„Željko Sabo uvjetovao je svoj glas za vukovarski gradski proračun za moju hitnu smjenu s pozicije ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar. Sve je to klasična osveta – bila sam prisiljena dati otkaz njegovoj kćeri Vanji, zato što je inspekcija rada ustvrdila da je godinama primala 800 kuna veću plaću zato što nema odgovarajuću stručnu spremu za posao koji je obavljala u knjižnici. Tužila sam Sabu, već je USKOK krenuo u izvide protiv njega, zbog zloporabe položaja i ovlasti, a pripremam tužbe i protiv drugih sudionika ove priče.“ Riječi su to Jelene Miškić, donedavne ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar koja je odlukom Upravnog vijeća krajem listopada smijenjena bez, kako kaže, ikakvih dokaza ili objašnjenja. Sabo sve demantira i tvrdi da je upravo Jelena Miškić na ovaj način – otkazom njegovoj kćeri koja je u Knjižnici radila 15 godina – pokušala prikriti vlastitu nesposobnost i pogreške. Da ni do kakvog dogovora te vrste nije bilo niti se o tome razgovaralo potvrdio je i Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik. No, očito će se situacija morati razriješiti na sudu jer je Sabo, naime, tužio Jelenu Miškić.

Problemi za Jelenu Miškić, kako ona tvrdi, krenuli su nakon lokalnih izbora prošle godine, kad su u Vukovaru gradsku vlast oformili Domovinski pokret na čelu sa sadašnjim gradonačelnikom Ivanom Penavom kojemu je za većinu u Gradskom vijeću trebao jedan glas. Taj glas, dakle presudan za većinu, upravo je glas Željka Sabe, inače bivšeg gradonačelnika Vukovara. Prema riječima Jelene Miškić, koja je na mjesto ravnateljice Knjižnice putem javnog natječaja došla 2016. godine te je ovo bio njezin drugi mandat koji je započeo 2020., Penava je bio prisiljen pristati na njezinu smjenu jer ga jer Željko Sabo ucijenio:

„Kako sam čula od jednog vijećnika Gradskog vijeća, zbog mene je trebao ‘pasti’ proračun Grada Vukovara. Uvjet izglasavanja proračuna bila je moja smjena. Ne mogu to dokazati, ali tako su mi rekli. Dakle, dogovor je bio da Sabo digne ruku za proračun, da gradonačelnik Vukovara Ivan Penava bude ‘siguran’, a ja sam na sljedećoj sjednici razriješena. I to na takav način da je to sramotno. Nisam stranački angažirana, ali vijećnici HDZ-a, moram to reći, ‘skočili’ su na toj sjednici i rekli da je to presedan da se jedna ravnateljica razriješava na izvanrednoj točki – a to znači da, prema pravilniku, nemam pravo izložiti svoje mišljenje, nemam pravo ništa reći. Razlozi razriješenja su nesavjestan rad i moguće štete koje sam uzrokovala. Za to ne postoji nikakav dokaz, već samo formulacija.“

Jelena Miškić/Photo: Nacional

Upravno vijeće je, dakle, od Gradskog vijeća zatražilo smjenu Jelene Miškić. Ona i u tome vidi jednu spornu stvar, a to je da je Goran Bošnjak, predsjednik Upravnog vijeća Gradske knjižnice Vukovar, ujedno bio na izbornoj listi Željka Sabe, kao kandidat za dogradonačelnika:

„Tjedan dana prije sjednice Upravnog vijeća u listopadu pitala sam Bošnjaka kakve materijale trebam pripremiti za sjednicu. On mi je rekao da nema potrebe ni za kakvim materijalima, da bi na sjednici 17. listopada samo svima podijelio prijedlog o mojem razriješenju. Jedna članica UV-a upravo zbog Bošnjakovih pritisaka dala je ostavku. A to je novoizabrano Upravno vijeće, jer je u prosincu staro vijeće smijenjeno isto tako izvanrednom točkom, po kratkom postupku, to vam je kao u Teksasu, radi se što se želi. Nakon svega ovoga, osjećam se poniženo. Shvaćam da nisam poželjna, došla sam u rodni Vukovar nakon 16 godina rada na knjižničarskim poslovima u Zagrebu. Najviše me pogodilo to kad sam otišla na godišnji odmor, kad su me pitali zašto mene zamjenjuje Srbin. Frapirala sam se. Taj čovjek je nositelj Plakate grada za doprinos u kulturi, ima stotine objavljenih radova. Pitala sam gradonačelnika koji su uglednici – jer tako je prema zakonu – koji su izabrani u novo Upravno vijeće. Koje su njihove reference? Nisam ih dobila na uvid.“

Sad već bivša ravnateljica Jelena Miškić objasnila je kako je uopće došlo do toga da slučaj Sabo ‘ispliva na površinu’. Kaže da je to tipični slučaj ‘tko pod drugim jamu kopa, sam u nju padne’:

„Pozvana je Inspekcija rada puno puta, da bi se provjerio moj rad, ne bi li se našlo nešto inkriminirajuće. I oni su prekopali dokumentaciju te otkrili da je Vanja Sabo nezakonito zaposlena odlukom Gradskog vijeća. Vanji Sabo sam 7. listopada dala otkaz, a ja sam razriješena 24. listopada. Sa svojim kolegama pisali smo o ovom slučaju nebrojeno puta svima nadležnima – matičnoj službi, institucijama, išli smo skroz do ministrice kulture i medija osobno. Znam da ovo nije u izravnoj ingerenciji ministarstva, ali nitko me nije niti nazvao. Ne samo da sam smijenjena, nego nisam niti raspoređena na drugo radno mjesto, tako da sam ostala bez posla, nemam pravo ni na Zavod za zapošljavanje. Imam 30 dana da Ustavnom sudu u Osijeku podnesem tužbu za nelegitimno razriješenje, što namjeravam ako se poslodavac ogluši. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta krenuo je u izvide protiv Željka Sabe i Gorana Bošnjaka, predsjednika Upravnog vijeća Knjižnice, zbog kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti iz čl.291 st.1 Kaznenog zakona, u kojem se navodi da Željko Sabo kao predsjednik Gradskog vijeća Vukovara i Goran Bošnjak pogoduju djelatnici Gradske knjižnice Vanji Sabo, kćerki Željka Sabe, kroz omogućavanja istoj nezakonitog rada u knjižnici te osiguranja uvjeta povoljnijih od onih koji se osiguravaju drugim djelatnicima, kao i za pokretanje postupka razriješenja ravnateljice, dakle mene, jer sam potpisala otkaz Vanji Sabo, iz čega je vidljivo da je prijavljeno kazneno djelo u nadležnosti USKOK-a. To piše u dopisu koji sam dobila.“

Jelena Miškić tvrdi da postoji brojna dokumentacija iz koje je vidljivo neprihvatljivo ponašanje Vanje Sabo, koja u knjižnici radi već 15 godina. Što je sporno? Donedavna ravnateljica iznijela je svoju stranu priče:

„Vanja Sabo ima višu stručnu spremu Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku. Prema starom Zakonu o knjižničarstvu položila je stručni ispit za pomoćnog knjižničara, dakle za srednju stručnu spremu. Godine 2008. netko je – iz dokumentacije nije vidljivo tko, ima tu dosta manjkavosti – njoj podignuo koeficijent plaće na višu stručnu spremu. O tome nema nikakvog pisanog traga, pa ne znam tko je to napravio. Iz jednog dokumenta vidljivo je da je Vanja Sabo bila zaposlena kao PR knjižnice, a to radno mjesto u sistematizaciji radnih mjesta uopće ne postoji. Zbog toga je, međutim, putovala u SAD, na račun državnog proračuna. A da se razumijemo, tada joj je otac bio gradonačelnik. Dakle, netko joj diže koeficijent plaće, ali ne šalje je na polaganje stručnog ispita, a to je jedini uvjet da bi mogla imati veću plaću. Našla sam, međutim, krnju dokumentaciju iz 2016., iz koje je vidljivo da je u veljači te godine poslana na stručni ispit. Ja sam došla na mjesto ravnateljice u ožujku, dakle brže bolje je poslana na stručni ispit, ali nigdje nema potvrde da je ona taj ispit i položila, odnosno da je uopće izašla na ispit.“

Jelena Miškić vjeruje da je Vanja Sabo dobila odbijenicu koju je zatajila. Istovremeno, prema riječima Jelene Miškić, 800 kuna veća plaća uredno je Vanji Sabo sjedala na račun.

Željko Sabo, bivši gradonačelnik Vukovara, današnji predsjednik Gradskog vijeća Vukovara, tvrdi da nikada nije ni riječ gradonačelniku Penavi niti ikome drugome rekao o tome da je njegova želja da se gospođa Miškić smijeni, niti itko drugi. Rekao je što mu je rekao Goran Bošnjak, predsjednik Upravnog vijeća:

„Spomenuo mi je kako mu je Jelena Miškić rekla da ja želim njezinu smjenu, te da ona smatra da sam ja Bošnjaku dao zadatak da se ona smijeni. Pitao sam se zašto jer nikad s njom nisam razgovarao. Što se tiče USKOK-ovih izvida, neka institucije rade svoj posao. Moram ponoviti, nikada, ni za jednu osobu, Željko Sabo otkad je stupio u programsku suradnju stvarajući većinu u Gradskom vijeću, nije imao nikakve uvjete, ni za kakvo imenovanje, kao ni za ičiju smjenu. Nikada. Dakle, ni za koga nisam to napravio. I nikada nisam svoj glas za proračun uvjetovao time da se gospođa Miškić smijeni. Nisam želio ni na kakav način ulaziti u poslove ili odnose s ikim u Knjižnici, posebno zato jer je tamo zaposlena moja kćerka Vanja Sabo.“

Željko Sabo ispričao je kronologiju ‘slučaja Vanje Sabo’, kako on to naziva, iz koje se, pak, vidi da je upravo Jelena Miškić pokušala skriti manjkavosti u svom radu, uključujući činjenicu da je Vanja Sabo zaista godinama dobivala veću plaću bez položenog odgovarajućeg stručnog ispita. Kako kaže Sabo, u svibnju dolazi anonimna prijava, da se u Gradskoj knjižnici ispita status samo za njegovu kćerku i inspektorica je napravila nadzor:

„Nakon toga ravnateljica je pozvala moju kćerku rekavši joj da u nalazu stoji da Vanja Sabo mora položiti razliku stručnog ispita. E tu je, vidite, problem. Moja kćerka je u Knjižnici zaposlena putem javnog natječaja, kao vježbenik. Nakon toga dobila je ugovor na neodređeno. Godine 2008. moja kćerka dobila je višu školsku spremu, a tadašnja ravnateljica podiže joj koeficijent plaće i priprema ju za stručni ispit, na koji Vanja i odlazi 2009. godine, u Zagreb. Položila je taj ispit i radila u knjižnici kvalitetno, nitko joj ništa nije spominjao, niti ravnateljica Antonija Kukuljica, niti ravnateljica nakon nje Vlatka Surma Sabo, koja je bila na čelu knjižnice prije gospođe Miškić. Upravo je Vlatka Surma Sabo mojoj kćerki, svojoj djelatnici, 2016. godine rekla da bi trebala u Zagrebu položiti razliku za stručni ispit između srednje i više školske spreme.“

Naime, kad je spomenute 2009. Vanja Sabo išla na polaganje stručnog ispita, tada ju je ravnateljica – Sabo kaže da je to bilo vjerojatno greškom – prijavila kao osobu sa srednjom stručnom spremom, iako je već godinu dana do tada radila za veću plaću jer je završila višu školu. I njegova se kćerka 2016. počela pripremati, ponovno, za taj ispit, ali dolazi do smjene ravnateljice i na čelo knjižnice dolazi Jelena Miškić:

„Kod upoznavanja moja kćerka je rekla ravnateljici da se priprema za polaganje razlike stručnog ispita jer joj je tako rečeno. Ravnateljica Jelena Miškić rekla joj je da će to provjeriti, jer da sve poznaje s obzirom na to da je radila u Zagrebu. Tjedan kasnije pozvala je moju kćerku i rekla joj da je provjerila te da ne mora nikakav ispit polagati, i da nastavi raditi svoj posao, da nema nikakvih problema. Moja se kćer zatim vratila u ured Jelene Miškić s Vlatkom Surmom Sabo, da još jednom provjeri. Jelena Miškić im je potvrdila da je sve u redu i da ‘ona valjda zna jer je radila u Zagrebu, nećete me valjda vi učiti tome kako se radi’. I moja kćerka je nastavila raditi. Dakle, ona je 2016. spriječena da polaže razliku stručnog ispita. Sada – 2022., kad je inspekcijski nalaz ustanovio da Vanja Sabo ima položen stručni ispit sa srednjom školom, a da je za to radno mjesto potreban onaj s višom – ravnateljica Jelena Miškić je inspektorici rekla da ona ne zna kako se to dogodilo, da ne zna zašto Vanja Sabo nije polagala ispit i da ne zna zašto je prijavljena za polaganje, a da nikad nije položila. Inspektorat je provjerio njezine riječi i ustanovio da to nije istina, dakle već je tada ulovljena u laži.“

Inspekcijski nalaz koji je Sabo, kako kaže, vidio tek prije desetak dana, svodi se na to da je poslodavac činio prekršaj i da se pokreće prekršajni postupak protiv poslodavca, dakle protiv Jelene Miškić. Željko Sabo nastavlja:

„I kad je dobila taj nalaz, Jelena Miškić ‘stani-pani’ zove Vanju Sabo da u roku mjesec dana ode polagati stručni ispit, te joj rekla da će dobiti otkaz ako to odbije. I Vanja je to potpisala. Međutim, komisija za polaganje stručnog ispita donijela je odluku da moja kćerka više ne udovoljava uvjetima za polaganje tog stručnog ispita. Dakle, te 2009. kad je moja kćerka prvi put polagala stručni ispit na snazi su bili jedni zakonski uvjeti, kad se 2016. pripremala na polaganje razlike na snazi je bio zakon koji je omogućavao da taj ispit može polagati. Ali 2022. taj zakon više nije na snazi, pa danas kandidat treba imati odgovarajuće usmjerenje – u ovom slučaju knjižničarsko, ili pak 30 ECTS bodova – pa je zbog greške poslodavca moja kćerka dovedena u poziciju da treba ispuniti uvjete koje je prije, kad je željela polagati ispit, bez problema ispunjavala. Dakle, ona nije mogla pristupiti stručnom ispitu, da bi joj 20. lipnja ravnateljica Jelena Miškić ponudila otkaz ugovor o radu i novi ugovor, s plaćom za srednju stručnu spremu. Moja kćerka je uložila prigovor i tražila zaštitu od Upravnog vijeća, posebno zato što prema čl.73 Pravilnika o radu Knjižnice piše da radnik kod kojeg je nastupila invalidnost može biti raspoređen na radno mjesto s lakšim poslovima, ali da plaću zadržava – a moja kćerka je oboljela od multiple skleroze. Isto tako, pravilnik nalaže da ako djelatnik ima iskustvo kojim je stekao znanje za obavljanje nekog radnog mjesta, poslodavac tog djelatnika može rasporediti na to radno mjesto. Moja se kćerka, stoga, putem Pravilnika pozvala na zaštitu i obratila se Upravnom vijeću. To je vijeće na sjednici ravnateljičinu odluku o otkazu stavilo van snage.“

Vanja Sabo je, ističe Željko Sabo, misleći kako je odluka u njenu korist konačna, odlazi na bolovanje, na rehabilitaciju. Međutim, 20. listopada preuzela je pošiljku s otkazom:

„A sjednica Upravnog vijeća bila je tri dana ranije, 17. listopada. To znači da je ravnateljica, čim je Upravno vijeće na sjednici donijelo prijedlog za njezino razriješenje, odmah reagirala otkazom Vanji Sabo. Začuđuje činjenica da je Vanji dala otkaz još 7. listopada, a to je držala u ladici deset dana – do sjednice Upravnog vijeća. Zašto, to samo ona zna. Dakle, da bi prikrila sve nedostatke koje je učinila tijekom obavljanja svoje funkcije ravnateljice, Jelena Miškić
izvršila je ovaj performans – moju je kćerku ‘ubacila’ kao problem, a time i mene. Pokušavam biti objektivan iako je riječ o mojoj kćerki. Dokumenti pokazuju, svjedoci tvrde – bivša ravnateljica – da je postupak polaganja stručnog ispita za Vanju Sabo obustavila ravnateljica Jelena Miškić. Moja kćerka je oštećena 2009., kad nije polagala ispit za višu stručnu spremu. Godinama nitko od poslodavca nije poduzeo ništa, i 15 godina kasnije nakon što je podnesena prekršajna prijava, Vanja je oštećena jer, prema novom zakonu, treba ići još tri godine na fakultet da bi mogla ići polagati stručni ispit. To je i 2009. i 2016. mogla bez problema obaviti. Danas ne može. Prošao sam svašta, prošao sam logor tijekom Domovinskog rata, ali ovo je daleko gore od bilo čega što sam prošao u životu“, zaključio je Sabo koji je Jelenu Miškić tužio pa će se sudskim putem razriješiti ovaj sukob.

Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara, potvrdio je riječi Željka Sabe, svoga partnera kad je u pitanju obnašanje vlasti u Vukovaru. Tvrdi da ni do kakvog dogovora njih dvojice nije bilo kad je u pitanju smjena Jelene Miškić, a pogotovo nije došlo ni do kakvog uvjetovanja te smjene Željka Sabe:

„Moram stati u obranu gospodina Sabe i osporiti tu tvrdnju. Niti u jednom trenutku ta teza, taj dogovor, nije bila na stolu niti se o tome razgovaralo. Najžalosnije je to – a razgovarao sam više puta s njom – da je Jelena Miškić mene u to uvjeravala u više navrata još od ljeta. Ja sam nju uvjeravao da to nije istina, da ne dolazi u obzir da itko radi protiv nje ili za njezinu smjenu. Dakle, upala je u svoju psihozu, još od početka rada novog Upravnog vijeća govori da članovi tog vijeća rade protiv nje. Rekao sam joj da bude profesionalna, da se drži zakona i da ostavi politiku na miru. Ponovio sam joj više puta da njezina funkcija nije ugrožena, uostalom imala je svoj mandat. Međutim, to nažalost nije otišlo u tom smjeru. Nekako mi se najbolje čini da se sve, već kad je došlo do ovog cirkusa, riješi na sudu.“

Ivan Penava kaže da, kao i u svakom drugom gradu, tako i u Vukovaru ravnatelj neke gradske ustanove, u ovom slučaju Gradske knjižnice, upravlja tom ustanovom. Tom ravnatelju nadređeno je Upravno vijeće koje nadzire rad ravnatelja:

„Ni sam sebi ne mogu objasniti zašto je ravnateljica Jelena Miškić došla u loš odnos s Upravnim vijećem, ne shvaćajući ni svoj položaj unutar sustava, iako je u njemu već nekoliko godina, a ne shvaćajući niti odnos osnivača prema ustanovi kojoj je bila na čelu. Iz teško objašnjivih, prema mojemu mišljenju i iracionalnih, razloga došlo je do kolizije, konflikta u radu. Bilo je tu nepravilnosti i propusta, kad je u pitanju Vanja Sabo, koje je Jelena Miškić i sama priznala. No, da je tu bilo nekog odgovornog pristupa to se sve moglo riješiti bez problema. Određena razina profesionalnosti je potrebna u svakom poslovnom odnosu, neovisno o tome je li si netko dobar s nekim ili nije. Nitko od njih nije zbog toga na svojim funkcijama. Ispred osnivača mogu reći, iako to zaista nije u mom djelokrugu, da prema Jeleni Miškić nema govora ni o kakvoj osveti. Ona je na natječaju dobila posao, vratila se u Vukovar iz Zagreba, od grada je dobila i stan praktično na dar, pa mi nije jasno da se nije mogla suzdržati nepotrebnih sukoba. Ne mogu ići dalje od toga.“