FC Chelsea i Adidas. Taj odnos činio se neraskidivim i zasigurno je bio iznimno profitabilan za obje strane. Od 2005. godine njemačka tvrtka za sportsku odjeću bila je pokretač tima i jedan od glavnih sponzora. Za Adidas, taj posao s vrhunskim timom u njegovu temeljnom poslu bio je vitalni element marketinške strategije.

No nakon 11 godina prvoligaški klub Premier lige raskinuo je dogovor, stoji u “privatnom i povjerljivom” pismu koje je FC Chelsea poslao 13. travnja 2016. u sjedište Adidasa, u bivšoj vojarni u bavarskom gradu Herzogenaurachu. Pismo je bilo ekvivalent najavi razvoda: FC Chelsea je obavijestio Adidas da će odustati od sponzorskog dogovora 30. lipnja 2017., iako je ugovor trebao potrajati još nekoliko godina.

To je bila gorka pilula koju je trebao progutati tadašnji direktor Adidasa Herbert Hainer, koji je uskoro trebao napustiti tvrtku. Ali gorčina je bila još veća kada je FC Chelsea pola godine kasnije objavio da će se prikloniti tvrtki Nike, lideru u industriji sportske opreme. Adidasu gotovo ništa nije bilo bolnije od toga što dugogodišnji poslovni partner odlazi najvećem konkurentu.

Nike i Adidas desetljećima se bore za status vrhunskih tvrtki u svijetu sportske opreme i odjeće. Što nogometni timovi i njihove zvijezde imaju veći doseg, to je važnije da su te dvije tvrtke dugoročno s njima povezane. A FC Chelsea pripada toj maloj grupi timova koja je neizmjerno popularna širom svijeta – klubu kategorije A, kako se nazivaju u sponzorskim ugovorima.

Bitka iz 2016. za ugovor s FC Chelseajem jasno pokazuje nemilosrdnost rivalstva između Adidasa i Nikea dok pokušavaju obraniti vlastiti teritorij, istovremeno tražeći kako će pridobiti klijente svog konkurenta – i pokazuje o koliko novca je riječ. Sve strane nastoje sačuvati sve poslove u najstrožoj tajnost, a FC Chelsea je također u svom „sporazumu o raskidu” s Adidasom dogovorio „da ne daje nikakve izjave… što bi bilo nepošteno prema Adidasu” i njihovu odnosu s tom sportskom tvrtkom. Klub se također obavezao da će svi podatci koji se odnose na njihov raskid ugovora biti strogo povjerljivi.

Za FC Chelsea dogovor s Nikeom 2016. bio je izuzetno unosan. Naknada za potpisivanje od 70 milijuna funti, s „naknadom za obvezu” i dodatnih 10 milijuna funti koje je američka kompanija platila Chelseaju, otišla je gotovo isključivo na naknadu štete Adidasu za preuranjeni raskid sponzorskog ugovora – ukupno 67 milijuna funti. Ali sva dodatna plaćanja koja je Nike preuzeo u ugovoru na više od 150 stranica osigurali su klubu sa Stamford Bridgea nezamislive marketinške prihode.

Od srpnja 2019. do kraja lipnja 2032. FC Chelsea će zarađivati takozvanu “partnersku naknadu” od 40 milijuna funti po sezoni. Osim toga, naknada za licencu za prodaju Chelseajevih proizvoda, takozvane “godišnje tantijeme”, vrijedna je oko 15 milijuna funti. Pobjeda u Ligi prvaka donijela bi dodatnih 3 milijuna, kao i naslov Premier lige. Sve u svemu, 15-godišnji ugovor vrijedi 755 milijuna funti, što je ekvivalent oko 835 milijuna eura u trenutku potpisivanja ugovora.

Ugovori iz 2016. koji pokazuju prelazak FC Chelseaja iz Adidasa u Nikea mogu se naći u dokumentima Football Leaksa, kao i deseci drugih sponzorskih ugovora koje su sportske tvrtke potpisale s klubovima i njihovim zvijezdama. Naglo rastuća komercijalizacija nogometa, njegovo romantično slavljenje i obožavanje heroja: sve je to usko povezano s utjecajem koji Nike, Adidas i Puma imaju na nogometnu industriju.

Odluke tih tvrtki da se fokusiraju na najbolje od najboljih jedan je od glavnih razloga zašto financijski jaz između bogatih i svih drugih raste sve više. To se odnosi i na klubove i na igrače, što je rezultiralo time da sve manji broj klubova mogu priuštiti najbolje nogometaše. A krug klubova koji se mogu probiti i osvojiti državni naslov ili Ligu prvaka postaje sve manji i manji.

Šanse da jedan autsajder može postati pobjednik – poput Porta u Ligi prvaka 2004., VfB Stuttgarta u Bundesligi 2007. ili Leicester Cityja u 2016. u Premier ligi – tonu iz godine u godinu. Svojim novcem Nike i Adidas pomažu u cementiranju takvog stanja.

Komercijalizacija nogometa, njegovo slavljenje i obožavanje heroja: sve je to usko povezano s utjecajem koji Nike, Adidas i Puma imaju na nogometnu industriju

Nijedan igrač ne ilustrira takav razvoj događaja kao Cristiano Ronaldo. Portugalsku zvijezdu sponzorira Nike od 2004., a njegovi ugovori koji se nalaze u dokumentima Football Leaksu, jasno dokumentiraju kako Nike potiče kult štovanja heroja.

Kad je Ronaldo 1. rujna 2004. kao 19-godišnjak potpisao svoj prvi „ugovor o nogometnoj podršci”, Nike mu je zajamčio osnovnu naknadu u iznosu od 3,65 milijuna eura za razdoblje koje je završilo u ljeto 2010. To se povećavalo i do 608.000 svake godine.

Taj sporazum 31. kolovoza 2009. je produžen – samo nekoliko tjedana nakon što je Ronaldo prešao iz Manchester Uniteda u Real Madrid, uz tada rekordnu naknadu za transfer od 94 milijuna eura. Napadačka zvijezda primala bi najmanje 3,1 milijun eura svake godine, a ugovor je trajao do 2014., iako je sadržavao odredbu koja ga je automatski produžila do 2016. Međutim, ta će se odredba aktivirati samo ako bi Nikeov neto prihod od globalne prodaje proizvoda povezanih s Ronaldom od rujna 2009. do listopada 2013. iznosila najmanje 120 milijuna eura – što je očigledno postignuto jer su dvije strane obnovile suradnju samo sporazumom od 1. rujna 2016., prema nacrtu ugovora.

Ronaldov novi ugovor trebao bi trajati do sredine 2026., kada će napuniti 41 godinu. Nacrt ugovora koji posjeduje Der Spiegel ključni je dokument u nogometnoj arhivi dokumenata Football Leaksa i jasno pokazuje moguću nadrealnu zaradu te superzvijezde. Prema nacrtu ugovora, Ronaldo bi trebao dobiti 162 milijuna tijekom trajanja dogovora, s tim da se plaćanja obavlja godišnje. Sve dok Ronaldo igra za klub kategorije A, Nike mu je trebao svake godine plaćati 16,2 milijuna, kaže se u dokumentu. Plus poticaji. Prema nacrtu ugovora, Ronaldo je od Nikea dobio dodatnih 4 milijuna eura za osvajanje nagrada Zlatna lopta 2016., što je bio četvrti put da je izabran za najboljeg svjetskog igrača godine. Među njemačkim igračima, Mesut Özil ima najveće koristi od borbe konkurentskih tvrtki za sportsku odjeću. Njegov ugovor s Adidasom potpisan je 2013. i traje do sredine 2020. Nakon što je završio karijeru njemačkog reprezentativca, Özil je žrtvovao 800.000 eura godišnje, pa mu sad godišnja zarada iznosi 1,2 milijuna – što nije ni desetina onoga što Ronaldo zarađuje od Nikea.

Tvrtka Polaris Sports Limited sa sjedištem u Dublinu vlasnik je Ronaldovih marketinških prava i u nacrtu ugovora navedena je kao Nikeov ugovorni partner. Tvrtka je odbila komentirati ovu priču. Carlos Osório de Castro već dugo predstavlja Ronalda u svim pravnim poslovima, a odgovorio je da ne predstavlja zvijezdu u tom poslu. Dodao je, međutim, da “ne vidi kako bi otkrivanje detalja ugovora između Polarisa i Nikea moglo biti u javno interesu”. No odvjetnik sa sjedištem u Portu imao je prijedlog: “Ako želite dobiti njegove komentare na ovu temu, trebali biste ga izravno kontaktirati”. Der Spiegel od Ronalda je zatražio pismeni komentar preko njegova agenta Jorgea Mendesa i agencije GestiFute, ali odgovor nije dobio.

Nike je u međuvremenu odgovorio: “Ne komentiramo ugovore sa sportašima.”