, zapeli za oko i USKOK-u i to u kontekstu proširenih izvida protiv pritvorenog bivšeg glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića. Riječ je o ugovoru kojim su Odašiljači i veze s jednom informatičkom tvrtkom dobili posao razvijanja i održavanja platforme HRTi.

Odašiljači i veze su tvrtka koja je nekad poslovala u sklopu HRT-a, ali su se 16. travnja 2002. godine odvojili od HRT-a i postali samostalna tvrtka. No, iako formalno i tehnički odvojeni, Odašiljače i veze i HRT vežu mnogi zajednički poslovi. Situacija s HRT-om, čiji je glavni ravnatelj Kazimir Bačić uhićen i pritvoren zbog poslova s pokojnim gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, sada se počela sve više prelijevati na jednu drugu državnu tvrtku – Odašiljače i veze. S jedne strane, izvori s HRT-a tvrde da su se neki zajednički poslovi HRT-a i Odašiljača i veza našli na popisu ugovora koje USKOK preispituje zbog proširenja izvida protiv Bačića.

Iako ono za što USKOK tereti Bačića, a to je prenošenje mita od poduzetnika Milana Lončarića preminulom zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, nominalno nema veze s HRT-om, poveznice Bačićevih sumnjivih poslova prema HRT-u ipak postoje.

Prvenstveno zato što je USKOK proširio izvide na poslove, to jest ugovore za koje je Bačić bio odgovoran još od vremena dok je bio šef Tehnike na HRT-u, a i kasnije, kad je postao glavni ravnatelj. Među tim ugovorima su, prema tvrdnjama izvora koje je Nacional već objavio, i poslovi s informatičkom tvrtkom CS-Computer Systems. A jedan od poslova koje je ta tvrtka radila za HRT, ugovorila je s Odašiljačima i vezama i to tako da su Odašiljači i veze izbacili iz igre drugu tvrtku s kojom su prije toga razvijali isti projekt – HRTi. Nacionalovi izvori tvrdili su da je Mate Botica predstavniku tvrtke s kojom su do tada bili partneri u razvijanju projekta rekao da je dobio direktivu da s njima mora raskinuti suradnju.

To u najmanju ruku budi sumnju da su postojali pozadinski politički pritisci na donošenje poslovnih odluka Odašiljača i veza.

Nije zato čudo da će se, paralelno s preuzimanjem gotovo potpune kontrole nad HDZ-om, premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković početi, izgleda, više baviti jednim od glavnih problema koji opterećuje njegovu administraciju – a to je odabir direktora i članova uprava državnih tvrtki kojima se često pripisuju brojne nerazjašnjene afere i time Plenkovićevu vladu dovode u kontekst korupcije.

Do sada Plenković možda nije u potpunosti mogao preuzeti kontrolu nad time što se događa u državnim tvrtkama jer su kadrovsku politiku diktirali lokalni HDZ-ovi moćnici, a iz vrha stranke godinama je prakticirana politika koja je podrazumijevala da državne tvrtke služe za nagrađivanje lojalnih HDZ-ovih kadrova i “kupovinu” naklonosti koalicijskih partnera koji su dobivali točno određene “kvote” za svoje direktorske i druge pozicije. No članove i predsjednike uprava državnih tvrtki u pravilu su, u skladu s rasporedom moći na terenu, diktirali lokalni HDZ-ovi moćnici koji su predlagali svoje ljude Plenkoviću, a on bi onda donosio konačnu odluku o tome tko će upravljati kojom tvrtkom. Ne treba posebno naglašavati ono što je odavno javna tajna – da su natječaji uglavnom bili pro forma i da su državne tvrtke HDZ-u, ali i svim strankama koje su ikad sudjelovale u bilo kojoj vladi, primarno služile kao plijen za utaživanje stranačkih apetita. A jedan od onih koji je zasigurno rasporedio mnogo svojih “igrača” po državnim tvrtkama svakako je Tomislav Čuljak.

Zašto se Mislav Stipić spominje kao novi član Uprave OiV-a

Do Nacionala je koncem proteklog tjedna dospjela i najava da bi se upravo u tvrtku Odašiljači i veze mogao “skloniti” Mislav Stipić, ravnatelj Radne jedinice Poslovanje HRT-a kojeg su dvije novinarke HRT-a optužile za seksualno uznemiravanje, što još uvijek nije u formalno-pravnom smislu riješeno. Nakon što se pojavila ta informacija, izvori bliski aktualnom v.d. ravnatelju poslovanja HRT-a, Nacional ga je pokušao kontaktirati, ali njemu bliski izvori su te informacije isprva lakonski demantirali, to jest rekli da se on “nigdje neće javiti”, da bi potom konstatirali kako je Stipić bio na moru i da sada “čeka da vidi što će se dalje događati”.

Isti izvori navode kako je Stipić navodno bio zatečen informacijom da bi on bio zainteresiran za Odašiljače i veze jer još uvijek nije definitivno odlučio da se neće javljati za novi mandat ravnatelja poslovanja na HRT-u.

Izvori bliski Mislavu Stipiću tvrde da on još nije donio odluku o tome hoće li se ponovno kandidirati za poziciju na HRT-u. PHOTO: Robert Anic/PIXSELL

Međutim, izvori koji su to Nacionalu inicijalno javili, situaciju su prikazali puno dramatičnije:

“Od kad je glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić uhićen, glavno pitanje na HRT-u više nije što će biti s Bačićem, već što će biti s Mislavom Stipićem.”

Taj izvor sugerirao je da mnogima na HRT-u, ali i u političkim krugovima, zapravo odgovara da Bačić što dulje ostane u zatvoru i da bude “žrtveni jarac” kako se fokus istrage s njega ne bi proširivao na druge odgovorne osobe na HRT-u ili određene političke pokrovitelje. Nacionalov izvor kaže: “A pogotovo im je važno da se ne poteže odgovornost ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek. U tom smislu odgovara im da je Bačić u pritvoru jer ministricu s njim ne mogu povezati.”

Iz Odašiljača i veza tvrde da troškovi obnove odašiljača na Sljemenu nisu narasli, a Nacional ima ugovor koji potvrđuje da je obnova poskupjela za 4 milijuna kuna

Jedna od poslovnih odluka Odašiljača i veza, nakon što je Mate Botica postao direktor tvrtke, bila je kupovina sljemenskog tornja, to jest odašiljača na Sljemenu, jednog od simbola Zagreba. Međutim, pitanje je jesu li Odašiljači i veze taj toranj, čiji su do tada bili 50-postotni suvlasnici, uopće trebali kupiti. Hrvatski telekom taj toranj već je 20 godina prodavao, ali ga nitko nije htio kupiti pa se dogodilo da je baš Botica, kad je postao direktor, odlučio kupiti toranj. Odašiljači i veze, s HT-om kao suvlasnikom, i do sada su trebali brinuti o održavanju tornja, ali je on bio u prilično zapuštenom stanju. Pa se zbog toga još 2019. krenulo u rekonstrukciju. Nacionalovi izvori sumnjaju da bi radovi na rekonstrukciji tornja mogli poskupjeti te tvrde da je u tom kontekstu već potpisano nekoliko aneksa s izvođačem. Nacional je dobio presliku originalnog ugovora s tvrtkom Maksim IV koja je bila angažirana na rekonstrukciji tornja. U tom ugovoru iz lipnja 2019. navedena je cijena radova od 7.828.241,15 kuna bez PDV-a. Međutim, izvori sumnjaju da bi zbog aneksa ugovora cijena radova mogla poskupjeti na čak 12,5 milijuna kuna.

“Do sada su ispostavljene situacije na 10 milijuna kuna, a do kraja uređenja bit će oko 12,5 milijuna kuna. No, tijekom izvođenja radova bilo je mnogo problema, jedan kat tornja procurio je pa je počelo prokišnjavati i potpuno je uništena oprema koja se nalazila na katu ispod”, kaže Nacionalov izvor.

Nacional je Odašiljačima i vezama poslao upit o razlozima kupovine sljemenskog odašiljača i razlozima povećanja cijene njegove obnove i problemima s prokišnjavanjem, a oni su izričito demantirali da je došlo do poskupljenja radova te tvrde da je toranj prokišnjavao prije obnove i da su zato i morali krenuti u njegovu rekonstrukciju.

Međutim, u ugovoru br. 450/18 između Odašiljača i veza i tvrtke Maksim IV iz 2019. koji posjeduje Nacional navedena je cifra od 7,8 milijuna kuna bez PDV-a, dok je ukupna cifra koju su Odašiljači i veze službeno naveli 9.065.139,27 kuna. Tražili smo dodatno pojašnjenje je li ta cifra s PDV-om ili bez, na što su iz tvrtke odgovorili da je cijena bez PDV-a. Pa zato nije jasno njihovo obrazloženje da radovi nisu poskupjeli, ako je evidentno da će cijena s PDV-om uistinu biti više od 12 milijuna kuna to jest oko 4 milijuna više nego u ugovoru koji Nacional posjeduje.

U ugovoru iz lipnja 2019. između Odašiljača i veza i tvrtke Maksim stoji da je cijena obnove 7,8 milijuna kuna bez PDV-a, a sada iz OiV-a tvrde da obnova stoji 9 milijuna kuna bez PDV-a i da nije narasla. PHOTO: Luka Stanzl/PIXSELL, Nacional

U svom prethodnom odgovoru Odašiljači i veze naveli su sljedeće:

“Odašiljači i veze d.o.o. za prijenos i odašiljanje radijskih i televizijskih programa za račun drugih (OIV) su od same izgradnje sljemenskog tornja bili u suvlasništvu istoga s društvom HT d.d. i to u omjeru 50:50%. U svibnju 2017. godine OIV je temeljem relevantne poslovne odluke, a na temelju procjene vrijednosti tornja i pripadajućeg zemljišta od strane ovlaštenog sudskog procjenitelja otkupio suvlasnički dio od društva HT d.d. po cijeni od 4.470.000,00 kuna, što je i javno dostupan podatak koji se može dobiti u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zbirci isprava.”

U odgovoru dalje ističu da je OIV tako postao jedini vlasnik tornja i pripadajućeg zemljišta te je time omogućeno iskorištavanje punog potencijala ovog najvažnijeg strateškog infrastrukturnog objekta za obavljanje njihove temeljne djelatnosti.

S obzirom na objektivno loše stanje sljemenskog tornja postojala je, tvrde, prijeka potreba obnove vanjske ovojnice i poboljšanja energetske učinkovitosti provedbom građevinskih zahvata, a sve kako bi se objekt doveo u funkcionalno stanje za svoju namjenu.

“S tim u vezi, nakon provedenog postupka nabave, sklopljen je ugovor s društvom MAKSIM IV d.o.o. na ukupni iznos od 9.065.139,27 kuna, a izvođenje radova predviđeno je kroz tri faze. Naglašavamo kako su financijska sredstva za samu kupnju, ali i troškove obnove sljemenskog tornja, unaprijed predviđena u financijskim planovima OIV-a te se, unatoč tržišnim kretanjima cijena građevinskog materijala koje su rezultat pandemije uzrokovane koronavirusom te potresa koji su pogodili našu regiju, kreću unutar ranije ugovorenih iznosa. U dosadašnjem tijeku obnove nije bilo povećanja cijene rada, a konačna cijena će biti nešto niža od ugovorenog iznosa. Završetak radova očekuje se krajem rujna ove godine. Napominjemo kako bi svako iznošenje detalja ugovornog odnosa s navedenim društvom predstavljalo povredu ugovorne obveze. Također, takvo postupanje predstavljalo bi odavanje poslovne tajne, koja je izuzeta od prava na pristup informacijama sukladno čl. 15. st. 2. t. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te bi u slučaju iznošenja istih OIV bio podložan zakonom propisanim sankcijama.”

Kad je pak riječ o stanju tornja i informacijama da su dijelovi tornja prokišnjavali, zbog čega je moguće došlo i do oštećenja neke opreme, iz Odašiljača i veza izričito tvrde:

“U odnosu na vaše pitanje o prokišnjavanju i navodnom uništenju dijela opreme OIV-a ističemo da je prije početka obnove tornja prokišnjavalo na svim etažama gornje i donje gondole te na krovu ulaza i krovovima iznad trafostanice i agregatnice što je i bio jedan od razloga pokretanja obnove. Naglašavamo kako su do sada prokišnjavanja na svim etažama sanirana s iznimkom krova šeste etaže koji će biti saniran u tjednu od 6. do 11. rujna 2021. godine. Isto tako posebno ističemo kako tijekom obnove nije uništen niti jedan dio opreme OIV-a zbog prokišnjavanja ili nekog drugog razloga.”

Inače, osim odašiljača Sljeme, Odašiljači i veze su u mandatu Mate Botice kupili i odašiljačke objekte na Mitrovici kod Vrbovskog i na Papuku. O toj akviziciji iz Odašiljača i veza naveli su sljedeće: