Objavljeno u Nacionalu br. 573, 2006-11-07

Za eskalaciju nasilja na jugu Italije članovi vlade i javnost odgovornim smatraju ministra pravosuđa, čija bi eventualna ostavka dovela do raspada krhke koalicije Romana Prodija

Od početka godine u južnom talijanskom gradu Napulju izvršeno je 75 ubojstava, od toga u posljednjih petnaestak dana njih 12. Iako je prijašnjih godina bilo više ubojstava, nikad dosad nije u tako kratkom razdoblju zabilježeno toliko ubojstava i drugih nedjela, kao u proteklih nekoliko dana. Čak 50 su posljedica novog razbuktanog rata mafijaških klanova. Camorra, kako se u Napulju naziva mafija, vrlo je moćna kriminalna organizacija, danas vjerojatno moćnija i od sicilijanske mafije, zato što djeluje u velikom gradu. Zbog borbe oko teritorija i područja djelovanja već dulje vrijeme u Napulju traje rat raznih klanova, s brojnim likvidacijama i okršajima, što je pridonijelo bujanju kriminala. Prije nekoliko dana u četvrti Porta San Gennaro u središtu grada ubijen je 33-godišnji Vincenzo Prestigiacomo. Došao je na motoru pred jedan lokal, a dok je parkirao motor, pogođen je u glavu s četiri metka iz dva pištolja. Jedan je metak uletio u lokal i lakše ranio jednu ženu u nogu. Policija je zaključila da je riječ o obračunu unutar Camorre. Prestigiacomo je pripadao klanu bossa Giuseppea Missoa, štoviše, bio mu je zet. Do ubojstva je došlo u dijelu Napulja koji kontrolira Missoov klan, ali koji želi preuzeti jedna secesionistička banda. Dan prije u mjestu Solfatara di Pozzuoli, na periferiji Napulja, ubijen je 18-godišnjak, a njegov prijatelj teško je ranjen u sukobu dječaka oko djevojke.

Ubojica je jedan 17-godišnjak koji je tijekom svađe izvukao nož, te zadao višestruke ubode žrtvama. Onaj koji je preminuo imao je tri ubodne rane u prsa, a drugi je mladić zadobio čak sedam uboda u trbuh, prsa, ruku i rame, i liječnici se još bore za njegov život. Ubojica je poznat policiji po kriminalnim aktivnostima. Dva dana prije u Arzanu, također u predgrađu Napulja, ubijena je 45-godišnja Patrizia Marino, poznata policiji zbog raspačavanja droge. Ona je nastavila raditi ono što su prije radila njena dva sina, ubijena prošlog lipnja. Znalo se da oni pripadaju klanu moćnog bossa Paola di Laura. Nakon njihova ubojstva Patrizia Marino je preuzela njihov posao i pokrenula vlastitu istragu da otkrije tko ih je ubio. Ubijena je s pet metaka u glavu usred dana dok je sa svojom 12-godišnjom kćeri kupovala cipele. Prije toga u Napulju je zabilježeno još jedno ubojstvo. U jedan kiosk u napuljskoj četvrti Crispano upala su dvojica razbojnika. No vlasnik je bio bivši policajac koji je odmah posegnuo je za pištoljem te na njih počeo pucati, ubivši jednog 17-godišnjeg razbojnika i teško ranivši drugog. Uhićen je pod optužbom da je prekoračio nužnu obranu, a njegovi kolege, vlasnici dućana u njegovoj četvrti, organizirali su prosvjede protiv njegova uhićenja tvrdeći da se “on samo branio u ratu koji su im nametnuli kriminalci”. Ti su slučajevi kriminala šokirali i vladu u Rimu pa je reagirao ministar pravosuđa Clemente Mastella i dao izjavu koja je izazvala brojne komentare. On je obznanio da je situacija alarmantna te da nije isključeno da će vlada u Napulj poslati vojsku kako bi smirila stanje. Mastella je dao taj prijedlog potaknut onim što je 90-ih učinjeno na Siciliji, nakon što je tamošnja mafija toliko ojačala da je počela likvidirati vodeće policajce koje je država slala da se obračunaju s mafijom. Tada je na Siciliju poslano 150.000 vojnika, uvedeno je opsadno stanje, promijenjeni su zakoni, i mnogi mafijaši završili su u zatvoru. Mastellina izjava izazvala je brojne mahom negativne reakcije u stranačkim krugovima, a njegova ideja da se u Napulj šalje vojska naišla je na kritike opozicije, ali i lijevog krila vladine koalicije. Desna opozicija iskoristila je izjavu kao dokaz da je vlada Romana Prodija izgubila kontrolu nad sigurnosnom situacijom u zemlji, pa su se čule izjave da je Berlusconijeva vlada svojom strožom politikom protiv kriminala postizala bolje rezultate. Lijevo krilo vladine koalicije smatra da bi se tako u Napulju uvelo izvanredno stanje, čime bi se kršila građanska prava i ljudske slobode. Protiv Mastelline ideje ustali su i napuljski funkcionari. Došlo je i do razdora u Prodijevoj vladi, koja upravlja Italijom od svibnja ove godine, koja je razjedinjena i zbog drugih političkih pitanja, te je na rubu kolapsa.

Da je osobno odgovoran za događaje u Napulju Mastellu je optužio ministar za kapitalne investicije Antonio Di Pietro, bivši moćni talijanski državni tužitelj koji se proslavio u antikorupcijskoj akciji “Mani pulite” početkom 90-ih. Po mišljenju Di Pietra, Mastella je kriv zbog jedne svoje akcije na početku ljeta. Kad je Mastella preuzeo resor pravosuđa, suočio se s problemom prenapučenosti talijanskih zatvora. Mastella je bio od prije zagovornik masovne abolicije zatočenika, te je kao ministar pokrenuo u vladi akciju da se ta abolicija i provede. I mnogi mediji podržavali su takvu aboliciju, kojoj se Berlusconijeva vlada desnog centra žestoko protivila. Mastella, koji je demokršćanskog usmjerenja, bio je sklon aboliciji i zbog uvjerenja da je bivša desna vlada bila protiv abolicije iz političkih razloga kako njome ne bi bili zahvaćeni i neki zatočenici osuđeni na temelju kontroverznih politički motiviranih sudskih presuda, kao što je to bio slučaj s nekadašnjim ljevičarskim studentskim vođom Adrianom Sofrijem. Kad je Mastella pokrenuo akciju da se proglasi široka abolicija, iz koje su izričito trebali biti isključeni ubojice, razbojnici, silovatelji, pedofili, mafijaši i teroristi, naišao je na kritike s desnice, ali i od nekih moćnih ljudi iz vladine koalicije. Od članova vlade najglasniji je bio Di Pietro, čovjek koji je kao tužitelj poslao u zatvor mnoge koji bi bili zahvaćeni abolicijom. No premijer Prodi stao je na Mastellinu stranu, Di Pietro se utišao da se ne raspadne krhka vladina koalicija, te je abolicija provedena. Iz zatvora je početkom kolovoza pušteno čak 26.000 zatvorenika. Najviše ih je pušteno u sjevernoj pokrajini Lombardiji s glavnim gradom Milanom, oko 3400, a na drugome mjestu je bila pokrajina Campanija s glavnim gradom Napuljom u kojoj je pušteno 2700 zatvorenika, od toga velik broj niže rangiranih pripadnika Camorre. Sve se to dogodilo u trenucima dok u napuljskoj Camorri bjesni novi krvavi rat klanova, koji se iz predgrađa preselio u središte grada. To je rat za prevlast na tržištu narkotika, za teritorije koji se mogu reketirati, te druge unosne poslove. Napulj je trenutačno jedno od najvećih europskih središta trgovine drogom. Procjenjuje se da posao s narkoticima u Napulju vrijedi nekoliko desetaka milijardi eura, a da Camorra još jako mnogo zarađuje od lihvarenja, prostitucije, te posebno mnogo od reketa, jer svaki napuljski dućan mora Camorri plaćati između 1000 i 1500 eura mjesečno, a supermarketi i shopping centri 5000 eura i više. Camorra mnogo zarađuje i na polulegalnim poslovima u građevinarstvu, kroz kontrolu lučkih poslova, gradske čistoće. U posljednje vrijeme se sve više bavi i krijumčarenjem oružja, te pranjem novca. Računa se da u Napulju ima oko 4000 camorrista, osoba koje su punopravni članovi camorrističkih klanova, a da se Camorra sastoji od oko 200 “obitelji”. Za razliku od sicilijanske mafije, ona je prilično decentralizirana. Doduše, od 1982. Camorra je bila uvelike pod kontrolom jednog čovjeka, Paola Di Laura, koji je počeo vladati vrlo mlad, sa 29 godina, te joj zapovijedao sve donedavno. No prije nekoliko godina on je bio jednostavno nestao. Talijanska javnost bila je uvjerena da se sklonio pred zakonom kad je saznao da policija protiv njega priprema ozbiljniju akciju. Njega je tada formalno na čelu Camorre naslijedio najstariji od njegove djece sin Vicenzo, koji je 2003. uhićen i zatvoren.

Tada je upravljanje Camorrom prešlo na njegova mlađeg brata, neiskusnog 31-godišnjeg Cosima. Nakon toga je došlo do rata unutar Camorre. Izbio je rat s golemim žrtvama, među kojima je bilo i nevinih ljudi, pa su u obračunima stradali i slučajni prolaznici. Policija je uporno tražila Paola Di Laura, te ga 16. rujna 2005. pronašla i uhitila, a tada je uhićen i njegov sin Cosimo. No Di Lauro ima jedanaestero djece, pa je upravljanje klanom ostalo u obitelji. Ipak, njegova je moć nakon tih uhićenja splasnula, pa tako i kontrola nad Camorrom. Pojedine su se grupe osamostalile i počele ratovati međusobno za teritorije. Tvrdi se da je u ovom trenutku najburnije u središtu Napulja koje kontrolira stari i moćni klan Misso. U takvu situaciju upali su oslobođeni napuljski zatočenici, od kojih su se oni nekada moćniji pripadnici Camorre, čim su se našli na slobodi, pokušali vratiti na stare pozicije, pa je i zbog toga došlo do obračuna. Di Pietro tvrdi da je abolicija obavljena bez ozbiljnijih priprema. Po njegovim riječima “država ih je prepustila ulici, a oni nisu imali drugog izbora nego da se vrate kriminalu”. Posebno se to odnosi na Napulj, gdje – iako se grad u posljednje doba prilično razvija – vlada golema nezaposlenost, više od 26 posto, posebno među mlađom populacijom, gdje ona iznosi i 60 posto. I zbog toga u Napulju buja sveopći kriminal, ne samo camorristički, pa je prošle godine prijavljeno 130.000 raznih kriminalnih djela, što je pet puta više od talijanskog prosjeka. Napulj već sada ima najveću policijsku upravu u Italiji, tamo radi čak 13.000 policajaca, ali to nije utjecalo na smanjenje kriminaliteta. Samo u posljednja tri mjeseca kako je abolicija stupila na snagu oko 120 aboliranih napuljskih kriminalaca vraćeno je u zatvor. Od četrdesetak ubojstava, koja su u Napulju počinjena od kada je proglašena abolicija, u devet su sudjelovali abolirani zatočenici, u osam slučajeva kao nalogodavci ili počinitelji ubojstava, a u jednom slučaju žrtva je bio abolirani zatočenik. Od 12 ubojstava što su se dogodila posljednjih dana u četiri su bili umiješani abolirani. Zbog svega toga čuju se sve glasniji zahtjevi da Mastella, kojem je popularnost naglo pala, podnese ostavku. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da građani Italije aboliciju smatraju najgorim potezom Prodijeve vlade. No Prodi zna da bi Mastellina ostavka bila kraj njegove krhke koalicije, te izazvala pad vlade i nove izbore. Zato Prodi podržava ministra Mastellu. Prodi je otputovao u Napulj da umiri lokalne vlasti, te obznani hitne mjere kako bi se situacija stavila pod kontrolu. U Napulj će iz drugih dijelova Italije poslati dodatnih 1300 policajaca, ali nije prihvatio Mastellin prijedlog da se tamo pošalje i vojska. OKVIRI Kako je počeo rat u Napulju Postoje dvije verzije o razlozima mafijaškog rata u Napulju. Prema jednoj, Cosimo Di Lauro odlučio je promijeniti sustav funkcioniranja Camorre te povećati kontrolu njegove obitelji nad trgovinom droge. Do sada je Camorra funkcionirala tako da je globalnom operacijom upravljala obitelj Di Lauro, ali su lokalni mafijaški zapovjednici na svojem području samostalno kontrolirali posao uz obavezu da dogovoreni postotak daju obitelji Di Lauro. Prema drugoj verziji mjesni šefovi prvi su počeli mijenjati dotadašnji sustav u svoju korist, procjenjujući da je Cosimo di Lauro odviše slab. On je, međutim, jednog od vodećih lokalnih šefova Camorre Raffaelea Amata uspio natjerati da pobjegne u Španjolsku, gdje je počeo okupljati druge nezadovoljnike protiv klana Di Lauro. Bivši tužitelj protiv Mastelle Antonio di Pietro, nekada slavni talijanski tužitelj koji se proslavio u borbi protiv korupcije, danas ministar kapitalnih investicija, smatra da je za eskalaciju nasilja u Napulju kriva nedavna masovna abolicija zatvorenika u talijanskim zatvorima. Za aboliciju se zalagao ministar pravosuđa Clemente Mastella pa ga Antonio di Pietro, ali i dobar dio talijanske javnosti smatraju osobno odgovornim za mafijaški rat koji se razbuktao kad su se klanovima pridružili abolirani kriminalci.