Iako se znanost u Rusiji ranije više percipirala kao egzotična strast nego kao profesija, a samo su profesori i stariji istraživači zarađivali dovoljno da žive od znanosti, situacija se potpomognuta ogromnim prihodima od nafte okrenula, te su se prije desetak godina, nakon duge stagnacije, osobe sa znanstvenim kvalifikacijama počele masovno vraćati se u sektor.

Podržani obilnim istraživačkim ulaganjima, mladi znanstvenici ne samo da su radili na modernoj opremi i objavljivali radove u vodećim svjetskim znanstvenim časopisima, već su si mogli priuštiti “luksuze” o kojima nisu mogli ni sanjati deset godina ranije, kao što je kupnja stana.

Ruski istraživači aktivno su tražili proširenje međunarodne suradnje i otvoreno su se zalagali da ruska znanost napusti svoju dobro poznatu sovjetsku tajnovitost.

Naravno, ne postoji nacionalna znanost, a povijest nam pokazuje da su svi uspješni znanstvenici i znanstvene škole proizvod globalne interakcije. Kina, na primjer, čiji je sada modernizirani znanstveni sektor viđen od strane Rusije kao nešto čemu treba težiti, efikasno je koristila znanstvenike obučene na zapadu kako bi izgradila svoj vlastiti znanstveni sektor u zapadnom stilu u samo dva desetljeća.

Projekt “Tisuću talenata” iz 2008. godine te zemlje pokazao se toliko uspješnim da je izazvao napetost između SAD-a i Kine, budući da je Washington počeo strahovati da bi njegov status znanstvene supersile uskoro mogao biti zasjenjen. Iako je navodno bio usmjeren na privlačenje međunarodnih istraživača u Kinu, program je zapravo privukao val kineskih istraživača da se vrate kući nakon što su godinama upijali znanje u nekim od vodećih svjetskih sveučilišta i institucija.

Kineski primjer daleko je od jedinstvenog. Zbog posebnog dogovora, iranski znanstvenici mogu se naći kako rade u Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN), dok se na SESAME-u u Jordanu Iranci mogu naći kako rade rame uz rame s kolegama iz Izraela. Nema mjesta izolaciji u znanosti.

Ipak, danas kada se pita znanstvenike što se promijenilo u ruskoj znanosti od početka rata, svi su spomenuli da je međunarodna suradnja jako stradala, sudjelovanje na konferencijama postalo je nemoguće zbog problema s vizama i institucionalnih zabrana ruskom sudjelovanju, a kontakti s istraživačima na Zapadu nastavili su se samo na individualnoj razini. Neki su primijetili ruski tzv. “okret prema Aziji”, ali su se žalili da je to ozbiljno ograničilo obim suradnje.

Ovi problemi uskoro bi mogli izblijedjeti u usporedbi s ozbiljnim nedostacima opreme s kojima se suočavaju mnogi ruski istraživači, a koji će se samo pojačavati u narednoj godini jer će se domaći zalihe iscrpiti. Dostava reagenasa usporila se i postala skuplja jer su potrebni dodatni posrednici kako bi se izbjegle sankcije.

Nedostatak nove opreme još uvijek nije osobito primjetan, ali za nekoliko godina prisilit će cijela područja ruskih znanstvenih istraživanja da prekinu aktivnosti. Koliko god vlada tvrdila suprotno, ne može se sve proizvoditi na području Rusije.

Trenutačno, istraživači povezani s ruskim institucijama još uvijek mogu objavljivati radove, ali mnogi prijavljuju neprijateljske reakcije od urednika, recenzenata i čak bivših koautora na osobnoj razini.

Rat je također nagnao neke stručnjake koji su radili u Rusiji da napuste zemlju, čak i iz institucija koje su nekada bile najuspješnije u privlačenju njih, poput Skoltecha nedaleko Moskve, koji je osnovan u suradnji s MIT-om 2011. godine.

Strani istraživači koji su ostali u Rusiji kažu da su sada ili dočekani s sumnjom kao potencijalni špijuni ili s prijezirom kao znanstvenici nesposobni za zapošljavanje bilo gdje drugdje.

Čak i velika državna financiranja ne mogu ublažiti ove okolnosti. U proteklom desetljeću, ruska znanost je doživjela renesansu, novac je slobodno tekao, a međunarodna suradnja bila je norma. Okretanje izolaciji bit će njezin zvono za uzbunu – a nedavna kampanja za promociju ruske znanosti nedvosmisleno potvrđuje da se ogroman ruski znanstveni rad vidi u Kremlju tek kao igračka koja se koristi za propagandu i prestiž, a ne kao javna služba za napredak čovječanstva, piše The Moscow Times.

Zato ne bi trebalo nikoga iznenaditi da, za razliku od stručnjaka za IT, ruski znanstvenici nisu dobili izuzeće tijekom nedavne mobilizacijske kampanje. Ruska znanost je postala tek predstava, i nije čudo da su glumci počeli masovno napuštati pozornicu.