FILM REDATELJICE MARIIE PONOMAROVE POBJEDNIK 3. DOKUME

“Život ima kraj, sjećanje nema”, rečenica je s kraja osmominutnog dokumentarca koji je dobitnik nagrade Mali Garmaz na filmskom festivalu DokuMa, održanom treću godinu u Makarskoj. Na završnoj ceremoniji u nedjelju, 5. lipnja, film “May 9th” ukrajinske redateljice Mariie Ponomarove proglašen je najboljim u konkurenciji od deset kratkometražnih dokumentarnih filmova.

“Jedna od najfascinantnijih kvaliteta dokumentarnih filmova je to što nas mogu odvesti na mjesta koja su nam nedostupna. Redateljica ovog filma otvorila je svoj unutarnji svijet omogućivši nam pristup jednom mjestu u svojoj zemlji i komadiću povijesti koji je tamošnjim ljudima važan. Vjerujemo da ona ima potencijala da se dubinski razvije kao autorica i nadamo se da će joj ova nagrada dati dodatnu motivaciju kada je riječ o njezinoj strasti za filmskim pripovijedanjem”, obrazložili su članovi tročlanog međunarodnog žirija Torben Simonsen, Tamara Babun i Đelo Hadžiselimović.

U ovom autobiografskom filmu autorica (1991.) spaja motive života, smrti, sjećanja i tradicije, polazeći od činjenice da je rođena 9. svibnja, kada se u Ukrajini obilježava nacionalni praznik komemoracije Drugom svjetskom ratu. Ona od najranijeg djetinjstva taj dan započinje na neobičan način, s najbližima posjećuje vojno groblje u Kijevu na kojem je pokopan djed kojeg nikad nije upoznala, a koji je bio ratni veteran.

“Ne mogu govoriti o politici jer sam odlučila naglasak staviti na nešto drugo. Film je neutralan u ideološkom smislu, netko bi mogao tome prigovoriti jer su zbog rata u Ukrajini to trenutno vruće teme. Tako je prošle godine Ukrajina prvi put slavila ovaj praznik dva dana za redom, 8. i 9. svibnja, zato što se to u zapadnoj Europi slavi 8. svibnja”, rekla je za Nacional Mariia Ponomarova koja trenutačno živi u Nizozemskoj, u koju se preselila zbog nastavka studija filmske režije. “Od kada ne živim u Ukrajini, nisam više tako uključena u događanja u zemlji, ali u svakom slučaju ne mogu biti prorok, zato sam ispričala priču iz svoje perspektive”, objasnila je autorica čiji je film prije Hrvatske prikazan u Rusiji, Ukrajini i Nizozemskoj.

Ovakva obiteljska i životna priča mlade redateljice nije iznimka. “To je zapravo veliki društveni događaj, pogotovo za ljude koji imaju rodbinu pokopanu na vojnim grobljima ili su bili povezani sa sigurnosnim službama. Oni su zapravo zajednica za sebe, u zgradi moje bake postoje članovi obitelji drugih preminulih veterana. Nije riječ samo o tome da posjećuješ groblje, nego i upoznaješ druge ljude koji također dolaze jer se 9. svibnja okupi mnogo ljudi na vojnom groblju”, opisala je za Nacional Ponomarova zanimljiv običaj koji je odlučila oslikati u intimističkom dokumentarcu naglašene lirske note. “Kada sam imala 23 godine, rekla sam si da je sada vrijeme da ne započinjem tako rođendan i da ću doći dan nakon njega, ali sam zaboravila. To je bila jednostavno svijest o tome da mogu i ne otići, što sam i napravila. U Nizozemskoj sam pomalo požalila jer sam bila daleko, pa više nisam mogla birati. Nisam mogla samoj sebi odgovoriti na pitanje bih li išla da sam u Ukrajini, zato je i nastao film”, istaknula je redateljica koja motiv tako snažne obiteljske povezanosti, traženje korijena i slušanje priča o davno preminulom djedu, instinktivno povezuje uz slavensku kulturu.

“Našalila sam se, možda malo neumjesno, da je ovaj film neka vrsta prijenosnog groblja i da mogu kada god želim posjetiti grob mog djeda i misliti na njega, a priču o njemu filmom sam prenijela diljem svijeta”, zaključila je Mariia Ponomarova.

Na DokuMi nagradu publike dobila je redateljica Jelena Novaković za film “Ana trg”, dok je posebnu nagradu žirija dobio Jovan Vučur za dizajn zvuka filma “Revolucionarni dom” crnogorskog redatelja Seada Šabotića.