Veći broj bliskih suradnika pritvorenog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, članova i simpatizera njegove tek osnovane stranke Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti smatra da se iz naziva stranke trebalo izostaviti ime Milana Bandića. To je Nacionalu potvrdio izvor iz vrha te stranke.

“Mnogo veću popularnost, uvjerljivost i ozbiljnost na početku svog djelovanja stranka bi dobila da se zove samo Stranka rada i solidarnosti”, smatra Nacionalov izvor koji tvrdi da je o imenu stranke s Bandićem diskutiralo nekoliko njegovih najbližih suradnika koji ga posjećuju i u remetinečkom pritvoru. “Međutim, na njega se nije moglo utjecati zbog njegove poznate tvrdoglavosti i ega. On ne razumije da je vežući imidž stranke isključivo uz svoje ime, odbio mnoge ozbiljne ljude koji su razmišljali o tome da se učlane u stranku, ali su na kraju odustali upravo zbog tog vezivanja uz Bandićevo ime. Među tim ljudima ima eminentnih odvjetnika, znanstvenika, biznismena i ljudi iz javnog života”, tvrdi sugovornik Nacionala iz vrha Bandićeve stranke.

Dio ljudi iz stranačkog vodstva također smatra da je veliki minus za imidž stranke to što je Bandić smijenio svoju zamjenicu Sandru Švaljek prije osnivačke skupštine. “Sandra Švaljek imala je i još uvijek ima izuzetno pozitivan imidž u javnosti i njezinim angažmanom mogli smo na svoju stranu pridobiti značajan postotak urbanog sta novništva, ali i stručnjaka iz znanstvene zajednice. Bez obzira na sve priče o tome hoće li ona paktirati s SDP-om, HDZ-om ili HSLS-om, činjenica je da je Bandić njezinim odabirom za svoju zamjenicu popravio i svoj imidž jer su ljudi i njega počeli percipirati kroz njezino ponašanje”, smatra član užeg vodstva stranke.

No Bandić očito nije mogao prijeći preko toga što je Sandra Švaljek upravo zbog svog stila upravljanja gradom u samo nekoliko mjeseci pokazala da bi Bandićev lik i djelo brzo mogli pasti u zaborav. Švaljek je pokazala da Bandić ne samo da nije nezamjenjiv, nego i da bi bez njega grad vjerojatno bolje funkcionirao. I ne samo to – usudila se donositi odluke bez konzultacija s njim i pokazala je neposlušnost u provođenju nekih od njegovih strateških projekata. Osim imenovanja nove uprave Zagrebačkog holdinga na temelju javnog natječaja i pokušaja smjene gradskih pročelnika, Sandra Švaljek dirnula je još neke Bandićeve ključne interese – odustala je od rekonstrukcije Dinamovog stadiona u Maksimiru i do daljnjega stopirala projekt izgradnje nogometnog kampa HNS-a na Sveticama. Sandra Švaljek je početkom veljače na sjednici Gradske skupštine privremeno povukla donošenje odluke oko izgradnje nogometnog kampa i to zbog pravno-proceduralnih razloga.

“Zapravo se radi o tome da pripremamo jedan ugovor između Hrvatskog nogometnog saveza i Grada Zagreba koji bi trebao regulirati međusobni odnos na izgradnji objekta vrijednog 100 milijuna kuna. Taj ugovor ima niz detalja i odnosi se na razdoblje od sljedećih 15 godina. Zaključili smo da se oko nekih stvari treba dodatno potruditi i pripremiti kvalitetan ugovor. S obzirom na to da se radi o vrijednoj investiciji i dugoročnom odnosu. Radimo s HNS-om na ugovoru koji bi zadovoljio obje strane i koji ćemo predstaviti na Gradskoj skupštini 26. ožujka”, rekla je Sandra Švaljek na sjednici Gradske skupštine 3. veljače. No umjesto predstavljanja novog ugovora o Sveticama na sjednici Gradske skupštine u četvrtak, 26. ožujka, Bandić je Sandri Švaljek, koja je na toj sjednici najavila smjenu dijela gradskih pročelnika zbog kašnjenja izrade Generalnog urbanističkog plana, poslao pismo kojim joj oduzima punomoć da ga zastupa. Istovremeno, punomoć za zastupanje dobila je njegova druga zamjenica Vesna Kusin koja je odmah najavila da nikakvih smjena neće biti te da će pročelnici nastaviti raditi svoj posao.

Bandić je ignorirao savjete suradnika i smijenio sandru švaljek, ponajprije zbog njene samostalnosti u odlučivanju i stopiranja nekih njemu važnih projekata – poput izgradnje nogometnog kampa hns-a na sveticama

Što je još gore, to je pismo Sandri Švaljek uručeno na samoj sjednici, pred svim zastupnicima,a uručio joj ga je Bandićev savjetnik za sigurnost Robert Ljutić. Inače, Robert Ljutić, Bandićev nekadašnji tjelesni čuvar, poznat je javnosti iz afere gradnje u zaštićenom parku prirode Medvednica. On je u Gorščici podno Sljemena izgradio raskošno imanje na mjestu nekadašnje vodenice koju je rekonstruirao. Večernji list je prije nekoliko godina pisao da je cijelo drveno zdanje, kroz koje teče potok pa je ondje izgrađen i most, a sve je, naravno, ukrašeno i mramorom, navodno gradio Bandićev kum Milan Penava, poznat po gradnji preskupih WC-a na okretištima tramvaja u Dubravi i Dupcu. “Čim se vikendica počela graditi, susjedi i vikendaši počeli su sa špekulacijama – pravi vlasnik zapravo je gradonačelnik Bandić jer si ‘obični’ građanin takvo nešto ne može priuštiti”, pisao je tada Večernji list. Još ranije, 2009., neki su mediji na temelju informacija izvjesnog blogera Mr. Cenzora, pisali da je Ljutić vrijedno zemljište od 2500 četvornih metara platio 100 tisuća eura u gotovini pa su se pitali odakle Bandićevom tjelohranitelju toliki novac. “Supruga i moji roditelji su zagrebački starosjedioci i u posjedu imamo zemljišta u Šestinama. Na jednom od tih zemljišta sagradili smo stambenu zgradu i upravo od prodaje jednog stana u toj zgradi te zemljišta u Šestinama dolazi gotovina kojom smo platili zemlju u Markuševcu”, objasnio je tada Ljutić za Index.hr. No nije objasnio kako to da su susjedi na gradilištu više puta vidjeli Bandića nego njega. Nije objasnio ni je li imao povlaštenu informaciju o tome da će, eto, baš tri mjeseca nakon što je kupio zemljište doći do prenamjene GUP-a pa je to umjesto zaštićenog parka prirode postala građevinska zona kojoj je višestruko porasla cijena.

Ljutićevo ime prošle se godine pojavilo i u aferi s plagiranjem diploma, kada mu je poništena diploma Visoke policijske škole i oduzet stručni naziv diplomirani kriminalist. Unatoč tome, Ljutić nije dobio otkaz, nego je s mjesta zamjenika šefa kabineta gradonačelnika samo premješten na “odgovarajuće radno mjesto”.

Bilo je stoga tragikomično gledati kako čovjek s takvom reputacijom ulijeće u Gradsku skupštinu usred sjednice i uručuje otkaz Sandri Švaljek, koja je sve to primila vrlo staloženo i sa smiješkom. A da je po svemu sudeći glavni razlog Bandićeve ljutnje na Sandru Švaljek zapravo bio projekt izgradnje nogometnog kampa na Sveticama, pokazuje i još jedan detalj. Samo pet dana nakon svog imenovanja, nova zamjenica gradonačelnika Vesna Kusin u razgovoru za Večernji list izjavila je kako će riješiti problem sa Sveticama te da ne odustaje od toga. I zbog toga stječe se dojam da je Bandić smijenio Sandru Švaljek i postavio Vesnu Kusin jer misli da će nju moći bolje kontrolirati iz pritvora. Zanimljivo je da ni Vesna Kusin, kao ni prije nje Sandra Švaljek, ne želi postati članica Bandićeve stranke, a kao obrazloženje za to je navela da “trenutačno ima mnogo posla i ne može se ‘rasipati’ na više strana”. Takva rezerviranost prema službenom priključenju Bandićevoj političkoj stranci otvara pitanje hoće li Vesna Kusin ostati poslušna do kraja ili će promijeniti stav nakon 2. lipnja, kada ističe rok do kojeg Bandić mora odlučiti hoće li dati ostavku i izazvati prijevremene izbore ili će dopustiti da trenutno opunomoćena zamjenica trajno naslijedi njegovu funkciju.

Članovi Bandićeve stranke smatraju da bi prijevremeni izbori za gradonačelnika u ovom trenutku za Bandića bili preriskantni. To na neki način potvrđuje i izjava potpredsjednice stranke Jelene Pavičić-Vukičević koja je rekla da samo osnivanje stranke ne znači i pripremu za lokalne izbore, nego da se stranka priprema za parlamentarne izbore.

Dio članova i simpatizera Bandićeve stranke zabrinut je za njegovo psihofizičko stanje jer im je teško procijeniti kako će na njega utjecati daljnji boravak u pritvoru, posebno uzimajući u obzir da on nije naučen na dugi boravak u skučenom prostoru niti na uvjete u kojima ne može trošiti svoju energiju, a problem može biti da više nije u poziciji moći. Nacionalovi izvori čak smatraju da bi se Bandić zbog ponovnog boravka u Remetincu mogao slomiti, a takvo mišljenje dijele i neki od njegovih najbližih prijatelja i suradnika. Ako dođe do toga, Bandić bi možda mogao pristati na neku vrstu nagodbe te dati ostavku, nakon čega bi definitivno uslijedili novi izbori.

Neki Bandićevi suradnici zabrinuti su za njegovo psihofizičko stanje i strahuju da bi se mogao slomiti u pritvoru jer nije naučen na dugi boravak u skučenom prostoru pritvorske jedinice

“S druge strane, svi znamo da je Bandić nepredvidljiv jer ga drži ogromna količina prkosa”, kaže Nacionalov izvor. On isto tako ističe da Bandić ne bi trebao sve ljude koji su se priključili stranci zbog plemenitih ciljeva i ideala u koje vjeruju držati taocima svoje pravosudne situacije, niti stranku koristiti isključivo kao sredstvo za pravosudnu bitku. Smatraju da Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti ne bi trebala postati ono što je HDSSB Branimiru Glavašu. A čak ni Glavaš nije svoje ime izravno vezivao s imenom stranke. “U stranci postoji jako puno dobrih, mladih ljudi, potpuno čistih biografija te iz potpuno različitih miljea, od ekonomista i trgovaca do umjetnika, koji bi tu stranku zbog svoje motivacije mogli očistiti od negativnog imidža Milana Bandića ako se njegova pravna situacija zakomplicira. No to neće biti moguće ako se njegovo ime ne makne iz naziva”, smatra jedan visokopozicionirani član stranke. Iako taj izvor tvrdi da su se mnogi članovi upisali u stranku zbog želje da istinski nešto promijene u hrvatskoj politici i doprinesu izgradnji boljeg društva, nije posve jasno zašto su mislili da Milan Bandić svoju praksu ‘Grad – to sam ja’ neće iskopirati i na stranku po modelu ‘Stranka – to sam ja’. Osnovno je pitanje zapravo ima li ta stranka budućnost bez Bandića. Dio članova misli da ima te da bi ljudi poput Jelene Pavičić-Vukičević i Ivice Lovrića mogli nešto napraviti bez obzira na Bandića. “Jelena Pavičić-Vukičević je sada malo preplašena radi trenutne situacije sa šefom, ali s druge strane ima dovoljno elana da se uhvati u koštac s pokretanjem infrastrukture i stranke. Ona ima imidž dobre i poštene osobe koja suradnicima daje šansu i zato je omiljena u stranci, pogotovo među mlađim članovima”, kaže Nacionalov izvor upućen u odnose u Bandićevoj stranci. No funkciju svojevrsnog šefa u Bandićevoj odsutnosti preuzeo je Lovrić, inače pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport. On se, kažu u stranci, definitivno nametnuo kao vođa.

Osim Jelene Pavičić-Vukičević, za potpredsjednike su izabrani i Ana Stavljević Rukavina i Jakov Bienenfeld. Članovi predsjedništva su postali Sandra Perković, Ljiljana Ivković, Miodrag Demo i Stjepan Sučić, a izabran je i glavni odbor s 29 članova. U stranci ocjenjuju pozitivnim to što se sada sami miču ljudi koji su uz Bandića bili iz čiste koristi, a riječ je mahom o razvikanijim javnim osobama iz raznih miljea, od kulture do jet-seta. Jedna od takvih osoba je, primjerice, Dubravko Šimenc, odnosno takvim ga vide u Bandićevoj stranci.

“On se maknuo i prebacio u HDZ čim je Milan ponovno završio u zatvoru. A bio je na Bandićevoj listi za mjesni odbor prije dvije godine, a još uvijek mu traje mandat u tom mjesnom odboru”, kaže Nacionalov sugovornik. Među onima koji su Bandiću okrenuli leđa ima i raznih njegovih “kumova” i osoba koje su iskoristile, kako to tumače neki Bandićevi pristaše, njegovu želju da svima pomaže. To što su se takvi ljudi sada sami maknuli, u stranci smatraju odličnom prilikom za “clean start”. O tome imaju li taj “clean start” i stranka smisla ako glavni šef ostane na duže u zatvoru, mišljenja su podijeljena. Otprilike polovica smatra da stranka ima potencija i bez Bandića, a druga polovica misli da bez Bandića nema ni stranke. Sam Bandić smatra da, neovisno o njemu, stranka ima više šanse za opstanak ako izađe na parlamentarne izbore. Za razliku od nekih njegovih suradnika koji smatraju da to nije realno, Bandić želi da stranka izađe na izbore u svim izbornim jedinicama. Dio članstva smatra da im u izbornom uspjehu, osim podrške njegovih tradicionalnih birača, sada može pomoći i to što Bandić igra na kartu žrtve političkog progona. S obzirom na to da u programu stranke postoje tek deklarativni ciljevi poput pokretanja investicija, zaustavljanja stroge štednje, jačanja demokracije i osiguranja društvenog jedinstva, osnaživanja položaja siromašnih i ugroženih te obnove srednje klase, a nema ni slova o tome na koji bi se način to moglo postići, kritičari ovakve politike mogli bi samo ustvrditi da će glavnu riječ u Bandićevoj politici opet imati – čista demagogija.