U ovom najnovijem skandalu oko arbitraže hrvatsko-slovenske morske granice isplivava sve loše naslijeđe bivšeg sustava na jednom potezu slovenske strane. Integritet procesa je narušen muljanjima ispod i oko stola te tu procesa više nema. Šah, gospodo draga, igra se samo na 64 polja, nema 65 ili 66, nogometna utakmica traje 2 puta po 45 minuta, s ponekim produžetkom! Pravila se u sportu i u životu moraju poštovati. Bez toga, bez pravila, vraćamo se primatima. Naučimo se da nema specijalnih ni ekskluzivnih naroda i nacija, niti bilo tko u Europskoj uniji može zbog ovog ili onog imati povlašten položaj.

Nije ovo jedini slučaj rušenja ili izigravanja međunarodnih normi, pravila i prihvaćenih manira u Sloveniji u posljednje vrijeme. U jesen prošle godine pod egidom “zaštite broja 112” (ma ti Dolančevi žbiri, ta kultura još je živa, izgleda!) ministar obrane Slovenije naložio je prisluškivanje svih natjecatelja na javnom i otvorenom tenderu za prodaju Telekoma Slovenije, na kojem su se prijavili najveći američki i britanski fondovi i jedan najveći njemački teleoperater.

Namjera je, vjerojatno, bila da se dođe do što bolje cijene, ili možda da se otkrije nekakav skandal, kako do prodaje Telekoma ne bi ni došlo. Kako neki veliki fondovi ili investicijske banke za koje sam tada radio imaju, očigledno je, jači “compliance with international rules” od nekih država, svi su se osim jednog povukli iz natječaja, a nakon otkrivanja skandala ministar je podnio ostavku. Telekom još nije prodan.

Ne može se u današnjem svijetu biti klaustrofobičan u svom vlastitom prostoru. Svi smo dio nekih političko-društvenih zajednica i globalnih procesa. Što prije to Slovenci ili oni koji su donedavno vodili njihovu politiku ili je još danas vode, nauče i primijene, prije će stvari doći na svoje očekivano mjesto, na dobrobit njihova naroda, ali i njihovih susjeda te Unije.