Nacional je doznao da su Vlatka Vukelić i Vladimir Šumanović, profesori povijesti na Fakultetu hrvatskih studija (FHS) protiv kojih je Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo optužnicu o, nakon podizanja optužnice nagrađeni nizom novih fakultetskih dužnosti, pa čak i fakultetskim odličjem, umjesto da su, kako zakoni i akademska etika nalažu, zbog podnesene optužnice snosili primjerene konzekvence. Povrh toga, nakon što je Jutarnji list nedavno upozorio na to da bi to dvoje profesora FHS-a zbog optužnice protiv njih mogli postati čimbenici potencijalnog sukoba interesa glavnoga državnog odvjetnika Ivana Turudića – jer će optužnicu zastupati tužitelj podređen Turudiću dok su njih dvoje istodobno u komisiji za ocjenu Turudićeva doktorata – jasno je kako su sve spomenute okolnosti novi koraci u sada već višemjesečnom rasapu kadrovskih, akademskih i etičkih kriterija na Fakultetu hrvatskih studija.

Na svečanoj sjednici u povodu obilježavanja Dana FHS-a i pete obljetnice FHS-a, 12. prosinca prošle godine, Vlatka Vukelić nagrađena je, prema izvještaju portala srednja.hr, čak dvjema dekanovim nagradama: dekanovim priznanjem za unaprjeđenje i razvoj doktorskog studija povijesti te dekanovom nagradom koja je dodijeljena članovima organizacijskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa ‘’Važnost europskoga sjećanja za europsku budućnost: Komunistički zločini 3′′, a ona je njegova članica. Osim nje, član organizacijskog odbora je i njezin suoptuženik Vladimir Šumanović, inače sin ustavnog suca Miroslava Šumanovića, te revizionistički povjesničari iz Hrvatske i Srbije Blanka Matković i Bojan Dimitrijević. Ovaj posljednji, kako je ranije pisao Nacional, srdačno surađuje s povjesničarima FHS-a usprkos tome što je sudjelovao u procesu sudske rehabilitacije četničkog vođe Draže Mihailovića i predsjednika srpske kolaboracionističke vlade Milana Nedića te napisao gotovo apologetsku biografiju Ratka Mladića, ratnog zločinca osuđenog za genocid pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu.

Vlatka Vukelić nakon podizanja optužnice sisačkog DORH-a, s kolegama suoptuženicima napreduje u hijerarhiji FHS-a. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

U trenutku dodjele dekanove nagrade, koju je dodijelio obnašatelj dužnosti dekana FHS-a Tomislav Krstičević – inače bivši dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu kojega je na čelo FHS-a imenovao Senat Sveučilišta na prijedlog rektora Stjepana Lakušića – protiv Vlatke Vukelić i Šumanovića pred Općinskim sudom u Sisku već je šest mjeseci bila podnesena optužnica Općinskoga državnog odvjetništva u Sisku koja ih, s još troje djelatnika FHS-a, tereti za niz kaznenih djela sustavnog i višemjesečnog uhođenja službene i privatne e-mail prepiske savjetnika dekana FHS-a za organizacijska, kadrovska i programska pitanja Petra Marije Radelja te još nekoliko profesora i zaposlenika tog fakulteta, među kojima je i profesor FHS-a Ante Čović. O tom je uhođenju, na temelju policijskih dokumenata, Nacional iscrpno izvijestio u člancima 12. i 19. ožujka prošle godine, da bi tri mjeseca kasnije ODO Sisak podnio i optužnicu, koja je trenutačno u fazi potvrđivanja pred Općinskim sudom u Sisku. U službenoj obavijesti o optužnici piše kako je ODO Sisak “u predmetu KO–DO-317/2024 (prijašnji broj predmeta KP–DO-325/2023) pred nadležnim Općinskim sudom u Sisku podiglo optužnicu od 6. lipnja 2024. protiv 1. osumnjičenog Daria Knežića zbog produljenog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – neovlaštenim pristupom, opisanog u članku 266. stavku 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje u tekstu: Kazneni zakon) te kažnjivog po članku 266. stavku 1. Kaznenog zakona i produljenog kaznenog djela protiv privatnosti – povredom tajnosti pisama i drugih pošiljaka, opisanog u članku 142. stavku 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona, a kažnjivog po članku 142. stavku 1. Kaznenog zakona, te protiv 2. osumnjičene Vlatke Vukelić, 3. osumnjičenog Mije Belje, 4. osumnjičenog Vladimira Šumanovića i 5. osumnjičenog Gorana Dejanovića zbog kaznenog djela poticanja na počinjenje produljenog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – neovlaštenim pristupom, opisanog u članku 266. stavku 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona i u vezi članka 37. Kaznenog zakona, te kažnjivog po članku 266. stavku 1. Kaznenog zakona, kaznenog djela poticanja na počinjenje produljenog kaznenog djela protiv privatnosti – povredom tajnosti pisama i drugih pošiljaka, opisanog u članku 142. stavku 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona i članka 37. Kaznenog zakona, a kažnjivog po članku 142. stavku 1. Kaznenog zakona, te kaznenog djela protiv privatnosti – povredom tajnosti pisama i drugih pošiljaka, opisanog u članku 142. stavku 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona, a kažnjivog po članku 142. stavku 1. Kaznenog zakona, sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona.” Predmet se na Općinskom sudu u Sisku vodi pod oznakom Kov-298/2024, a pokrenut je u utorak, 11. lipnja 2024.

Pitanja o okolnostima obrane Turudićeva doktorata i te kako imaju smisla kad su članovi komisije pod optužbom DORH-a. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Nacional je 22. prosinca prošle godine od obnašatelja dužnosti dekana FHS-a Tomislava Krstičevića zatražio komentar optužnice i objašnjenje dekanovih nagrada optuženima. U pitanjima koja smo mu poslali zanimalo nas je zna li Krstičević da su Vlatka Vukelić i Šumanović optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku u lipnju 2024. optuženi za poticanje na kaznena djela sustavnog i višemjesečnog uhođenja službene i privatne e-mail prepiske savjetnika dekana FHS-a za organizacijska, kadrovska i programska pitanja Petra Marije Radelja te još nekoliko profesora i zaposlenika tog fakulteta. Tražili smo Krstičevićev komentar te optužnice i njegovo mišljenje o tome smatra li primjerenim da optuženi profesori provode nastavu kao da optužnica ne postoji. Zanimao nas je Krstičevićev komentar činjenice da je Vlatka Vukelić odlikovana dekanovim priznanjem za unapređenje i razvoj doktorskog studija povijesti, a Vlatka Vukelić i Šumanović priznanjem za članove organizacijskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa ‘’Važnost europskoga sjećanja za europsku budućnost: Komunistički zločini 3′′. Krstičevića smo također pitali tko je točno odlučio o dodjeli tih priznanja i s kojim obrazloženjem. Do zaključenja ovog broja Nacionala odgovor nismo dobili.

U trenutku podizanja optužnice Vlatka Vukelić i Šumanović obavljali su niz odgovornih akademskih dužnosti na FHS-u, o kojima su podaci dostupni na mrežnim stranicama FHS-a: Šumanović je bio pročelnik Odsjeka za povijest, član Fakultetskoga vijeća, član Vijeća Odsjeka za sociologiju, član Vijeća Znanstvenoga zavoda, član Istražnoga povjerenstva, član Povjerenstva za znanost i inovacije te zamjenik člana Etičkoga povjerenstva. Vlatka Vukelić bila je predstojnica Znanstvenoga zavoda, predsjednica Etičkoga povjerenstva, voditeljica doktorskog studija Povijesti, voditeljica Radne skupine za izradbu prijedloga reformiranoga studija povijesti, članica Fakultetskog vijeća te članica Vijeća poslijediplomskih studija.

No skandal je još i mnogo veći kada se prebroje funkcije koje su Vlatka Vukelić i Šumanović nagomilali u razdoblju od podizanja optužnice u lipnju prošle godine do danas, pri čemu je dekanova nagrada iz prosinca 2024. tek simbolički naglasak cijele te protuakademske, protuetičke, ako ne i protuzakonite farse. Naime, na sjednici Fakultetskoga vijeća FHS-a 13. rujna 2024., kojom je, u ulozi obnašatelja dužnosti dekana, predsjedao rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić, Vlatka Vukelić imenovana je članicom Povjerenstva za nakladničku djelatnost, članicom Radne skupine za izradu Akcijskog plana u cilju otklanjanja nedostataka reakreditacije, institucijskom mentoricom jednoj asistentici te zamjenicom predsjednika Znanstvenoga odbora znanstveno-stručnoga skupa Templari Bleiburga – čuvari mjesta memorije i kulture sjećanja. Četiri dodatne funkcije dobio je Vladimir Šumanović: imenovan je nositeljem kolegija Politički portreti u Dalmaciji 1860. – 1918., institucijskim mentorom jednom asistentu i mentorom na jednom doktoratu te, kao i Vlatka Vukelić, zamjenikom predsjednika Organizacijskoga odbora znanstveno-stručnoga skupa Templari Bleiburga – čuvari mjesta memorije i kulture sjećanja.

Tri mjeseca kasnije, na 88. sjednici Fakultetskog vijeća FHS-a od 19. prosinca prošle godine – tjedan dana nakon što su odlikovani spomenutim dekanovim nagradama – Vlatka Vukelić i Šumanović napredovali su još više, s tim da je odluke o njihovu imenovanju ovaj put potpisao obnašatelj dužnosti dekana Tomislav Krstičević, kineziolog za kojega rektor Lakušić i Senat Sveučilišta u Zagrebu nisu vidjeli prepreku da zasjedne na mjesto obnašatelja dužnosti dekana humanističkih studija, kakav je FHS. Na toj su sjednici, naime, Vlatka Vukelić i Šumanović imenovani u Radnu skupinu za izradu Strateškog programa znanstvenih istraživanja Fakulteta hrvatskih studija za razdoblje od 2025. do 2030. godine. Zanimljivo je, pritom, kako je istom odlukom određeno da će administrativnu podršku Radnoj skupini pružati Goran Dejanović, stručni suradnik u Službi za nastavu i studente FHS-a, petooptuženi u optužnici sisačkoga Općinskog državnog odvjetništva.

Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu, ne oglašava se o optuženim profesorima i djelatnicima Fakulteta hrvatskih studija. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Povrh toga, Vlatka Vukelić i Vladimir Šumanović na istoj su sjednici Fakultetskog vijeća imenovani za članove uredništva časopisa Kroatologija koje se, prema opisu u bazi hrvatskih znanstvenih časopisa Hrčak, “pridržava visokih etičkih i znanstvenih standarda u znanstvenom publiciranju” te je istodobno, prema odluci Fakultetskog vijeća odgovorno “za osiguranje poštovanja etičkih normi u znanstvenomu izdavaštvu, uključujući postupanje u slučaju sumnje na plagijat, sukob interesa ili druge nepravilnosti.”

Sve te nagrade i dodatne dužnosti za dvoje profesora optuženih za kaznena djela protiv vlastitih kolega u uravnoteženom akademskom ambijentu, dakako, ne bi bile moguće. Ne, međutim, i na FHS-u, fakultetu koji praktički od samoga osnutka trpi tešku upravljačku krizu koju obnašatelj dužnosti Tomislav Krstičević nije krio čak ni na obljetničkoj svečanosti 12. prosinca. On je, kako je izvijestio portal srednja.hr, implicitno priznao nelogičnost vlastitog položaja, pokušavši se našaliti ovako: “Ako se pitate otkud kineziolog ovdje, pa jedna je poveznica da su i Kineziološki fakultet i Hrvatski studiji dio Vijeća društveno-humanističkog područja, a druga može biti ono što je slično u sportu, slično je i na Hrvatskim studijima. To je da se u sportu često mijenjaju treneri, a ja sam ovdje treći čelnik ove institucije u ovih godinu dana”. Na te je njegove riječi, prema izvještaju srednja.hr, “dvoranom krenuo lagani smijeh”. Krstičević je dodao kako su “studijski programi iznimno kvalitetni” jer su to “potvrdile reakreditacije”, usprkos tome što je FHS u svibnju prošle godine dobio jednogodišnji rok za unapređenje rada, jer je reakreditacijski nalaz pokazao minimalnu kvalitetu u ključnim područjima nastavničkih i institucijskih kapaciteta te u području znanstvene djelatnosti. Inače, Krstičević je osmi čelnik FHS-a u petogodišnjoj povijesti njegova postojanja.

Indolencija dužnosnika FHS-a i Sveučilišta u Zagrebu prema optužnici protiv sveučilišnih nastavnika i administrativnih djelatnika FHS-a nije, međutim, jedini problem stvoren prisluškivanjem i uhođenjem zaposlenika FHS-a. Jutarnji list 27. prosinca upozorio je kako se “glavni državni odvjetnik Ivan Turudić našao u neobičnoj situaciji koja bi ga mogla dovesti u sukob interesa”, jer su Vlatka Vukelić i Šumanović članovi fakultetskog povjerenstva pred kojim je početkom 2021. obranio nacrt teze za svoj doktorski rad, i stoga profesori o kojima bi, prema zaključcima Jutarnjeg lista, “mogla ovisiti obrana doktorske disertacije koju Turudić piše”. Istodobno, objavio je Jutarnji, “optužnicu će, bude li potvrđena, pred sisačkim Općinskim sudom zastupati netko od zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Sisku. DORH je striktno hijerarhijski organizirano tijelo, što znači da glavni državni odvjetnik ima ovlasti nižem tužitelju u hijerarhiji naložiti da u nekom predmetu postupi drugačije nego što je naumio i ovaj ga je dužan poslušati. Možda Turudić doista nema nikakvu namjeru miješati se u ovaj slučaj, ali činjenica da bi čak dvoje optuženika mogli biti u Komisiji za obranu doktorata glavnog državnog odvjetnika za onoga tko će zastupati tu optužnicu u najmanju ruku nije nimalo lagodna”. Zbog svega toga, opravdano je zaključio zagrebački dnevnik, nakon što je Turudić postao glavni državni odvjetnik i nakon što su protiv profesora koji će mu vjerojatno sjediti u komisiji za obranu doktorata po službenoj dužnosti podignute optužnice, pitanja o okolnostima obrane Turudićeva doktorata itekako imaju smisla, baš kao što ima smisla upozoravati na zapanjujuću ignoranciju kojom se rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić, ali i cijela sveučilišna zajednica, oglušuju na činjenicu da su povjesničari s FHS-a, optužnici usprkos, nagrađeni dekanovim nagradama i novim odgovornim dužnostima.