Ravnateljica Dječjeg doma Zagreb Jasna Ćurković Kelava u srijedu je za N1 govorila o stanju u tom domu te o cjelokupnom stanju u sustavu socijalne skrbi.

Jasna Ćurković Kelava ističe da su proteklih dana upozoravali da je situacija prilično dramatična. Svi njihovi kapaciteti za smještaj djece, dodaje, popunjeni su, a izdvajanja djece od strane Centara za socijalnu skrb su puno veća i potrebe za smještajem su puno veće.

“Izvukla sam podatke iz kojih je vidljivo da je u prva 3 mjeseca ove godine Dječjem domu Zagreb upućeno čak 87 zahtjeva za smještaj djece, od kojih zbog popunjenih kapaciteta nismo mogli realizirati čak 66. Istovremeno u Dječjem domu Zagreb ovdje u Nazorovoj imamo 10 do 15 djece više smještenih od nekog optimalnog kapaciteta. Naš optimalni kapacitet bi trebao biti 40 smještaja i 20-ak cjelodnevnih boravaka”, objasnila je.

Ravnateljica Nazorove kaže da zbog povećanog pritiska za smještaj, zbog žurnih izdvajanja djece iz vrlo rizičnih obitelji, popunjavaju mjesta cjelodnevnog boravka smještajem pa u ovom trenutku imaju 65 smještaja, a cjelodnevnog boravka samo šest. Ističe da je to i dalje puno veći broj od onog koji bi trebali imati.

“Mi smo kao i cjelokupni sustav prenapregnuti. To je riječ koja se često čula ovih dana i potrebe za popunjavanjem sustava, za materijalnim ulaganjem su jako velike. Kao i za zapošljavanjem potrebnih ljudi koji će raditi na terenu i ljudi koji će puno više raditi s obiteljima, a manje administrativno i kojima će se skinuti neke ovlasti koje su im dali drugi sustavi i tako ih opteretili i onda obitelji ostaju zakinute”, istaknula je.

Kompleksni sustav, navodi, treba transformirati, a domove deinstitucionalizirati. “Nije se smjelo ići u rezanje kapaciteta za smještaj djece prije nego što se razvila mogućnost alternativnih smještaja, odnosno udomiteljstva. Da bi se ono razvilo treba se mijenjati Zakon o udomiteljstvu”, poručila je.

Jasna Ćurković Kelava ističe da je postojeći zakon, koji je na snazi dvije godine, napravio dobar iskorak vezano za profesionalizaciju udomiteljstva. No, puno drugih segmenata tog zakon treba promijeniti jer nisu zaživjeli u praksi.

Iznijela je podatke i koliko udomitelji zapravo zarađuju. “Udomiteljica koja brine za troje djece, a djeca koja ulaze u sustav su jako zahtjevna, ona ima satnicu 5 kuna, toliko dobije za svoj angažman. Udomiteljica mora imati minimalno srednju stručnu spremu, ako uzmemo da radi prvu i drugu smjenu, nećemo joj pribrojiti treću jer računamo da tada djeca spavaju, radi 480 sati mjesečno”, kaže i dodaje da udomitelje treba adekvatno platiti i da ne reagiramo tako da ne trebaju raditi za novce. “Mi svi radimo za novce, a li to ne isključuje ljubav prema djeci”, poručila je.

Nakon tragičnih događaja, navodi, očekuje puno veći broj zahtjeva i puno veći broj odbijenica. “Jako je teško. Socijalni radnik mora izdvojiti dijete, dijete koje je ugroženo i istraumatizirano i jako je teško reći djetetu da ga nemamo gdje primiti i oni su u sto čuda i puno problema zbog neorganiziranosti sustava”, istaknula je i složila se da biološka obitelj nije uvijek najbolja opcija za dijete.

“Krivo je i naše razmišljanje sredine gdje se kaže da je biološka obitelj najbolja za dijete. Nije najbolje jer ne bi bilo ovoliko izdvajanja da je to tako. Uvijek moramo razmišljati u najboljem interesu djeteta jer ne smije dopustiti da bude ugroženo neodgovornim ponašanjem nefunkcionalne obitelji koja se ni ne trudi postati funkcionalna”, zaključila je ravnateljica Nazorove.