VARAŽDIN – RIJEKA 3:1 Ako Dinamo večeras svlada Osijek i matematički će osigurati novi naslov jer Rijeka je apsolutno zasluženo poražena u Varaždinu. Riječka ‘šarena’ početna postava, očajno loša igra u obrani i raspoloženi Domagoj Drožđek režirali su zagorski trijumf
Sopić je početnim sastavom, unatoč najavama o eventualno 2-3 rotacije u startnih 11, jasno pokazao kako su planovi Riječana maksimalno usmjereni prema srijedi i prvoj utakmici finala kupa s Dinamom u Zagrebu.
Veiga, Dilaver, Čabraja, Bogojević, Petrovič, Obregon… Svi od 1. minute. Pjaca, Fruk, Ivanović, Smolčić, Mitrović… Svi na klupi.
Hodže, Radeljića i Gode nije bilo ni u zapisniku, zbog tri žuta kartona.
I takva je Rijeka igrala tako da je zapravo na odmor otišla presretna što gubi samo 1:2. Istina, promašila je tri zicera prije nego je Janković u 45′ dao taj gol, ali prije toga… Poprilično: razbijena vojska.
To se prije svega vidjelo u obrambenoj fazi riječke predstave. Najprije Dilaverov kiks i poklon lopta koju Drožđek vrhunski zakucava iza Labrovića u 16. minuti.
Nakon pola sata oporavljenik i povratnik Čabraja šalje jednu nedopustivo lošu loptu prema svom vrataru, Labrović ju krajnjim naporom uspijeva tek dotaknuti, a Šego lagano šalje u posve nebranjenu mrežu gostiju.
Ako je pogodak za 1:0 bio poklon onda je ovo za 2:0 bio – 90 posto autogol. Varaždin je igrao pošteno borbeno i zasluženo vodio, ali u Rijeci nije imao čvrstog oponenta nego jako dobru podršku.
Rijeka je – sama sebi zabijala. Pa je Sopić na poluvremenu (možete misliti kako je grmjelo u svlačionici) Bogojevića i Petroviča odmah ostavio u svlačionici, a na teren poslao Pjacu i Fruka.
Armada je bila na svom mjestu. I dok riječka momčad ničime nije sličila na onu koja se do prije tjedan dana borila za naslov, dok su ‘Bijeli’ gubili, s tribina stadiona u Varaždinu čulo se glasno ‘Oo-ooo, ajmo Rijekooo’.
No njihova je Rijeka igrala tako kao joj je pola fokusa još na žaljenju zbog prošlotjednog HNL-poraza od Dinama, a druga polovica na utakmici koju za četiri dana igra u kupu s Dinamom.
Istina, bila je to daleko poduzetnija Rijeka. Prema naprijed. U obrani: propuh toliki da je pol’ Zagorja moglo dobiti upalu pluća.
I nakon točno sat vremena imali smo – 3:1 za Varaždin! Kontra, opet sjajni Domagoj Drožđek ima loptu, Dilaver pored njega djeluje kao da jedva dolazi do zraka, vuče se očajno presporo i drugi gol Drožđeka znači da Varaždin ima dva gola prednosti.
Pet minuta prije kraja Vukčević je zbog preoštrog starta na Jankoviću dobio drugi žuti i automatski crveni karton pa je Rijeka imala igrača više.
‘Čak’ je i zabila za 3:2, ali je u pripremi akcije Obregon je bio u zaleđu pa Ivanovićev pogodak nije priznat. A i da jest… Rijeka u ovoj utakmici nije zaslužila više od poraza.
Rijeka je, nakon fenomenalne serije od 13 pobjeda i samo jednog poraza doživjela tri poraza zaredom. Veliki pad forme i sad je veliko pitanje može li Sopić dignuti momčad da u dvije utakmice finala kupa bude bolja od Dinama.
Varaždinu svaka čast. Sve što je u ovoj utakmici uzeo, pripalo mu je zasluženo. I tri gola i tri boda.
A Dinamo je… Blizu toga da već večeras (opet) proslavi novi naslov prvaka! Zahvaljujući riječkoj predstavi u Zagorju koja je bila daleko ispod razine na koju su nas ‘Bijeli’ navikli ove sezone.
Komentari