Sportski novinar Jurica Gizdić, kroničar splitskog i hrvatskog sporta, u knjizi ‘Ratni Hajduk’ opisuje Hajdukov ratni put od 1941. do 1945. godine. Na predstavljanju je bio i Aleksander Čeferin, predsjednik UEFA-e, koji je knjizi napisao i vrlo upečatljiv predgovor

Nedavno je javnosti predstavljena knjiga „Ratni Hajduk“, autora Jurice Gizdića, u kojoj taj sportski novinar i dugogodišnji kroničar splitskog i hrvatskog sporta dokumentirano i vrlo detaljno opisuje Hajdukov ratni put od 1941. do 1945. godine. „Na blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita, 1944. godine je na Visu, nakon intoniranja ‘Lijepe naše’, svečano obnovljen Hrvatski športski klub Hajduk“, istakao je Jurica Gizdić, koji nas kroz knjigu vodi od odlaska ekipe i dužnosnika Hajduka iz Splita na slobodni otok Vis i prvih utakmica ratnog Hajduka na Visu u Italiji, preko dviju čuvenih utakmica Hajduka protiv reprezentacije britanske vojske u Bariju i Splitu 1944. godine, koje su proglašene svjetskim sportskim događajem te godine, sve do povijesne turneje po Malti, Egiptu i Bliskom istoku i proglašenja Hajduka počasnom sportskom ekipom Slobodne Francuske u Bejrutu u svibnju 1945. godine. Jurica Gizdić je autor i „Leksikona Hajduka“, zajedničkog izdavačkog projekta kluba i navijača na 500 stranica, „kakvim se ne može pohvaliti nijedan sportski klub u Europi“, kako je naglasio taj autor i kroničar Hajduka, splitskog sporta i HOO-a, koji je objavio više od 80 knjiga o sportu od kojih je više od 20 posvećeno Hajduku. Predstavljanju Gizdićeva „Ratnog Hajduka“, objavljenog i na engleskom jeziku, prisustvovao je i Aleksander Čeferin, predsjednik UEFA-e, koji je knjizi napisao i vrlo upečatljiv predgovor.

NACIONAL: Kako je došlo do gašenja splitskog Hajduka i što je prethodilo njegovoj obnovi na Visu 1944. godine?

Hajduk je 1941. godine odbio zahtjev talijanskih okupatora da postane njihov klub i promijeni ime u A. C. Spalato. Dapače, na izvanrednom sastanku Uprave pod predsjedanjem Janka Rodina, bez ijednog glasa protiv ili suzdržanog, donesena je odluka da Hajduk odbija svaku suradnju s okupatorom. Istodobno je opet jednoglasno odlučeno da u uvjetima okupacije i nasilja nad stanovništvom Splita, mora prestati svaka aktivnost Splićanima omiljenog Hrvatskog športskog kluba Hajduk. Okolnosti koje su prethodila obnovi Hajduka bile su jako teške. Te 1944. godine Drugi svjetski rat bijesni svom žestinom. Te godine su se u Londonu trebale održati i XIII. Olimpijske igre, koje se od antičkih vremena priređuju u slavu mira. U okupiranom Splitu vojske se stalno mijenjaju. Formalno gradom upravljaju ustaše, no Split je doista u rukama njemačkih snaga. Otok Vis je u to vrijeme bio jedan veliki saveznički kamp, u kojemu su mladi američki i engleski vojnici, posebno zrakoplovci, u slobodno vrijeme upražnjavali svoje sportske navike, posebno omiljene i popularne nogometne igre. U to vrijeme na Visu je stacionirana XXVI. divizija NOVJ-e u čijim su redovima već neki igrači Hajduka, preživjeli igrači Splita i drugih dalmatinskih klubova. Razumijevanjem vojnog rukovodstva osnivaju nogometnu grupu od 15 igrača. Sazrijevala je ideja o stvaranju domaće nogometne momčadi koja bi mogla biti ravnopravna saveznicima i to ujedno koristiti u propagandne svrhe.

‘U godinama najvećeg straha ratni Hajduk održao je živu nadu da otpor okupatoru nije uzaludan i da sloboda nije nedostižna’, rekao je Čeferin na predstavljanju knjige

NACIONAL: Kako je tekla obnova Hajduka, tko je sudjelovao u realizaciji te ideje i s kakvim ciljem?

Ideja o obnovi Hajduka javila se još u jesen 1943. godine u Livnu, prigodom prikupljanja podataka o članovima Hajduka na oslobođenom teritoriju. U to vrijeme u Livnu su boravili posljednji prijeratni potpredsjednik HŠK-a Hajduk dr. Šime Poduje i bivši igrač Ante Muljačić. Suglasnost i odobrenje za obnovu Hajduka došli su od tadašnjih organa ZAVNOH-a, na čijem čelu je bio Vladimir Nazor. Za provedbu ideje bio je zadužen Narodnooslobodilački odbor Dalmacije. Odluka je donesena s ciljem da Hajduk predstavlja u inozemstvu naš mladi sport. Dr. Šime Poduje apsolutno je ključna osoba u obnovi ratnog Hajduka. Bio je prvi operativac okupljanja predratnih igrača Hajduka i prebacivanja na otok Vis. Prigodom pripremanja poziva dr. Poduje planirao je iz okupiranog Splita igrače Hajduka i njegove dužnosnike izvući u tri grupe u određenom vremenskom razmaku. Tek u trećem pokušaju na Vis je brodom s Malog Drvenika 1. svibnja 1944. stigla prva skupina. Njemačka vojska provela je na moru veliku blokadu i kontrolu tako da nije bilo moguće drugu i treću grupu Hajdukovih igrača prebaciti na Vis.

NACIONAL: Koje momente obnoviteljske skupštine HŠK-a Hajduk treba istaći?

Za Hajduk je povijesni dan bio 7. svibnja 1944. godine, blagdan sv. Duje. Viška riva bila je svečano uređena i okićena cvijećem i zastavama. Ovaj datum nije slučajno odabran. U Splitu je zbog ratnih uvjeta izostala tradicionalna procesija svetog Duje zaštitnika grada. Da ta Splićanima najdraža fešta ne bi prošla neobilježeno, pobrinuli su se igrači i rukovodstvo HŠK-a Hajduk na obnoviteljskoj skupštini. Ispred Narodnog doma na rivi mještani, saveznici i partizani čekali su igrače Hajduka i sudionike obnoviteljske skupštine. Među uzvanicima su bili i predstavnici savezničkih vojnih misija. Skupština je započela pjevanjem „Lijepe naše“. U ime rukovodstva prigodni govor održao je dr. Jerko Radmilović.

Momčad HŠK-a Hajduk NOVJ na naslovnici Glasnika Ujedinjenih naroda, 17. travnja 1944.

NACIONAL: Koje su prve utakmice ratnog Hajduka na Visu, potom i u Italiji?

Šestoga dana nakon povijesne skupštine HŠK Hajduk odigrao je svoju prvu utakmicu na Visu. Protivnik mu je bila britanska momčad Queen’s Regiment. Hajdukovci su bili daleko bolji i slavili su pobjedom od 7:1. Utakmica je odigrana 13. svibnja 1944. godine pred nekoliko tisuća oduševljenih partizana i savezničkih vojnika. Za tu prvu momčad Hajduka igrali su: Hrvoje Čulić, Vlado Kaliterna, Jozo Matošić, Slavko Luštica, Dušan Bjelanović, Branko Bakotić, Veljko Šubašić, Miljenko Batinić, Frane Matošić, Ivo Alujević i Ivo Radovniković. Kao sudac debitirao je Leo Lemešić. Na Visu je HŠK Hajduk odigrao još tri utakmice prije nego što je otišao u Italiju. Odigrao je utakmicu s vrlo čvrstim škotskim komandosima 2:2. Momčad britanske zračne obrane svladana je s 8:1. Zadnja utakmica na Visu krajem svibnja bila je uzvrat s neugodnim Škotima, koji su nadigrani rezultatom 2:1. Iz Monopolija na jugu Italije, gdje su smješteni, Hajduk odlazi u Gravinu gdje 13. lipnja u mjestu Molo di Bari igra svoju prvu utakmicu. Momčad britanskog garnizona nije predstavljala neku veliku prepreku. Međutim, nakon samo pet dana, 18. lipnja, ekipa Hajduka je „naletjela“ na dostojnog protivnika, snažnu momčad britanske 8. armije. Pripadnici 8. britanske armije pobjednici su u čuvenoj bitki kod El Alameina, nad snagama njemačkog maršala Rommela. U britanskoj momčadi igralo je nekoliko profesionalaca. Utakmica je odigrana u Bari Paleseu i nakon izjednačenja, zgoditkom Frane Matošića u posljednjim minutama, Hajduk pobjeđuje 3:2. Vrlo slikovito i pohvalno komentirale su igru Hajduka tadašnje američke i engleske novine “Stars and Stripes” i “Union Jack”. Prva momčad Hajduka je u Italiji nastavila nizati pobjede, uglavnom nad momčadima Britanaca. U Bariju je Hajduk odigrao sedam, Gravini šest, u Grumi tri, Manfredoniji dvije, Napulju dvije, Foggi dvije, Ortanuovi jednu, Rimu, Termoliju i Traniju po jednu utakmicu.

NACIONAL: Što je značilo kad je obnova Hajduka postala vijest na naslovnici Glasnika Ujedinjenih naroda?

To je bio veoma vrijedan i značajan događaj i podatak. Posjedujemo i taj dokument, u kojem Glasnik ujedinjenih naroda 17. kolovoza 1944. godine donosi vijest o obnovi Hajduka. Taj glasnik se bacao iz savezničkih aviona na neoslobođeni dio Jugoslavije. Cijeli svijet je tada saznao tko je Hajduk i njegovu ulogu u borbi protiv fašizma. Hajduk je ostvario svoju misiju koju su mu i Ujedinjeni narodi priznali.

NACIONAL: Pod kojim se okolnostima zbio novi susret s reprezentacijom britanske 8. armije i posebno reprezentacijom RAF-a?

Hajduk je u Rimu 27. kolovoza 1944. igrao s reprezentacijom 8. britanske armije neodlučeno 1:1, što je još jedan dokaz da je momčad Hajduka unatoč teškim okolnostima u kojima je djelovala, ipak bila dobra nogometna momčad. Najradosniju vijest koja se svima urezala u sjećanje, igrači Hajduka primili su prije samog početka utakmice s reprezentacijom RAF-a (Kraljevske zračne snage). U tome trenutku uzbuđen je dotrčao pukovnik Mihovil Tartaglia i objavio: „Split je oslobođen!“ Bilo je to 28. listopada 1944. godine. Oduševljenje i provalu emocija koja je nastupila, teško je opisati.

‘Glasnik UN-a bacao se iz savezničkih aviona na neoslobođeni dio Jugoslavije. Cijeli svijet je tada saznao tko je Hajduk i koja mu je uloga u borbi protiv fašizma’

NACIONAL: Kad se Hajduk vratio u Split i kako dolazi do povijesne turneje na Maltu, Egipat i Bliski istok?

Hajduk se vratio u Split 3. studenoga 1944. Priređen mu je veličanstven doček. Na povijesnu turneju na Maltu, Egipat i Bliski istok klub je otišao 4. ožujka 1945. Ta turneja trajala je čak sto dana. Na Malti ga je primio guverner Malte, general-pukovnik Edmund Schreiber. Hajduk je na otoku odigrao sedam utakmica i njegova se igra svidjela Maltežanima. U izrazito katoličkoj zemlji čak su i malteški svećenici u svojim propovijedima spominjali igru Hajdukovih nogometaša. S Malte je Hajduk otišao u Egipat gdje su mediji, naročito u Kairu, boravku Hajduka dali veliki značaj. Odatle je klub produžio do Tel Aviva gdje je, pred 22 tisuće gledatelja, igrao utakmicu protiv Maccabija. Libanon je bio iduća stanica Hajdukove turneje i tu je igrao nekoliko utakmica. Hajduk napušta 5. lipnja 1945. te preko Kaira odlazi u Port Said, gdje se ukrcava u parobrod Plavnik koji ga je vratio u Split.

NACIONAL: Zašto se, po mnogočemu, izdvajaju dva Hajdukova ratna spektakla, prvi u Bariju, u rujnu, drugi u Splitu u prosincu 1944. godine?

Svakako najspektakularniji i najznačajniji nastup Hajduka u ratnoj epopeji bio je u Bariju 23. rujna 1944. godine, protiv reprezentacije britanske vojske koju je predvodio legendarni britanski nogometaš Stan Cullis. U najavama, na službenim plakatima i u izjavama novinara ta je utakmica dobila epitet najvažnijeg sportskog događaja u svijetu te 1944. godine. Reprezentacija britanske vojske bila je toliko jaka da su poznavatelji tadašnjeg nogometa bez razmišljanja tvrdili da je to bila najbolja britanska selekcija i u mirnodopskim danima, jača od engleske nacionalne vrste. Samoj utakmici u kojoj je Hajduk poražen sa 7:2, rezultat je postao nebitan. Nogometnom susretu u Bariju prisustvovalo je između 40 i 50 tisuća gledatelja pa se ta utakmica smatra najvećim sportskim spektaklom tijekom Drugog svjetskog rata. Upečatljiva je izjava dr. Šime Poduje: „Utakmica još nije ni počela, a mi smo već pobijedili.“

NACIONAL: Uslijedio je i revanš u Splitu u prosincu 1944. godine.

Odmah nakon završetka utakmice u Bariju, dogovoren je revanš u Splitu do kraja iste godine ako to budu ratne okolnosti dopuštale. I on se dogodio 26. prosinca 1944. Hajduk je u toj utakmici pobijedio golom Frane Matošića 1:0. Legendarni Frane tada je izjavio da mu je to bio najdraži gol u karijeri od svih 729 koliko ih je postigao za Hajduk. Kada se saznalo da će se u Splitu održati revanš utakmica, građani Splita odmah su se dobrovoljno uhvatili obnove i uređenja Starog placa koji je tijekom rata bio prilično devastiran. Hajduk se na svojem stadionu želio pokazati kao pravi domaćin. Tim više jer je to bila prva međunarodna utakmica na tlu nove Jugoslavije. Utakmici je prisustvovalo oko osam tisuća gledatelja. I ova britanska momčad, kao i ona u Bariju, bila je vrlo kvalitetna. Međutim, Hajduk se dobro pripremio za susret, željan revanša za visoki poraz u Bariju.

Kapetani Andy Beatty i Jozo Matošić, Hajduk NOVJ i reprezentacija britanske vojske u Splitu 26. prosinca 1944.; prepune tribine stadiona u Bariju

NACIONAL: Tko je sve od domaćih i stranih medija izvještavao o ratnom Hajduku?

O Hajdukovu ratnom putu izvještavao je veliki broj domaćih i stranih medija. Njih 16 na hrvatskom, a dio i na srpskom jeziku, latinicom i ćirilicom, dio i na slovenskom jeziku. O brojnim Hajdukovim utakmicama izvještavalo je ukupno 55 stranih agencija, novina, magazina ili časopisa. Izdanja u inozemstvu bila su na engleskom, talijanskom, francuskom, arapskom, armenskom, grčkom, hebrejskom, ruskom i poljskom jeziku.

NACIONAL: Kraj Hajdukove ratne epopeje doveo je i do jednog posebnog priznanja. Kako je splitski klub postao počasna sportska momčad Slobodne Francuske?

Prilikom gostovanja u Libanonu u svibnju 1945. godine, Hajduk je u glavnom gradu Bejrutu odigrao pet utakmica i zabilježio sve pobjede. Zahvaljujući ne samo tome nego i uzornom držanju i rodoljublju, igrači Hajduka ostavili su vrlo dobar dojam na stanovništvo i predstavnike francuske vojske. Prije odlaska iz Libanona ekipu Hajduka je u svečanu audijenciju primio glavni zapovjednik francuskih vojnih snaga na Levantu, general Emile-Albert-Léon Humblot. Na kraju prijema visoki francuski vojni dužnosnik predao je Hajduku Povelju kojom ga je francuski premijer, kasnije predsjednik Charles de Gaulle, proglasio Počasnom sportskom momčadi Slobodne Francuske. Visoki izaslanik generala De Gaullea prenio je njegove riječi i poziv Hajduku da uvijek može doći u goste francuskom predsjedniku. Diploma je ugravirana u srebrnu ploču. U slobodnom prijevodu, na njoj je urezana ova posveta: “Francuska Armija Levanta, koja je imala čast i zadovoljstvo primiti Hajduka, predaje u dokaz tradicionalnog francusko – jugoslavenskog prijateljstva, obnovljenoga sportskim susretima, reprezentativnoj momčadi narodne Jugoslavenske armije naslov POČASNA SPORTSKA MOMČAD SLOBODNE FRANCUSKE sa znakom Slobodne Francuske.” Povelju je u ime Hajduka primio, a tko drugi nego veliki i neumorni dr. Šime Poduje.

NACIONAL: Kad je Hajduk posjetio El Shatt i što je tom prilikom zabilježeno?

Hajduk je uvijek bio uz svoj narod, zato i jest, od osnutka do danas, narodni klub. Prigodom povijesne stodnevne turneje i boravka u Egiptu, ekipa Hajduka je posjetila izbjeglički logor El Shatt. Pred više tisuća gledatelja Hajduk je pobijedio momčad zbjega, pod nazivom Jedinstvo, 4:0. Hajdukovci su prilikom boravka u pustinji obišli sve logore, zadivljeni svime što su naši ljudi svojom upornošću stvorili u pustinji. U čast Hajduku bila je priređena predstava kojoj je prisustvovalo oko pet tisuća ljudi. U programu te svečanosti nastupio je i veliki mješoviti zbor zbjega, koji je vodio Splićanin, veliki hrvatski skladatelj maestro Josip Haželjtze.

‘Utakmica protiv reprezentacije britanske vojske u Bariju 23. rujna 1944. u medijima i na plakatima dobila je epitet najvažnijeg sportskog događaja u svijetu te godine’

NACIONAL: Tko je bio trener, a tko sve igrači ratnoga Hajduka?

Budući da nije bilo kriterija za određivanje statusa člana ratnog Hajduka, navodimo imena svih sudionika koji su nastupali od 7. svibnja 1944. do 23. listopada 1945. godine, kada prestaje djelovati ratni Hajduk, a dan kasnije, 24. listopada 1945. godine, počinje djelovati Fiskulturno društvo Hajduk s više sekcija. Kapetan momčadi bio je Jozo Matošić, a uz njega 44 igrača među kojima i Vojko Andrijašević, Ante Bakotić, Dušan Bizjak, Dušan Bjelanović, Hrvoje Čulić, Zlatko Ferić, Ljubomir Kokeza, Miljenko Krstulović, Slavko Luštica, Ivo Margan, Frane Matošić, Ozren Nedoklan, Ive Radovniković, Žarko Rosić, Veljko Šubašić, Marko Vušković i mnogi drugi. Treneri su bili Ljubomir Benčić i Leo Lemešić. Od povratka Hajduka sa 100-dnevne turneje i odigravanja zadnje utakmice na turneji protiv reprezentacije Libanona, 27. svibnja 1945., pa do gašenja ratnog Hajduka u listopadu 1945., za Hajduk su još nastupali: Božo Broketa, Anton Lokošek, Ivo Mrčić, Srđan Mrkušić i Branko Viđak.

NACIONAL: Tko je bio Šime Poduje, najzaslužniji čovjek obnove kluba i njegova ratnog razdoblja?

Dr. Šime Poduje bio je bivši nogometaš Hajduka, tri puta i državni reprezentativac i istaknuti sportski dužnosnik. Svakako, on je najznačajnija osoba Hajdukove ratne epopeje. Bio je doktor pravnih znanosti, poliglot koji je govorio pet stranih jezika što je za tadašnji Split bilo nezamislivo. Njegova nogometna karijera bila je puna pohvala i priznanja. Bio je igrač bez opomene, bez isključivanja, bez kažnjavanja, u pravom smislu nogometni gospodin. Šime Poduje obilježio je jedno doba u kojem je na terenu vladao duh posebne ljudskosti. Prije pet godina, uz 75 godina obnove HŠK-a Hajduk na otoku Visu, Grad Vis i HNK Hajduk postavili su Višaninu Šimi Poduji spomen-ploču na ulazu u višku Gradsku upravu. Pripremam i knjigu o Šimi Poduji, sportskoj legendi koji je život posvetio Hajduku.

NACIONAL: Koje su glavne poruke Aleksandra Čeferina, predsjednika UEFA-e, koji je napisao sjajan predgovor vašoj knjizi? 

Čeferin je u predgovoru knjizi poslao vrlo jake poruke. Njegovo prisustvo na promociji knjige, sa svojom obitelji, također puno govori. Nogomet se, kaže Čeferin, „od jednostavne igre razvio u globalni fenomen koji utječe na kulture, ekonomije i društvo u cjelini i potentno je sredstvo za izražavanje kolektivnog identiteta, otpora i borbe za slobodu. Upravo je ovo posljednje glavna vodilja knjige koju držite u rukama … on otkriva priču o klubu koji je nadrastao svoju primarnu djelatnost i postao simbol borbe za slobodu. O klubu koji je u najtežim trenucima povijesti dostojanstveno i hrabro predstavljao ne samo svoj grad, već i jednu cijelu državu“. Aleksander Čeferin ističe da je u godinama najvećeg straha za budućnost čovječanstva, „ratni Hajduk održao živom nadu da otpor okupatoru nije uzaludan i da sloboda nije nedostižna. Kada je sloboda napokon izvojevana, ‘Bili’ su zaokružili pripovijest pravom malom odisejom obnove prijateljstva među narodima i kontinentima. Nogomet je uvijek spajao ljude, on je jezik koji prelazi sve granice i plete nevidljivu nit koja nas sve povezuje“. Čeferin upozorava na to da su naša dužnost i odgovornost „čuvati lekcije iz prošlosti kao svjetionike“, a Hajduk je jedan od orijentira. Naglasio je da je naša dužnost „ne dopustiti povratak razarajućih, retrogradnih ideologija poput fašizma, šovinizma i ostalih oblika diskriminacije i nasilja koji se danas pokušavaju ponovno infiltrirati u naše društvo, na naše stadione, u naše domove“.